JUBILARNI DAN

20. JUBILARNI DAN

Kazalo:

Jubilarni dan

Sjemenka vječnosti

Korablja

Božanski krvotok

Krv nije voda

Jedna nit života

Nebeski most

Dok mi kiša šapuće

Na rukama Neba

Prvi korak

Sjajna sila

Susreti

Žeđ

Vapaji raja

Kralj i Bog

Sveti mozaik

Kaplja praha

Hvala ti, anđele

Dan zauvijek 

Sjaj dubina

Božić prima na se križ

Rosa blagoslovna

Posveta

Zbog svega, Isuse

Izljev Milosti

Obrezanje srca

Vrati me, Živote

Staza Obećane zemlje

Volim Te, Isuse

Kult ljubavi

Izbavitelj

Spona sa životom

Isuse, vjerujem

Život u kraljevstvu nebeskom

Mati svetih

Nova pjesma

Dan susreta

Vinograd

Pašnjaci

Jedrenjak

Daleko od sutra

Prva ljubav

Da te nemam

Pamtim te i plamtim

Mlada ruža

Svjetlo svetih duša

Plitka luka

Plodovi suza

Uvod u molitvu

Kralj svemira

50

Jubilarni dan

Mnoge godine na žitnim poljanama,
mnogi dani u velikoj neizvjesti;
i noć svaka kao zalog pohranama
različitih nadanja i loših vijesti:

neće stati tvoje ropstvo u tuđini
dok ne namakne se jubilarni dan,
dok se ne pojavi svjetlo na pučini
što ga nosi zakon obavezan

da se i to more odmoriti hoće,
i ta žitna polja predahnuti žele
pa da korov nakupljene zloće
nestane u magli obljetnice bijele.

Bježi, robe, sada na slobodu
jer već došao je onaj Božji čas
koji daje pabirčiti tvome rodu
što za milost proglašava spas.

Skupa li je ta sloboda tvoja,
dragocjenija od nagodbe svake
kada moraš laćati se boja
i gdje moraš donositi ruke lake;

sad odmaraj stope, izgažene vjetrom,
stavi vijenac mjesto suha pepela
i obasjaj svoju žalost sretnim svjetlom,
hvali Boga, tvoja godina je cijela.

Evo, podiže se grad iz razvalina
slomljenih srdaca i poharanih duša;
podiže se Sin u kom je Bogu sva milina,
što u milosti nam čak i zlikovce iskuša.

Sad je vrijeme da i tvoje njive rode,
da u gradu molitve prineseš stoljetnice,
da se umiješ u kapi blagoslovne vode
i da slaviš doba svoje muke i Cvjetnice.
‎07. ‎siječnja ‎2019. 07:15:21

Sjemenka vječnosti

Dobro je doba, dobro je vrijeme,

stabilno, toplo, a tako svježe.

Dugo će, dugo svakovrsno sjeme

lebdjeti zemljom dok sunce liježe.

Dobro je biti, živjeti Tebe, o, Bože moj,

i Tvoju milosrdnu volju za mene.

Ti vodiš u božanski život svoj

čitavu zemlju i ljude, i večeri snene.

Ti činiš da niče iz prašine svijet,

da nestane smrt pred životnom snagom.

Jeseni plod, proljeću cvat, a ljetima cvijet.

Rođenjem svojim zimu mi činiš blagom.

Sanjaš me, sanjaš i žeđaš me sresti,

sretan tko ljubi i tko se daje.

Blažen kamenčić na onoj cesti

na kojoj Ti sunce i zvijezde sjaje.

Odlaze proljeća, već zima je tu,

a bablje se ljeto raskošno nosi.

Zauvijek nosim tu duševnu odoru,

zauvijek Srce me Tvoje prosi.

14.10.2021. 18:11

Korablja

Nikad slavlja nisu bila tako svijetla,

tako redovna i česta, prikladna za dob.

Rekli bismo, ranih jutra, još i prije pijetla,

snimaju se zornice i kršćanska se vidi kob.

Depresivno vrijeme, kaže ovaj svijet,

magle, mraz i kiša koja dugo, mlako pada.

A sred kuće moje, moga doma, živi cvijet,

bliješti poput Betlehema da poraste nada.

Svi su, koji žeđaju, pristigli na duhovni rast,

čitavog se dana vjera ljudima događa.

Sva se potrošila ona svađalačka strast,

značajno se Bog u svakom srcu rađa.

Starci, bolesnici svi na kupelj su stigli,

mnogima je prva ta božićna radost.

Nakon dugo vremena, mnogi se pridigli,

nakon cijela vijeka vidi se i mladost.

Isuse blaga i ponizna srca, Bože moj,

u skromnosti svojoj pokušavam prići

ovom kraju svega gdje nestaje nespokoj,

mada uskoro ću sigurno u pokajanje sići.

I još da Ti dođem bliže, na pričešće

jer si ukusan Ti, Isuse, Ti, Kruše slatki,

da Te takva, svoga blagujem još češće,

da božanske budu večeri i dani kratki.

Da susretnem se s tim Tvojim pukom,

da ispjevam dušu zajedništva toga.

I da zrelija Ti dođem, zajedno s tom Mukom

koju nosim Bogu, Ocu Boga svoga.

Da Ti hodočastim na jedinstveno slavlje

gdje se spaja godina u kalendaru

kao što i cvijet se noću povlači za zdravlje

poput ove mlade pšenice u đaru.

Tako bit će sva ta slavlja jedno tijelo

kao što je jedna zemlja, jedna korablja i lađa.

Tu, u mojoj duši nestalo je groblje cijelo

što sam gledala ga dugo kao da je moja građa,

kao da je životni mi križ za kojega sam kriva.

Idi, dušo, reci svima da je narod stigao na svoje.

Ne vraćaj se k samicama dokle god si ovdje živa,

makar sve pošasti svijeta naišle na srce tvoje.

11.12.2020. 19:35 

Božanski krvotok

Ranjene stope, a duša bez jada,

bez žala i jara, bez tuge i mača.

Zloduh za zloduhom odozgo pada,

sazrelo doba što ne sluša plača

već svakom će se nevoljom više podići.

Bezbroj postoji jedinica vremena,

uvijek su prvi siti najmanji ptići

dok orlovi lete do sijeda tjemena.

Kad tugujem ja, to tužan si Kriste, Ti

sve dok ne proslijediš radost, veselje

poput krvi što kola duž moje kostrijeti,

kao Srce što snuje mi moje eseje.

Bez Tebe smo pljeva na pustoj ledini,

smrt nas pokosi svakoga Božjeg časa,

al' Tvoj organizam smo jer Ti si nam jedini,

oklop na grudima i štit oko pasa.

U meni si raspet, prikucan čavljem

na Križu što olujne kiše lije.

Kao Janje bez mane na zubu lavljem,

Ti meko si srce što vječno bije.

Držim se Tebe kao trina te grede

što Ti se pruža dušom da se priljubi.

I boli Te, peče taj trn moje bijede,

a znam da po tome se Tvoja ljubav ne gubi.

I Ti si to htio. Ti si želio svom svojom snagom

smiriti rat, ublažiti psovku, roditi Crkvu jedne Žene,

okrunjene suncem i s nježnošću blagom.

Imam Te, Isuse, krv Tvoju, izvor Ti vode i Tvoje vene!

15.10.2021. 08:17

Krv nije voda

Krvi uzavrele, vruće!

Svatko svoju nosi

protiv ili za svoj boj.

Čak i krvce umiruće,

svatko, Kriste, Tebe prosi,

svatko moli za dom svoj.

Samotniče, srce moje,

putniče i djelitelju

ljubavi u krvi

što je dade Grožđe Tvoje;

Svećeniče, prijatelju

što mi grijehe mrvi,

dobro znam li da je ta tekućina,

što kroz naše vene kola,

ovaj život za sve vijeke?

I da nije svakome ta ćutina?

Nekom ona mirisna je smola,

nekome je kaplja rijeke.

Da me čuješ sada, dragi Bože,

da ja znam da krvca nije voda

pa da mi uslišiš Domovinu moju!

Samo Tvoje, Kriste, Drvo može

načiniti osovinu broda,

svaku krv pretvoriti u svoju.

04.08.2020. 19:46

Jedna nit života

Daj, donesi zrno soli, zrno žita,

žlicu vode bistre iz tvojega kraja,

da te hvalim Onom tko me pita

ima li još koji trunak što nas spaja,

postoji li veza moja barem tiho.

Znam u srcu da su takvi dani,

čak i mene obaraju stihom,

znam da nije isto što i lani.

Uvijek dan je neki drugačiji, novi,

uvijek iz početka duša rodi

poput ljubavi i nade koja plovi

putevima neprohodi,

stazama i nevoljama poput ove.

Nekome je mir na srcu,

a drugi je onaj što ga love

pa je sav u grcu.

Puče moj, putnici smo svi

prema istom svetom cilju;

neki bježe svima kao da su zli,

neki raduju se božanskome milju.

Učini me, Bože, dostojnom za sebe

kao što si predodredio mi bit.

Moj te zove stih, ruke traže Tebe

sve dok pletem ovu jednu nit.

Nitko ne zna, ništa se ne čuje

po izvanjskome i po vidljivome.

Mnogima sad vjetrovi huje,

mnogi pak se nalaze u naručju Tvome.

17.10.2021. 19:09

Nebeski most

Prekomorski valovi;
u pravi tren
jer su počeli balovi
i trne stijenj.

Tvoje ime u daljini
nije uzaludno
ni plićaku, ni dubini,
nit' je čudno.

Tvoje nečujne su riječi,
a pogađaju sigurno
poput igle što me liječi,
točno i burno

i mijenjam se sva,
domu se vraćam
poput mladih orlova,
iako plaćam

žestokom srdžbom
koja ne sniva,
u prošlosti s tužbom
ona prebiva.

Kopnena udaljenost
i nije prejaka,
ali more, more i most,
kao vlat nejaka,

pružaju nebesku dimenziju
valu, titrajima i sluhu,
unizuju tenziju
i gode uhu.

Kako te trebam,
a ne znam za to!
I valove vrebam,
istražujem zlato

jer da si kraj mene ti,
bilo bi gore;
ne bi se vali razvili
nad sinje more.
‎16. ‎siječnja ‎2019.
23:43:55

Dok mi kiša šapuće

Čekam te, dolje, pod lanternom;
pustit ću te na miru da predahneš.
Tako je kiša zborila danu čemernom:
bilo bi bolje da se makneš.

A onda, nekako se navikla na to
da mirno kisne i lako uživa
u svemu što je tako vjekovito
dok lišće po lokvama pliva.

Nekako iščekujem, već je l' navika, 
ne znam, ali dobar je osjećaj
biti u dometu mogućih prilika,
šaputati kao samo mi obećaj...

u bradu sebi rezignirati,
ali ne za ozbiljno nesretna biti,
ne, nema razloga ne svirati,
nema razloga ljubav kriti.
‎18. ‎rujna ‎2018. 18:24:33

Na rukama Neba

Dobru mjeru, obilatu

zdravih misli želim

da me u daljine vode,

da ne gledam ruke Pilatu,

da se ne razdijelim

kada nadolaze ode.

Povjerenja punu mjeru

Tvojim ispunjenim nakanama

što me poput zagrljaja nose

sipaj, Kriste u tu moju vjeru.

Neka bude kako hoćeš među nama,

žrtveniku nek se suze rose.

Ionako moje ode moje nisu

nego Duha Tvoga plam

što ga nespretno bilježim

dok se pentram po tom klisu

da poučiš mene, znam,

da od ljubavi ne bježim.

Iskustva su već raznolika,

sazrijevanje mi blažen čas,

nagrada je neizmjerna.

Žena nije samo simbolika

već sa Zaručnikom putuje u spas,

kao čovjek snažna, poput djece smjerna.

Ne moram se sobom boriti,

lađom s obale i pučine,

ništa posebno mi ne treba.

Zemlja plodna, to si, Riječi, Ti

koja silaziš u sve dubine

snagom zaljubljena Neba.

18.10.2021. 20:43

Prvi korak

Daj mi da istrpim

posljedice zala,

grijehe da iscrpim

kao duša mala,

ponizna i stroga

jer se nakupilo

prepoviše toga,

u srce se upilo.

Uskrsli mi daje,

majko svetih,

da se duša kaje,

ali glas joj tih,

neprimjetno grca

u nutrini

razderana srca

u tuđini.

Pokreni mi stope,

bolesne i otežale,

neka ih poškrope

suze što se odaslale

od sve muke i trpljenja,

svega što ih kinji

kao trag poštenja

što se njima hini.

Daje duši da progleda

i srce mi sluti

da se grijehu preda,

al' od stresa šuti.

Zarobljena tijela,

majko, što će?

Neka zora bijela

okrijepit je hoće.

Daj mi stopi

neka se pridigne,

bol da se otopi

da do staze stigne

koja vodi u te dvore

gdje je voda živa

koja nudi slatke pokore

za skretanja kriva,

koja odnijela bi

nevidljivo zlo,

koja donijela bi

čvrsto tlo.

Da se preporodi,

čežnja u njoj raste,

da po nebu hodi

gdje se duše časte.

25.04.2019. 08:43

Sjajna sila

Slapovi će opet pasti,

osjećam to,

kao sjajna sila.

I sve ljubavi će rasti

da ponize zlo,

da bi nova zemlja bila.

Sanjam zrelo voće,

jesen i dubine,

radosti i snagu.

Kušam rijetko soće,

kao vino koje sine

kroza svjetlost blagu.

Mada sve će isto biti,

svejedno je što sanjam,

znam u srcu slutnju.

Kaplje će po lozi liti

da se neprekidno klanjam

i da slušam anđeosku lutnju.

Već za koji kratak tren

novo nebo će mi doći,

slabosti i trpljivosti.

Ljubavi će govor biti opet njen

i sve zime će mi proći,

poniznosti, strpljivosti.

21.07.2019. 17:56

Susreti

Susreti su kao otoci,

kao sastanci na kraju puta,

kao pripravljeni obroci,

kao sidro duši koja luta;

oni nemaju ni plana.

Jedan susret kao život jedan,

poput čvrsto otvorena dlana,

kao stisak ruke vrijedan.

Susret kao sudar meteora,

kao rađanje nebeskih tijela;

kao podne, kao ponoć, kao zora,

kao rana koja postala je cijela.

Susret nije kao ratovanje

gdje ne vidiš nikoga u lice.

Susretanje, mira svatovanje

kada čuješ da pjevaju ptice.

Susreti su kao duhovna razmjena,

kao otvaranje duše i primanje ploda,

primopredaja darova i mijena,

obnavljanje ljudskoga roda.

Ovaj svijet je prepun susreta

i svi oni život znače;

susreti su čuda sveta,

iz njih vječne iskre zrače.

Susreti su osobno našašće

kada duše smisao pronađu, rodne dome.

Svaki susret Božje je Došašće

gdje su duše skupa Bogu svome.

08.05.2019. 05:34

Žeđ

Dok svijeće mi gore,

tiho se čuje „Ave Maria”;

moje se pohvale ore

u duši što ljubavlju klija.

Mnoga mi sjećanja venu,

preda mnom samo nebeski log

čije si lati srce zadjenu

kako bi zadivljen ostao Bog

kada se k meni osvrne.

O, kada bi samo otkrio žeđ

koja se javi kad dani pocrne

i kada sutonom bliješti kosa mi sjeđ.

Trebam li utjehu, tu je On;

ako je mračno, javlja se snom;

ako sam sama, moj Njegov je tron,

ako Ga žeđam, odgovara dušom svom.

Kiše padaju i vani gromovi

sjete me tuge, nevolja mnogih;

nisu sretni svi vjernički domovi,

nemaju znakova duša ubogih,

a samo takve Isus uvijek pohodi

kako bi donio svoju riječ i Duha,

kako bi žeđi koja se rodi

darivao vina, meda, mlijeka i kruha.

Kao što daždi na oknima kiša,

tako se mir na kapke slijeva

i svaku žeđ odmah utiša,

a duša tad Bogu hvalu pjeva.

08.04.19 07:11:23 PM

Vapaji raja

I što je čovjek bez ljubavi,

i što je ljubav bez Boga?

Stari smo danas kao gubavi,

a život je svijeta bez epiloga.

I što su sve staračke ruke,

naborana koža i oči sjajne

kad žive duše nema sred luke,

a suze nevidljive kao tajne?

Što ti je potrebno, starice siva,

što ti je potrebno, sivi starče?

Znaš li da tvoja je duša još živa,

da srce ti gori sada još žarče?

Tko te odbaci, Bog mu govori,

al' ne čuje zemlja vapaje raja.

Šaptom ti moliš, a glas ti romori:

daj njima, Kriste, od moga sjaja.

19.10.2021. 20:00

Kralj i Bog

Isus najmiliji,

Kralj i Bog,

Isus najsvetiji.

Isus najčiliji

kraljevstva svog,

Isus najsvjetliji.

Nisam svjesna

svoga stanja,

dostojanstva tog;

melodija plesna,

duša Ga sanja,

moj Kralj i Bog.

Uvijek na nebu me čeka,

da mi ne bude težak san

već ugodan duhovni log.

Da mi ne bude nemirna rijeka,

da brže mi stigne u moj stan,

Isus, moj Kralj i Bog.

Da me od nereda spasi,

uvijek dežuran, tajan,

a vlada mi srcem svim.

Da mi dušu ukrasi,

od svega najviše sjajan,

nosi me putima nebeskim.

Isus, moj Kralj,

Isus najdraži

života mog

me vodi u raj

i uvijek me traži,

moje sve, moj Bog.

07.05.2019. 20:25

Sveti mozaik

Mozaik je predivan, pravo umijeće,
slaže se poput najljepša cvijeta
u narodu koji Boga susreće
i tako se grana širom svijeta,

na sve ljude vjerne i srca tužna.
Svaka mi pločica jedina, svoja
i niti jedna ne može biti ružna,
i svaka je prepuna najljepših boja.

Bit će to sjajan, svijetao dan tjednu,
sa suncem što gleda na sve nas,
kada pronađem onu pločicu vrijednu
koja nedostaje za moj spas.

Znam da u Bogu se sastaju svi,
svi koji su vjerni, zaljubljeni;
znam i da puti su često zli,
da mnogi su negdje izgubljeni.

Jesam li nalik duši što sjaji
od velike sreće i zadovoljstva,
jesam li kao mramor što taji
u sebi dolazak Presveta Trojstva,

jesam li dio ta svetoga tla?
Gdje li sad stojim, gdje da ju nađem,
pločicu, odlomak u kojem sam sva,
gdje li da tražit' je sada zađem?

Znam da tu negdje se nalazim ja,
na praznom mjestu pored Oltara
gdje nedostaje posljednja pločica;
samo je jedna ona što odgovara.

Neka me postavi Nebo nada mnom
tamo gdje sve te pločice stoje,
neka me Sluga koji je sa mnom
prigrli k sebi, u naručje svoje.
‎05. ‎travnja ‎2019. 04:00:06

Kaplja praha

Postadoh u Tebi kao more,

kao kaplja plodna, puna žala,

pijeska i zvijezdane zore,

kao modra krhotina mala,

odlomak od neba što se sjaji,

što se prelijeva i ljeska

uvijek kada sunce lahoru zataji

da zbog Tebe čitava se zemlja bljeska

kada odgovara na upite Tvoje

o toj ljubavi i odanosti časnoj.

Kako tada ne bi bljeskale se moje boje

što se kupaju u riječi Tvojoj jasnoj.

I na isti način postajem u Duhu Tvome

jer bez Tebe ne bih odrazom Ti bila,

makar prljava je duša za te trone,

čak i da je moja duša čista svila.

I samo Tebi ja priznati hoću

da sam nitko, da sam zrno praha,

dio prašine što upija Te noću

kao svoje nebo životnoga daha.

15.07.2019. 16:56

Hvala ti, anđele

Hvala za ljude, Isuse slavni,

hvala za sluge što u Tebi žive

kao Tvoj neodvojivi žar.

Svi su uz Tebe, kao i Ti, pradavni,

diče se lijekom za neizlječive.

Daj da im budem isti par

kako bih i ja mogla i znala

čitati Riječ u srcu Tvome

što stiže uvijek u pravo vrijeme.

Još nisam haljine oprala

u krvi Tvojoj, jedini Dome,

još uvijek ne sadim dobro sjeme

i ne znam što bih bez anđela sjajna

koji me puti u noćne sate

provjeriti opkop i duševnu stražu.

On meni kazuje što meni je tajna,

on mi otkriva važne late

cvijeta što ima mi boju najdražu.

Hvala, Kriste, na ljubavi silnoj

što se zrcali na mojoj duši

kao da s njime sam isto.

Hvala na plodnoj rijeci i mirnoj

čija se ljubav nikad ne sruši,

čije je srce za Tebe čisto,

a koja kola u veni mojoj.

Volim Te, Isuse, čitavim bićem

i njega u Tebi posebno štujem.

Anđele, divim se vjernosti tvojoj,

radosno častim se tvojim pićem

i dobro te, dobro često čujem.

20.10.2021. 03:30

Dan zauvijek

Bojim se da nemam prava

na svoj dio sna za ovu noć.

Nema snova dok se spava,

a na javi preslaba je moć.

Nekad pjesnik čezne mira

i toplinu zimi, svježi lahor ljeti.

Ponekad ga neka jesen dira

poput spore mjesečine koja prijeti.

Čuješ li me, Duše Životvorče,

sad ne mogu sve odjednom reći,

makar labave su moje omče;

sada moram preko noći prijeći

koja me mrklinom vuče.

Ipak, palim neke male svijeće

zbog navika koje dušu muče

kao da izgorjet nikad neće.

Tamo prijeko žrtvuje se bijeli dan

da mi magla ne bude pregusta

kada jutrom probudi me san,

kada padne mraz na okna pusta.

Bijela golubica danas tražila je lug,

a predatori su ostali u zaboravu.

Za buduću mladost dan će biti dug.

Sigurno je, tražit mi je Tvoju slavu,

Kriste, Dobri Učitelju, kad odvedeš mene.

Znam da nećeš pogledati stare rane

i da skinut ćemo mračne sjene

što nadvijaju se nad zemaljske dane.

Noći, noći, tebe više neće biti,

samo gledaj, samo dirni moje stihe.

Ljubav Krista, Boga svuda će se liti

koja meni svijetli za te zime tihe.

20.10.2021. 21:13

Sjaj dubina

Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,

predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah

Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.

Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09

Božić prima na se križ

Osudiše nam javno Boga koji tek se rodi

i već teški križ Mu stoji Herodove vlasti

iznad Majke što Ga nježno ljubi.

Božić nije zato da svim ljudima ugodi

jer je Istina pod kojom mnogi svat će pasti

koji priklanja se laži, kletvi što ga ubi.

Sve je manje razloga za svijet

i za profane probleme isticati;

svečanost se značajna priprema.

Jučer neke laste spremale svoj let,

svati različiti počeli se prestizati

tko će bolje da u njima grijeha nema.

Stupnjevi su zimski, kao da prizivaju

malo više blagdanskoga ugođaja

u kojem se uvijek Mlado Sunce čeka.

Crjepovi svi, okna injem se okivaju

da urese ranu zoru sveta događaja:

kreće mnogih duša molitvena rijeka.

„Vrijeme je darivanja”, pogani sad viču

kao da je njima rođendanska ura,

kao da se ima još za trgovati.

Sve kršćanstvo i svi sveti uvijek kliču

da se slabe, siromahe vazda gura

i da nikad neće svijet ih vrbovati.

Ništa ne skrivismo dragom Bogu

već za svoju vlastitu nam kožu Spas,

Isus koji dolazi nam kao Sluga.

Kao Dijete što na slami leži u svom logu,

dođe radi tebe, mene, radi sviju nas

da Ga potražimo sred zemaljska luga.

Bog je jedan, ali nismo isti mi,

slijepci koji ne vide ni vrapce u visini,

koji gledaju u smrtnu raku i u grobove.

Ne razumijemo se jer smo tako zli,

a naš Božić smjestio se više u nizini

gdje otkupio je sve nas, robove.

Vrijeme stiže za obraćenje prekasno

i za poniznosti samo jedan mah

protiv sebičnosti nepopravljive.

Samo Bog te spašava prekrasno

jer ti daje da doživiš Njegov sveti dah,

svježu krepost koja budi sve uspavljive.

Srušio je đavla, staroga pobunjenika

što se ljudskih duša grčevito hvata

u svom smrtnom času teške agonije

jer mu nije jasno da je čovjek Božja slika.

Zato ljubi sebe, svoju sestru, svoga brata

i ne sudi nikog jer to posao tvoj nije.

14.12.2020. 06:57 

Rosa blagoslovna

Moli, dušo moja, za svoj put

i za svoje putovanje diljem svijeta.

Neka ne bude ti zaziv krut,

neka cvate molitva ti poput cvijeta.

Nosi srce svoje ti sa sobom uvijek

jer je sigurna ta sjenica za Krista

u kojoj se čuje samo Božji pravorijek

i gdje teče voda sveta, rijeka čista.

Udovi ti tijela nek tim putem kroče

koji gleda nebo i svog Boga;

neka um ti vazda kliče: „Abba, Oče!”

kad susreće duše, bilo gdje i bilo koga.

Kao mir presveti blagoslov ti pada

oko tebe, i na duše, i na svaka duha,

čak na onog što se nikada ne nada

i na jadna koji ne blaguje Krista, Kruha.

Rosa blagoslovna oružje je moći

koju daje Bog za srce ti i spas.

Kad ju šalješ nekom, na tebe će doći

sveti Kristov mir u pravi čas.

Ako netko tvoju riječ ne primi,

ako proklinje te zavist ili zloba,

duh taj slomit će se kao trska zimi,

sav će se pretvoriti u bezopasna roba.

Vratit će se na te Božji mir i hvala

kojima ti moliš, kojim Boga ljubiš.

Čuvaj riječ u srcu koju oduvijek si znala,

dušo moja, da se putem ne izgubiš.

22.10.2021. 03:53

Posveta

Ostajem bez daha

od siline prosvjetljenja,

poštovanja, sveta straha.

Svjetlo Tvoga porođenja

nudi sve što želim ostaviti

da se posvećeno u me vrati.

S vjerom da ćeš proslaviti

svaku dušu i nevine vlati,

ne moram Ti, Kriste, prići

jer u meni još od prije jesi.

Sad se rađa i meni će stići

sve što prošlost moju resi,

što k budućnosti me zove.

To je žiće, bitak, postojanje moje

u to vrijeme neke zemlje nove

gdje nebesa daju anđeoske poje.

Znanje mi je potrebno za sada,

mada jednom i to će uminuti.

Znatiželja mojom dušom vlada:

hoće li mi uvijek tako sinuti?

Hvala Ti za dolazak na ovo tlo,

hvala Ti što jesi, što Te znam.

Sada poželjno je za me stanje to

kada dobro je da čovjek nije sam.

Za Tobom ću dalje, kako bilo,

možda u samoći bijela svijeta

u kojem se Danas ne bi zbilo

da Ti nisam Tvoja ljubav sveta.

24.12.2020. 23:09

Zbog svega, Isuse

Tvoje sam dijete, sin Tvoje škole,

Tvoga učiteljstva i molitve divne,

posinak Ti riječi što ne venu.

Moje usne samo Tebe uvijek mole,

mada ponekad su malo kivne;

moje srce nosi čvrstu stijenu

i na njoj sam započela gradnju.

Ima oblik i dimenzije križa,

nevelika, prozirna je poput stakla

i na njoj temeljim svaku sadnju

od koje tu postajem sve niža

i koja me štiti od duhova pakla.

Uvijek postoji ta slutnja da Ti ne znaš sve,

onu žarku odanost za Tvoje staze,

ovu bijedu zakonita neposluha

što navali na me kao vile zle

pa sve mislim nek me zgaze,

uvijek imam Tvoga Sveta Duha.

Često mislim, mada nemam čime,

da mi ljubav vječna pamet nudi

da ja krenem k Tvojoj Mudosti

koja daje snagu da se nosim s time

što me čeka, zove, što me žudi;

to je poziv Tvoje svete nužnosti.

Uvijek mene prate svi afekti, osjećaji

kakvi ikada su valjda postojali tu,

koji dodaju mi ulja, slatke Hostije i meda;

od toga mi nadolaze podsjećaji

i na ljubav, i na sreću, na nostalgiju

kao da me Tvoja ljubav prati, gleda.

Neiscrpna potraga života moga

vodi me na pute koji nikada ne staju,

preširoki za svu moju snagu

sve dok ne pokažeš sebe, Boga;

tada znam da savršenom raju

dodajem i žrtvu, zahvalnicu blagu,

i da raste vječno Ime Ti u svima,

svi su Tvoji sinovi i kćeri sa mnom.

Kada god naviještam ili molim,

usklađujem se s Tvojim svetima

i sa umaklima ponoru pretamnom;

i zbog svega sve Te više, Kriste, volim.

22.10.2021. 19:52

Izljev Milosti

Ljubav je moja u Bogu tiha,

mir je obuzima, sigurno sklonište

gdje oganj ne grmi i ne sijeva,

makar mi plamti tijelo i psiha,

makar u srcu postoji zvonište;

ljubav moja o Milosti pjeva.

Srce je moje slabašno, staro,

iako nosi veliku čežnju

koja sve jačom i tišom biva

jer govor mi zapinje Božjim darom.

Bog mi je poslao notu nježnu,

a srce se moje sad odaziva.

I nije mi stih toliko snažan,

i nije mi um sposoban hvata

koji bi glazbu ovjekovječiti.

Ni dah moj nije toliko važan

da bi otvorio nebeska vrata,

ni da bi mogao note spriječiti.

Izljev miline kroz mene prodire,

iz mene leti nekontrolirano

i ja bih mogla to samo pokvariti

kad bih dopustila vlastite dodire.

Srce je moje tako formirano

da neće se od toga nikad zagariti.

Lijepo je slušati i promatrati

tu glazbu anđela od koje se diše,

ali je najljepše riječi stvarati

jer one nikada ne znaju stati;

i ne znam kako mi srce piše,

ni hoće li vječno nebo rasparati.

03.04.2020. 19:51

Obrezanje srca

Blagoslovi moji kao da mi srce razderaše,
ono Srcu Isusovu blisko iskrvari 
dok mi zvonki glas od Boga govoraše:
veliki su ulozi i ljudski dari,

ali ponajviše promjena mentaliteta;
tvoje oko mora gledati u poniznosti
sve te dobrobiti samo tvoga svijeta
pa ćeš znati sve vrednote običnosti,

sve te vrijednosti što zadužuju za dalje.
Što je više talenata, veća odgovornost;
tvoje te spoznanje promišljanju šalje
koje razdire ti srce, daje blagotvornost.

Tek tada ćeš krenuti u obrezanje srca,
to je obraćenje istinsko u samoj srži,
od tih napora ti dah u bubrezima grca,
ali milosrđe Božje napore ti drži.

Svejedno je kakve nosiš odore,
kakva dobra djela naumila si činiti
ako ne razmišljaš o tom što je gore,
ako samoj sebi sveticu ćeš hiniti

jer si dotakla se izobilja sveta.
Kako tamno svijetli Pravednosti sjaj,
kako blizu same srži leže iskušenja kleta,
kako velike su muke koje obećaju raj!

Smiluj mi se, blago Srce Isusovo,
primi srce koje ne zna izmoliti bolje;
preokreni me, odvrati, uzmi srce ovo
i načini drugo od premilosrdne svoje volje. 
‎01. ‎rujna ‎2018. 15:10:34

Vrati me, Živote

Sad oprosti, Milosrđe moje,

pomoć pruži da raščistim pute,

da Te spoznam bolje nego prije.

Oduvijek polagala sam nade svoje

u to da ćeš više raširiti skute,

da od Tvoje duše moje srce pije

svo to Tvoje blago koje dijeli

bestežinska riječ Ti što odzvanja

čitava života moga i još puno šire.

Da ne dočekam prekasno Život bijeli,

pusti da mi duša klecne, da se klanja,

neprekidno da mi Tvoje zapovijedi mire.

Tako neću propustiti niti jedan čas

tako neću okasniti, niti se oglušiti

na Tvoj znak i poziv, na naš Savez

kao što je onaj koji spaja, veže nas;

neće nikada se takva kuća urušiti

jer Ti uvijek mojim lađama si navez.

20.12.2020. 05:57 

Staza Obećane zemlje

Kada kažem „samotnost”, „samoća”,

ja ne mislim reći da sam sasvim sama.

Božja pustinja mi je svojina i kakvoća,

moji nameti, moje svjetlo, moja tama.

Pustinja je zato jer sam u divljini

svoje ljudske naravi u meni.

Nalazim se Bogu u svojoj dubini,

sjedim Kristu podno drva, u njegovoj sjeni.

Kada kažem da sam sama, to je susret s krimenom

što je poput zvijeri na me srdit, neprekidno ljut.

Sve što imaju i drugi ljudi, poklapa se s mojim imenom

što ga nosim, što mi smeta i što stane na moj put.

Kad mi duša sama, tada mir u meni vlada

što mi daje uvida u sve grehote i sve mane.

Druge duše svijeta više guraju i moju, ona strada

u tom društvu koje griješi na sve strane.

Pustinja je rijetko naseljena ljudskom biti,

ona može biti carstvo zloduha i hijena,

ali mnogo vode s Neba može uvijek piti

jer je uvijek pregolema žeđa njena.

Tu sam jača, bar ponekad sebe vidim bolje.

Ispred Boga sama, ja u sebi nemam pravde,

nemam pravednosti dosta, one dobre volje.

Nikada ne želim pobjeći odavde

dok ne spoznam onu kotu gdje mi duša griješi.

Svete duše ovdje dobro znaju grijeh presjeći,

oni su mi uzor, Bogorodica se smiješi,

vodi mene tamo gdje ću svetost sebi steći.

Kada kažem da sam sama, Bog u meni stoji

i sva sveta Crkva u mom srcu siguran su spoj.

Ono društvo svijeta samo materiju broji

dok u Duhu Svetom ima sasvim drugi zbroj.

Zato svijet se buni, zato zemlja peče

jer ne ljubi Boga u Njegovom Zboru

u kojem se čuje sve što Krist nam reče,

da pobijedio je svijet i zemaljsku horu.

24.10.2021. 11:38

Volim Te, Isuse

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

Duša koja traži,

koja stalno čeka,

nestrpljivo tinja.

I tada se snaži,

i sasvim je meka

jer tu je svetinja.

Ako Bog joj hoće reći

riječ o svome imenu,

i sebe tad spozna

jer u ljubavi će steći

svu otpornost krimenu.

Kao trešnja pozna

slatka joj je srča

od božanske slasti.

Ipak ostaje tajna

i tko bi joj do srca

što milinom časti

nevinost je sjajna?

Samo ljubav sva

u svojoj snazi

može duši stići,

u poklonstvu da se da

kada vatru spazi

što je hoće skriti.

Samo dodir jedan,

samo jedno slovo

dovoljno je tu za spoj.

Tad zaiskri pogled čedan,

razvija se nešto novo

što je nepoznato njoj.

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

18.06.2021. 16:25

Kult ljubavi

Previše zlata, previše sjaja,

u to sve teško je vjerovati.

Siromah u meni sve više zdvaja,

zar ću se kultu raskoši predati?

Noć je pala na povorku ranjenika,

visoko zdanje prijeti otkrivenjem,

okružuje nas grijeh poput staklenika,

a duša mi raste udivljenjem.

Svi manji i veći strahovi nestaju,

ruka je Gospe Lurdske nad nama.

Od kulta ljubavi svi kultovi prestaju,

ljubav je strašna životna drama.

Lourdes, 28.09.2016. 19:28

Izbavitelj

Prestat ću Te tražiti

gdje Te nikad ne pronalazim,

ali Ti me ipak vodi,

ne prestaj me snažiti,

čak i kada u krivo zalazim,

da me Tvoja vjernost opet rodi.

Dozovi me i pronađi

jer si Vlasnik paklenoga stana,

svuda dižeš duše, propovijedaš;

makar bila sva u čađi,

upitaj me za lozinku dana

koju zapovijedaš.

Dozovi me, Isuse, lijepo Te ištem,

dozovi me k pameti nekoj

u Mudrosti stvaralačkoj

kad vladam si oholo poprištem,

u riječi mi prijekoj,

u fazi razaralačkoj.

Iznesi me polumrtvu

iz požara opća

mišicom svojom slavnom,

polomi brtvu,

spasi me hropća

uspomenom davnom

na sve naše zajedničke dane.

Ne gledaj mi grijehe

nego vjeru svoje miljenice;

nećeš naći mane

niti ispod lijehe

moje stare vjetrenice.

Dozovi me k sebi i kada neću,

tko zna zbog čega,

ako se i najgore dogodi

jer mi vraćaš sreću,

Tvoja sam prije svega.

U srž me pogodi

i ja ću izići iz grobnice svoje

bez teških bremena,

kao kad mi se vid pojavio.

Bit ćemo isti mi dvoje

kao i onih najboljih vremena

kad si se meni objavio.

nedjelja, 22. travnja 2018. 20:31:00

Spona sa životom

Zapravo ne govorim o sebi,

nit o onom o čemu se uvijek šuti

kad je čovjek svjestan Svitka.

Ne znam, nikad rekla ne bih

što sve kriju za me Isusovi skuti

ili ruke, zakon duševnoga bitka.

To su naše, samo naše stvari,

to su sva otajstva što ih zbrajamo

i sve naše zajedničke dužnosti,

naši spojeni životi, zajednički dari

kojima se kao robovi opajamo,

oni koji postaju to zbog uslužnosti

i zbog silne želje da si ugodimo

strune naših srdaca i tijela, naših duša.

To je ravnopravna međusobna spona,

ozbiljna i stroga, u kojoj sad hodimo

jednošću u kojoj srce srcem sluša,

bol se boli sjeća, Muku traži muka ona.

Pričaju o Kristu, a ne znaju prijeći

preko jadna egoizma, preko zla.

Duša mnoga, kao i ja, sva u Bogu kliče.

I da hoću, ne znam reći.

Samo me Gospodin dobro zna.

I to što se čuje, to su bapske priče.

Što je koga briga, svaka duša umre sama,

iznova se rodi, jača sva i ljepša nego prije

jer je takvo to otajstvo Krista moga

u kojemu sva je radost i sva drama

kakvu nitko nikada doživio nije;

to je tajna ljubav čovjeka i Boga.

19.03.2021. 17:01 

Isuse, vjerujem

Žižak topi se voštanici,

ali svijeća rasprši se smjerno

u zadanom prostoru

gdje još nema mjesta Danici.

Poštujem ga vjerno,

neću pustiti ga da dočeka zoru.

Uskoro će onaj dugi dan

što ga zovu slavljem Poetese,

proći će za mnoge ljude.

Neki pjesnik recitirat će svoj san,

čuvajući papir da ga ne odnese

kratka noć za mnoge Jude

što su vlasnici od mobitela

kakvi nikada ne pregorijevaju.

Zbog te svijeće u bliskosti sa mnom,

dišem duboko i sporo, podno epitela,

da mi vatre male ljepše pjevaju

i da ne trepere dok se kreću za mnom.

Tko još ne zna pisati papiru,

taj će ikonama otipkati imenice

koje proizlaze iz prošlosti neke.

Držim srce svoje u redu i miru,

ono pruža najbolje rečenice

koje teku kao nabujale rijeke.

Srce moje najveća je pomoć

kad poželim bilo što,

u njemu je pohranjeno Blago.

Kao meni, njemu nije važna ponoć

da mi šapne nešto neizrecivo.

Iza svijeće Raspelo mi je drago.

Kako bilo, Krist je uvijek i po svuda,

kako u mom srcu, tako i na zidu;

rezonantna veza jamči dobro djelo.

Za me to su nepregledna čuda

koja učinkovita su baš u svakom vidu;

to je stoga što sam Isusovo tijelo.

Za nas uvijek prvi dan i prva noć,

uvijek sviće neki novi izraz,

uvijek silazi na moje srce sreća.

To je sve ljepote i pjevanja moć.

Za sve Krist je uvijek izlaz,

Majka Njegova je pjesnikinja ponajveća.

15.06.2021. 00:55

Život u kraljevstvu nebeskom

Znaš li da su sveti mene dočekali,

da su bili prvi, prije drugih susretanja,

i da su mi svjetiljku na putu dali,

uvijek oko mene kao predavači znanja?

Znaš li da sam zadobila sreću,

da je uvijek ja sa sobom nosim,

da se sjećam i da palim svijeću

kada god se vjeđa moja rosi?

Znaš li za tu molitvenu dramu

koja bliješti u svem srcu mome?

Ona razgoni mi svaku tamu

kad me burni doživljaji slome.

Znaš li da mi pritom Bog pomaže

da posvijestim jače ono što me dira

jer ja ne znam što je meni draže,

predati se ljudima ili Knezu mira?

Znaš li da tim putem dođem i do zida,

da za mene ništa poslije toga nema

osim ljubavi te što ne gubim je iz vida

koja meni kontemplaciju priprema?

Prođem tada Galileju, Jordan, Kafarnaum,

stanujem sa pticama i gušterima,

a Krist neprekidno mi objavljuje svoj naum,

sigurno me vodi nepoznatim putevima.

Znaš li da sam često prolazila

pokraj iskušenja, živa blata, crnih rupa,

od sirena da sam odlazila

i od silnih zabava i razuzdanih grupa?

Znaš li da me progonile zvijeri

i da bijah strano, izgubljeno lice

koje živi samo u pravednoj vjeri,

da sam preslušala bezbroj puta sve te ptice?

Znaš li da je bila „Molitva iz nepovrata”

glavna tema godinama mog života,

da je rijetko Juda otvorila mi vrata;

da sam živjela mjesecima od mrvica divota?

Znaš li da mi nikad nije žao

uzimati križe, odlaziti da se vratim,

da je često svatko ljubav meni krao,

al' sam učila od Krista kako da Ga pratim?

Znaš li da je teško, al' me nije strah

otkrivati sve stihove što ih Nebo daje,

da je potrebno mi kao svježi zrak

osluškivati tu Riječ što u meni traje?

Znaš li da je prošla životna mi tama,

da još uvijek prelazim daljine,

da u Kristu nikad nisam sama?

Vraćam se u Galileju i na more sinje.

03.07.2021. 04:28

Mati svetih

Čekat ću te, jeseni silovita,

pokraj Djeve, Majke što me vodi

da ti nađem te vjetrove duha,

da se nađem podučena, sita

njenih zagovora kojima me rodi

da bih ojačala s česticama Kruha,

Sina velikoga što je sišao da služi.

Mene dozvao je iz divljina

da joj priđem u svim nevoljama smjerno,

da prepoznam Krista koji me zaduži

darovima nebeskih daljina,

darove da nosim s ljubavlju i vjerno.

Bijah tako ponosna i svoja,

makar nesreće su popadale mi na prag;

mišljah sad ću otići zauvijek.

Djeva donese što molitva je, Kriste, Tvoja,

dovede me na Tvoj sveti trag

da se prignem, da izmolim lijek.

Hvalit ću Ti, Bože, Tvoju Mati,

častiti je od ganuća i od hvale

jer Te daje u svem izobilju

kojim njeguje me da bih više dati,

da bi želje moje sve postale male,

neznatne u mojem žilju

kako bih se napunila Milosti više.

Bijah velika i gorda onih dana,

a sada se sakrivam od krimena

jer mi sveti govore najtiše

pa da čujem jauk Tvojih rana

i da nestanem u srcu Tvoga slavnog Imena.

12.07.2021. 20:44

Nova pjesma

Mogla bih sada usnuti,

najtišom tajnom stihovlje zvati

i prostirkom šušnuti;

pjevam li noćas, da mi je znati.

Iznenadne pahulje zatoplile

ono malo okna zatvorena

pa se pjesme tamom slile;

gdje je rima, je li rasporena,

ne znam. Spustilo se sjeme

na postelju od svježa nadahnuća,

i juri propušteno vrijeme,

i sijeva zadnja nada, vruća,

prepuna od ploda, bremenita.

Prolazi kraj nekog znanca,

tako bezvoljna, vremenita,

uzaludno traži barem jednog stranca

kako bi se malo pohvalila.

Odvela je slova svoja u tišinu

pa je ognjište zapalila

da se skloni u tu tminu.

Odavno već ne bijahu tako prazne

priče koje duša priča;

mnoštvo riječi, a teme sve razne.

Sve je poput običnoga kiča.

Samo jednostavna potreba

da se mirom sad odmara

i prazninom sve do neba;

da se opet stvara, stvara.

Četvrtak, 08.02.2018. 00:55

Dan susreta

Volim Te kao cvijeće rosu,
kao što putnik zavoli izvore vode;
volim Te potajno kao da Te ne znam.
Otkada se ova ljubav prosu,
moje lađe sigurno brode,
mada im kapetan često je sam,

sam bez posebna puta,
ali uvijek u pratnji zloduhe ima.
Ja Ti se divim, ja Tebe nosim
čak i kad brod moj nemirno pluta,
čak i kad smeta lađama svima;
ja samo Tebe u duhu prosim.

Svaka je molitva dan susreta naša,
svaki je susret mi dragocjen,
Ti vodiš me kao pustinjska roba;
Ti si mi Stijena, Ti si mi ispaša
i ja samo sam hrastova sjen'
koja vidjeti neće ni zalaza, ni groba.

S Tobom je živjeti teško i lako,
Hrana si kakvu nitko mi nema,
Piće si pitko i životvorno.
Budiš me lahorom, tiho, polako,
u Tebi mi sve tišina je nijema
jer Ti si mi žiće djelotvorno.

Piti te Vode, hranit' se Tijelom
što tako se duboko svijetu usadi,
isto je kao dići se visom;
Ti si oduvijek Jedini zemljom cijelom
koji nam vječnu svježinu ugradi
kao mladica, biljka nad čvrstim klisom.

Strujiš mi venama, strujiš mi duhom,
pojiš me, hraniš i s Tobom zrijem,
o Tebi ovisim poput grane; 
vječnim se rađam Tvojim kruhom,
vječno Ti vino radosno pijem 
što mi ga stvaraju Tvoje Rane.
‎03. ‎travnja ‎2019. 02:16:35

Vinograd

Nisam svoja

i ne stižem reći

natuknice bajne,

čuda Tvoja,

a ne prestaju me peći

da ne ostanu mi tajne.

Vikala bih s krovova,

rumenih od jeseni,

kojima ne staje šapat

podno visih borova.

A oni, kao sneni,

dočekuju Ti tapat.

Više nisam, Kriste, ja;

mene nema,

ne znam što sam;

da li neka poezija,

jalova tema

ili mrtav plam.

Izgubila sam putovima

onu jedinku samoće

što se samo kinji

pod nebeskim skutovima

i pjevati hoće

strancu i strankinji.

Opet samo teglim, radim

poput upregnuta vola

koji svršit' će u žrtvi

pred ovcama mladim;

vučem neka kola

kao da sam zadnja brtva.

Kamo puste sreće

da je to što mnijem,

da to Tvoja je ljepota;

da su mješine i vreće

pune Vina koje pijem,

pune košare divota.

Kriste, Vinograde moj,

moje trpko, slatko Zrno,

moje sada, moje sve!

U meni je život Tvoj

u kojem je zmaj utrn'o

koji blazni se na to što zre.

26.10.2021. 12:05

Pašnjaci

Vraćam se. Ulazima, izlazima
pašnjake pohodim Tvoje;
nespretna u svojim izrazima,
nudim soli, nudim Tebe, svjetlo moje,

odlazim pronaći, Bože, Tvoju volju;
na kratko izgleda kao da je gruba,
nalazi se na visinama, u dolju,
vodi me do samog ruba

kraljevstva u kojem stanuje.
Iz mog srca pršti na sve strane
pa se stisne kada Te ne čuje;
ona kuša, ona krasi moje dane.

Teško li je od Tebe otići, uzmaknuti,
sol bi sva mi brzo obljutaviti,
svjetlo bi me riječi Tvoje smaknuti,
svijet bi rado srce moje smlaviti,

ali kad se vratim, pašnjake nalazim,
u Tvom domu izobilje mira, sreće.
Rado čak i tome svijetu ja zalazim
jer u mome srcu s Tobom se susreće.
‎28. ‎veljače ‎2019. 06:07:34

Jedrenjak

Lađe moje svrstao si, Bože, sve u grupe,

jedrilice tu, a jedrenjake ondje;

ne vide se, jedna drugu, ni od lupe,

svaka ima što nalazi ovdje.

Lađa moja nije uvijek ona ista

kojom krenula sam ka pučini smjerom,

koja prati Tebe, najmilijega Krista,

s puno nade i s velikom vjerom.

Krenem tako kao jedrilica mala,

a veliki vali nastanu poda mnom,

sruče se na lađu koja ne bi stala

niti kada vjetrovi bi bili sa mnom.

Pretvaram se u veslača, galijota,

nitko ne vidi me tamo dolje, ispod krme,

kolika je muka i koliko ledenoga pota

obuzima moje ruke iznad rupe crne.

Kad oluja prođe, gledam gore,

gledam naokolo, a jedra mi sjenu čine,

toliko su snažna da ne vidim more,

samo vidim da si ponio me do pučine.

27.04.2019. 10:25

Daleko od sutra

Uzburkano more
stišava se tu, unutra,
a daleko do zore.
Daleko od sutra

skupljaju se jata lastavičja
kao da će zima kasno.
Sutra nema lica, ni naličja
kao svitanje strasno,

nikada se ne zna.
Zato odmah reci,
sutra je bez sna,
taj trenutak sad si steci.

Dan je pun trenutaka,
tako uhvati se od života
nit i smisao, i bura svaka.
Svijet je pun divota

kao ove lastavice kasne,
one uvijek lete isto
i uvijek su krasne
kao svitanje čisto.

Lastavičja posla,
čemu briga oko toga
koja ode, a koja je pošla?
Svaka ima dio jata svoga,

sve se one gore nađu
jedinstvenom letu
i u novo ljeto zađu
promjenjivom svijetu.

Već je sutra doba zime,
ali lastavice znaju
i za svaku lastu isto ime.
Kao vječnost traju.

Što god bilo, evo gnijezda,
još je daleko do jutra.
Jedna lasta, jedno jato ispod zvijezda,
daleko od sutra.

‎11. ‎listopada ‎2018. 23:46:50

Prva ljubav

Zašto imam onaj stari sjaj
pa ga nosim pregrštima dobre volje?
Evo, putuje daleko ispred mene.
Da li iskrit će kad svane maj,
kad od sjećanja se zarumeni polje,
nekad zeleno od nevinosti i od pjene

koja me je štitila u milju Gospodara,
Boga svih srdaca i djevojčica?
Čuvaš me odavno na svom dlanu
i u pokrpanoj mreži svih ribara
gdje ih pamtim, bijelo runo ovčica.
Mnoštvo riba skače u cvjetnome danu.

Sestre imala sam, braću, haljinu i lutku,
sinje more učilo me pravom skladu,
proljećima nosili smo jaglace iz trave;
pronašli smo u svakome kutku
neku zabavu za svaku dušu mladu,
učili smo pjesme, život od ljubavi prave.

Sada stiže sjećanje na prvu mladost
kad već krali smo od starih vuka
prvi ples, prvu ljubav knjizi spomenara;
spoznali smo svu ljepotu, samo radost.
Djetinjstvo nam bilo vedra luka.
Kako li me sada ovaj sjaj očara!
‎29. ‎siječnja ‎2019. 16:56:05

Da te nemam

Kiša šušti, slabo pada i romori
dok me tvoje ruke grle,
a Bog časni iz tebe govori
riječi blage, epitete vrle.

Budi nježna, nježnija od cvijeta
da te mognem treptajem sačuvati
i od vjetra i od bijela svijeta,
da te smjednem samo svojom zvati.

Ne puštam te nikom drugom
jer je Bog u tebi kao Gospod moj
što me ovjenčava sjetnom tugom
kada god pošalje te u vrli boj

kako duša saznala bi da te ljubi
i da bez tebe bi bila izgubljena,
da bi nosila na srcu oklop grubi
i da nikad ne bi bila zaljubljena.

Pođimo sve tako, zagrljeni,
zajedno u nove dane
i u Bogu, i u tebi, i u meni
jer tek tada zora svane

svakom biću, svakoj samotnici,
duši koja ne zna nikog prožimati,
koja živi tugu kao da je u tamnici,
koja neće đavlu srce svoje otimati.

Tako dobit ćemo sve te bitke,
a još više neki zaljubljeni par;
pojit ćemo kapljama ih vode pitke
što izvire s neba kao ljubavi nam žar.

Nećeš nikad više odlaziti
ni od mene, ni u bijedu;
ne moraš se tugom poraziti.
Nosi sunce u tu kaplju blijedu.
‎28. ‎siječnja ‎2019. 15:58:53

Pamtim te i plamtim

Blažena je ona uspomena

kada te zagrlim

i kad kao vatra snena

prema tebi hrlim.

I kada se uporna ta magla

sva raziđe jednim trenom

kao da bi se naklonila i sagla,

zajedno s vremenitom mrenom,

novi dan se odjednom razbudi,

sasvim druge vrste i kakvoće

kakvu ne znaju svi ljudi,

mada svatko takvu sreću hoće.

Jer ti možda dobro znaš

kako stare svijeće plamsa tinje,

ali ipak možda život ne poznaš

kao onaj tko zauvijek slavi svetinje.

Jer ti možda plamtiš ognjem znatiželje,

tako svježim, tako snažnim,

a mene tek briga melje

da li činiš svaki pokret važnim.

Blažen bit će ponajviše onaj čas

kad se sretnemo na nebeskoj ravni,

kada za nas stigne vječni spas

u kojemu dijelit ćemo znak pradavni,

onaj simbol zajedništva što nas veže.

Jer ja vidim da ti srce dobro zna

dimenziju onu što do vrata raja seže,

koja plamti ognjem za ta putovanja sva.

30.10.2021. 12:03

Mlada ruža

Sve što te molim je tvoja postojanost;

sve što će tebi pobjedu donijeti,

to je dobro poznata stara ustrajnost.

Lako ćemo isti taj križ ponijeti.

Uspravnoga stava može se pokleknuti,

onako da su oči uprte ka gore.

Ako dobro znaš što ćeš Bogu reknuti,

dobit ćeš i jako brze odgovore.

Stat će oni što po cesti pužu

i svi gladni će ti kruha dati.

Tako rodit ćemo i najljepšu ružu,

a ti nemoj zaplakati.

20.12.2015. 09:17

Svjetlo svetih duša

Sveti dolaze na njihov spomen – dan,

na taj dan svoj među nama.

U svjetlosti što lijepa je kao san,

niti jedna dobra duša nije sama.

Ukućani Boga, Božji baštinici, sinovi

i kćeri Božje ljubavi i smilovanja

zajedno su svi na nebu gdje je život novi,

gdje su svjetla duša jača nego svjetla danja.

Svatko svoja dobra djela nosi, svoju slavu ima

za koju sad ne zna nitko na tom našem svijetu,

čak se miče ovaj svijet pred siromasima i ubogima,

traži slavu koja prolazna je strelica u letu.

Sveti mole za nas, prate nas kroz zemlju suhu,

a drugi se kamenjem razbacuju po njima

i po božanskome Svetom Duhu;

to oprostiti se neće nikad svima.

Kada netko kaže da je Crkva Boga

samo smetnja u svoj našoj zajedničkoj vjeri,

i da svijetu nosi duha rata, duha prokletoga,

taj će naći svoje mjesto pored divljih zvijeri.

Tko o ratu snuje, taj će ratovati vijekom

protiv sebe sama kao tvrda šija,

kao koljeno što nikad ne zna poniknuti klekom,

kao duša koja nikad nije ničija.

Novo normalno i svi ti novi vali

uvijek nastaju zbog zavisti i ljubomore,

ali nikad ne uspijeva takav čovjek mali

uspeti se malo više, sve do vrha Gore

odakle se dobro vidi i još bolje živi.

Tamo svete duše uživaju ploda

jer se svaka nebeskome Ocu divi

pa je stoga blažena i plemenita roda.

31.10.2021. 00:00

Plitka luka

Prestale su noćne more, muke,

sad ih nosim uvijek i po svuda

jer ih pamtim kao plitke luke,

jer su poput krađe ili bluda.

To je kušnja, ono kada nisi tu,

ono kad se sve strovali

kao loša izvedba na podiju

što su ga termiti izrovali.

Kakve bi to kušnje bile

kad se pamtit' ne bi znale?

Kakva korist od te vile

koju sve su druge zakopale?

Sad je izišla na svjetlo, guja

kakva nije viđala se već odavno

da šepuri se i brdima leluja

pa da se ogluši i na Ime slavno.

Vazda neko dobro od svakoga zla,

povratak je Tebi, Bože, lijep,

sladak je k'o prva ljubav sva,

kao kad progleda tko je slijep.

Duše Sveti, u srce mi dođi

da me čuvaš bilo gdje i bilo kada,

čak i kad ti vila rekne „Prođi”,

čak i kad je napuštena svaka nada.

Zbog Tebe me nitko sad, moj Bože,

ne može odvući predaleko;

za Te, Kriste, moja ljubav cvasti može

da mi teče opet med i mlijeko.

02.04.2020. 05:08

Plodovi suza

Drugim ulicama da sam prolazila,

sve do istog cilja istine i pravde,

da sam tražila na drugoj strani,

nikada me ne bi ljubav s Neba porazila,

čak toliko da bih pobjegla odavde,

nikada mi ona ne bi prišapnula: „Stani!

Stani malo, pogledaj me, dušo sjetna,

zagledaj se dublje u tu moju bit.

Zar ti stvarno vidiš da me nema,

da te nikad nije posjetila duša sretna,

da se tebi uvijek želim samo krit'?

Zar ti stvarno misliš da sam nijema?

Čekala sam na te, na tvoj očaj zreli,

da iskušaš nepravdu na svijetu tome,

da zapadneš do vrhunca bijede

pa da otkrijem ti što ti srce želi,

da mi čuješ odjeke u tijelu svome,

da progledaš kroz te duše blijede.”

Samo Nebo znalo je za život taj,

samo Nebo sakrilo je ove suze,

samo Nebo rađalo me godinama.

Zbog njega sam napustila raj,

zbog sebe me opet k sebi uze,

zbog mene se raspršila tama.

05.06.2021. 17:37

Uvod u molitvu

Želim se brzo vratiti
jer kasni je sat,
Tebe popratiti,
Isuse, Tvoju vlat

koja me nosi,
o kojoj život ovisi,
rad' koje prosim
gdje viši su klisi.

Odoh daleko,
na pute nizine,
kao poprijeko
od Tvoje visine,

nađoh Te tamo
jer svuda Te ima;
pogledah samo,
a ledena klima.

U srce mi zađi
da ga ugriješ,
na klisu me nađi
gdje Duhom viješ.
‎12.‎01.‎2019. 16:29

Kralj svemira

Hladna noć je sada oko mene,

jutro danas rano doći neće,

oblačno je, naokolo magla pada.

Po svuda će vidjeti se samo sjene,

kao neka smrt u bajci mrak se šeće

da proširi miris ledenoga hlada.

Mnogi danas neće vjerovati

Bogu mome, Bogu tajna svemira,

ljudi sve to više ljube bajke.

Djeca svijeta uvijek hoće djelovati

samo radi sveopćega nemira,

uvijek protiv nebesnice Majke

koju Krist na smrtnom križu preda.

Ona najveće je svjetlo zvjezdanoga svoda

jer je istinita poput svoga Sina.

Ona kraljica je nebeskoga reda,

za nju svjetlila se vrte poput broda

što zarobila ga nezgodna je pučina.

Istina je različita po svem svijetu,

ali uvijek pobliže se vidjet može

kao jedna jedina od svega i u svemu

ako gledaš Isusa na križu svetu.

Zbog Tebe se vrti svemir, svemogući Bože,

za Tebe je repatica zvijezda rođena u njemu.

21.12.2020. 05:45