Živjeti se mora

Sjetim se još mnogih dana

pa u sebi srce sve sastavlja

kao slagalicu uma rastrzana,

ali nema trnja, nema čavlja.

Bio si uz mene, Kriste,

pitala sam svaki pokret svoj;

dijelili smo žrtvenike iste,

ali smetao je govor moj.

Smetalo je meni mnogo toga,

lakša sam za deset tona.

Nije postojao strah od Boga

nego silazak sa svoga trona.

Ne daj, Bože, da se čuje ili zna

pa da popadamo, propadnemo.

Sva sam blatna, kažu: sjeme zla,

neka ode pa da odahnemo.

Tko ti išta može, Svemogući?

Tko je taj tko se za te boji?

Zloduh voli kao janje se obući,

malenima crnu sudbu kroji.

Idi, zločine, od mene, mira daj,

pa će biti kraljevstvo u redu.

Ti si samo sitna riba, znaj,

bacit će te u idućem slijedu.

Opsjednuta jesam, ali samo istinom,

i pravdom koja dolazi u svakog stvora.

Ja sam samo sluga s malom poštarinom.

Dalje ljubiti se hoće, živjeti se mora.

29.01.2014. 15:29