Prebivam u okruženju
svetih samotnika pustinjaka,
otpornih u okuženju
raznolikih ljudskih osinjaka
gdje se brzo grijesi množe
jer zloduh je na djelu,
različite zvijeri ispod kože
što prekriva sliku cijelu.
Zato pustinjska mi klima godi
jer su vjetrovi po volji pastve,
svaka koji tu zaluta kada hodi
da bi duše u svetosti rasle.
Da toj samotnosti beskrajan je rok,
tu bi bilo plodova od pretiline
koje prinijela bih kao bijedan prorok,
prosipala bih se od miline.
Što bih drugo, svetinja je Riječ,
Pastir dobri što me vodi stazom,
šikarom i livadama gdje je mliječ,
gdje se susrećemo mi s oazom
gdje i vino teče kao rajski potok.
Moliti i stvarati, osluškivati,
to je raj za duhovni taj otok,
radost koju ne mogu sakrivati
jer je radost mog Pastira, moga Boga.
Ona ipak mnogima zasmeta
kao što se zavist, ljubomora boji toga
da ju netko toliko ometa
da na svoje zaboravi planove.
Pašnjaci se ne mogu ni ukrasti,
niti može crv rastočit' svete dlanove,
niti može zloduh amo upasti.
Ta je paša bolja od vlastite biti,
tu se predajem na milost Pravednosti
od koje se mogu i nahraniti
sokovima svijetle rajske čednosti.
Jer moj Pastir nema one smetnje
kakve nađe zloduh, sav na duhu
onih ljudi koji čine svakakve pometnje
i od svega biraju si ukrase na ruhu.
Ljubim li te, Mučeniče što mi osigura raj?
Ne, u meni takve dostojnosti nema,
al' je dostojanstvo taj predivan kraj
u koji me vodiš protiv anatema
i prokletstava što ih baca puk.
Ja sam zaljubljenik samo,
onaj koji nosi osjetljivi sluh
kojime se može doći tamo,
na te pašnjake beskrajne, daleke,
u dubine iznad svih širina
gdje su duše i oštre, i meke
da od njih probuja ta rajska milina.
Tu se rađam, tu ozdravljam i tu živim,
moj Isuse i Djevičanska Mati,
ali, iako se neprestance samo divim,
duša mi uz tebe, Kriste, isto pati.
05.07.2024. 14:40
No comments:
Post a Comment
just do it