gordanatomljanovic: Hvalospjev Vazmenoj svijeći

gordanatomljanovic: Hvalospjev Vazmenoj svijeći: Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek se radu...

gordanatomljanovic: Hvalospjev Vazmenoj svijeći

gordanatomljanovic: Hvalospjev Vazmenoj svijeći: Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek se radu...

gordanatomljanovic: Hvalospjev Vazmenoj svijeći

gordanatomljanovic: Hvalospjev Vazmenoj svijeći: Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek se radu...

gordanatomljanovic: Molim Te, Isuse

gordanatomljanovic: Molim Te, Isuse:   Moj Isuse, Bože moj, više puta molila sam Tvoje dare, više puta zvao si me u svoj dom i u topli šator svoj gdje popravljaš moje k...

gordanatomljanovic: Tonske vježbe

gordanatomljanovic: Tonske vježbe: Ne znam kome pjevam pjesni, nit' se nadam u blizini nekom sluhu. Moje ptice ne čuju, stih mi prijesni što mi otpao je iznošenu ru...

gordanatomljanovic: Molitva pravednika

gordanatomljanovic: Molitva pravednika:   Grijesi duše, prošlosti i sadašnjosti, postoje u nekim sjećanjima starim; to je polog naše svagdašnjosti, to su jako malo važne stv...

Sjaj molitve na rukama

 

Sjaj obuze moje ruke,
oko čela popadale lovorike,
a na kapke sjede mrak.
Pred anđelom eto bruke,
moje besjede mnogolike
ostaviše prašnjav trag.

Trznuh se i sva protrnuh,
Vječni sud mi stiže nenadano
kao tat sredini noći.
Svjetlo svoje savjesti utrnuh,
a sad gledam isprepadano
kako nestajem u nemoći.

Uvijek stojim previsoko,
nikad nije dosta uniženja,
ne znam se poniziti.
Svjetlo bliješti preširoko,
mislim da su priviđenja,
ne znam se približiti.

Smiluj mi se, sluškinjici
koja nedovoljno bdije,
Sine Božjeg otkupljenja,
i nebeskoj Kneginjici,
koja Tvoje vino dijeli, pije,
dodaj snagu moga iskupljenja

da Ti grešne moje zazive prišapne.
Želim svašta, ali iskati neću
niti svete, niti anđele bajne;
samo da mi Tvoja milost kapne
jer u Tebi imam svaku sreću;
hvala Ti za ruke sjajne.
‎03. ‎listopada ‎2018. 16:38:23

Isusovo Drvo

 

Znaš li da je Uskrs moje žiće,

da su moje pjesme srca zov

što i za užitak traži piće,

i za patnju ovaj dubok rov?

Izrovana duša Jaslama se tješi,

oštrom slamom za maleno Dijete

koje ljubavlju i zloduha se riješi,

koje daje Tijelo za sve svijete

i za svaku umiruću zvijezdu

svemirskih širina što se snivaju

kao da je čovjek ptič u gnijezdu,

kao da svi ljudi podzemlju prebivaju.

Tako slično čujem Isusovo Drvo

da iz toga Križa ja izvučem bit u svemu

kako saznala bih što je bilo prvo

mom životu što je nekad nalik Njemu.

Znaš li što mi znači taj Pashalni dan

u kojemu padam, rastem i plačući ljubim,

gdje susrećem cijela čovječanstva san?

Znaš li da se stoga vječnošću obrubim,

da me primaju svi sveti i Kraljica neba?

Da u tome Danu i ti dođeš kao dah,

kao netko kome nitko nikada ne treba,

kao čovjek koji želi biti samo prah?

Od svih ljudi važnije je Kristov biti

u te blagdane od Gospe, njena Sina

jer tih dana možeš Božje krvi piti,

božanska života poput čaše najboljega vina,

uživati možeš u hrani od ukusna Tijela

koje predaje se svom božanskom snagom.

Potpuno se daje Bog za čovjeka cijela

istinskim životom, riječima nebeskim, žrtvom blagom.

Znaš li da sam tada snažna,

da sam sve to više slavna

dostojanstvom neka stvora važna

i da nastajem od Proviđenja davna

koje čeka svakoga na kraju puta,

koje prati neprekidno ovaj rov,

pozemljare sve i njihov svijet što luta;

mene ljubi, dođe stanovati pod moj krov.

25.08.2020. 20:15

Čaša Ljubavi

 

Ti oslobađaš me svakog zla,

grijeha što u sebi me razara.

Nije važno da l' sam patila

već da imam patnje dara.

Ti ne priječiš muke moje

već sačuvati me hoćeš čistom

da te moždane mi ljubav zbroje,

vjeru koju zovem svojim Kristom.

Nije važno što me muči u životu,

samo dok Te čujem, slutim

i dok vidim Ti ljepotu

što je tako žarko ćutim.

Molitva mi svakojaka,

al' je veza čvrsta s Tobom;

Ti si izvor svježa zraka,

ne daš meni biti robom

nevolja i izgubljenih želja.

Slobodna sam i u patnji,

mir me nosi moga Učitelja

od kojega nema zakon zlatnji.

Još je bolje kad je teško

jer u Tebi postojim još više

i ne mogu sastati se s greškom;

moje ime na Tvom križu piše.

Sav si predao se nama, meni,

Kralju vjekovječni, Stijeno časna

što mi sudbinu promijeni

jer si Duh i Hrana krasna,

jer si vjera moja, moje biće cijelo.

A nju nosim ja na duši,

ime moje potpuno je moje tijelo

u kojem se Tvoja rana guši,

na kojem su tragovi od biča

poput jezika od guje

što bi zavela me izobiljem kiča

da se Tvoja riječ preslabo čuje.

U tjeskobi svojoj vapio si

kao i ja usred svoga srca,

kao krvca pot je hlapio Ti

jer si za me pio čašu grča.

I Tebe su plaštem ogrnuli,

purpurom su ismijavali Ti moć,

na Te udarcima nasrnuli

da uvidiš samo mračnu noć,

a Ti šutio si, Ljubavi od meda

kakve nitko drugi ne doživi,

koju duša moja nikome već ne da,

koja niti zločince ne krivi.

Samo praštao si njima, neukima

dok su krunili Te oštrim trnjem

što na čelu odraz naših grijeha ima,

ispunjen si bio Ti božanskim zrnjem.

Ali Sine Čovječji moj u tišini,

kakva je to ljubav slavna!

Tako nevina i čista u tuđini

gdje joj niti jedna druga nije ravna.

28.07.2023. 03:32

Niti nebo, niti zvijezde

 

Večer mirna šuti,

dobila je svoju riječ.

Utješni su moji puti

i na nebu udaljena mliječ.

I s Raspelom razgovaram

u svetome dosluhu,

usred posta koji ceste stvara

i mom srcu, i Svetome Duhu.

Slavan Mu je natpis iznad glave,

Nazarećaninu, Kralju.

„Ja ti vodim stope , nek' su prave

jer ti mir u srce šalju.

Ja sam tvoja Uzdanica, Stijena

među bogovima tamo dolje

gdje je čeljad nemirna i pjena

od koje se ne vidi to nebesko polje.

Samo tvoju uzeo sam ruku,

doveo te na tu visoravan

rad' koje si napustila luku

kad si ono poželjela van,

van iz onog vremenita kruga.

Shvatila si gdje sam da me moliš,

da me zoveš iz daleka luga

i da ti pokažem kako da me voliš”.

Uspomene su nas obuzele;

Kriste, kako sama tad sam bila!

Niti nebo, niti zvijezde nisu smjele

zauzeti mjesto mojih krila.

Ali mira imala sam tada,

sada vidim da si mi govorio,

da si me uputio gdje vodi nada,

da si mene ljubio i volio.

Izveo si me iz robovanja,

tek sam poslije čula si slobodu,

nakon zdušna, srčanoga ludovanja.

I sada sam tu, na Tvome brodu.

Donio si izobilje plodova i voća,

sve za moje posvećenje

kojim, evo, dotičem te noćas

da polučim opet obraćenje.

11.03.2023. 22:22

Raspelo

 

Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

propala elegija.

Samo me dira

energija tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva

Križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.

Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

Križ moga Boga,

vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja

gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.

Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33

gordanatomljanovic: Hvalospjev Vazmenoj svijeći

gordanatomljanovic: Hvalospjev Vazmenoj svijeći: Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek se radu...

Svijetla luka

Dušo moja,

u toj tami

jaka svjetla gore,

i u mnogo boja.

Čak i u toj jami,

koja podsjeća na more,

izdiže se baklje plam.

To je stoga

što pronađe svjetlo mira

što je uzgorjelo, znam,

u jedinoga Boga

kao s nekog vira.

To je samo blagi stih,

cvrkuću mi ptice,

istina je puno slađa

kad proživiš njih,

potpuno i nemilice,

kao kad se sunce rađa.

Zovem svaku pomoć

da primiri moje srce,

da mi ovaj nemir prođe

u to vrijeme kad je ponoć,

kada vremenu iscuri srče,

i kada donesem plođe,

pune ruke istine i daha

od kojega živim vijekom.

Orlovi će uloviti

sve ostatke straha,

naći mi se lijekom

da ja mogu uploviti

u te luke svjetla sjajna.

Ne znam da li smijem,

hoće li mi otvoriti gaze,

ali ima lađa jedna bajna

što je ponekada krijem;

zbog nje me još više svjetla traže.

A taj Brod je Božja volja,

sjajna kao munja,

sigurna je kao grom.

Od tog nema lađa bolja,

niti luka svjetla punja

na tom sjajnom putu mom.

24.06.2021. 22:

Svjetlo uzdaha

Žižak još tinja,

a jutro će doći

niz ove dvore.

Tu mi je svetinja

i usred noći

grudi mi gore.

Prigrljena ludosti

što ne daješ zdravlja,

bar um je tih.

A svetoj Mudrosti

red je slavlja

pa izađe stih.

Nedostatak je mladosti

sve što se pamti

i kinji siromaha,

željna ti radosti

u kojoj plamti

ova noć uzdaha.

Nema te hrane

pokraj Kruha

ta poniznost tvoja

za kratke dane

u izobilju Duha;

ovisnost moja.

Dar je vjere

u ljubavi Sina,

a nije praznovjerje,

dostojnost bez mjere

jer to je istina

i nije licemjerje.

O, žižak mali

hoće li proći,

što li će dati

da srce zapali

ovakvoj noći?

Bi li potrajati,

ti, slatka tišino,

sabirateljice

moždana jada?

I ti, visino,

neprijateljice

životna sklada,

što mi se sakrivaš

u sjenici lampiona,

u dubinama?

Kome se darivaš

kao vasiona

u trinama?

Jutarnja podatnosti

ovih svijeća,

svemirska mliječ;

a i tebi, odanosti,

neka je sreća

i blaga riječ.

09.11.2023. 02:26