Molitva za psovače i hulitelje

 

Poslao si proroke i našu Djevu,

dao si nam znakove, čudesa,

raspet, umro, uskrsnuo

novu jutarnjemu pjevu

što ga poslali svi sretni sa nebesa,

svoj si život u srca nam utisnuo.

Rodio si Majku Crkvu ovu naraštaju,

smjestio se u duhovnome svetom krilu,

govorio si o sebi svemu stvorenju,

dao si nam sebe da duše ne ispaštaju.

Zazivao si narod svoj, svoju zaručnicu milu,

mnoge doveo si srčanu im izgorenju.

Što bi još se moralo dogoditi, koja riječ

i kakvo čudo sada čekaju svi drugi ljudi

što izmišljaju si svoje bogove i baale,

koji psovali su kad mi duša pila mliječ

dok sam tražila taj smisao što u meni ludi

dok mi ruke nisu i u očaj pale

pa sam začula ti jasan odgovor na zazive.

Sve si mi oprostio u izobilju mi života kasna,

pronašao me u mračnome kutu,

preporodio si mene, a ja tražila sam tvoje nazive:

tko je taj što zna o meni i sjećanja krasna?

Tko mi tepa na rečenicu ljutu?

To je Smisao života i svaka dobra djela,

ljepote svake, čovječanstva cijela.

To je Logos, Riječ i Pismo homo sapiensa,

to je čovjek znanja, mudrost mu od sentimenta.

To je Božji Sin od muke i od teška rada

koji posti gdje se pustoš rađa,

koji moli Oca za milosti razne

da obasipa nam duše prazne.

Kad zatražiš račun, Isuse Kriste,

da se tvoje milosrđe očituje,

gledaj duše koje nisu čiste,

slušaj blebetanja, psovka odjekuje.

Milosrđe naše, ti, svijetleći stupe,

bakljo putokazu istine i pravednosti,

za Ime nas svoje spasi, tako glupe,

jer tek naziremo moći tvoje čiste nevinosti.

16.07.2024. 15:43