Grešnikov blaženi trenutak

 

Zahvaljujem Ti, Svemogući Bože, za sva dobročinstva Tvoja i za uvide u otajstva u svjetlu molitve moje.

Često se okrećem Tvome Preobraženju. Eto, danas opet se pitam odakle su apostoli spoznali Iliju i Mojsija? Kakvo je zapravo bilo apostolsko viđenje i jesu li išta u tom trenutku čuli ili razabrali osim Očeva glasa s nebesa?

„Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.« (Mt 17,1-9)”.

Također, Marko navodi da apostolima nije bilo sasvim jasno što znači „ono: od mrtvih ustati” iz Isusovih riječi.

No, kako su ih prepoznali?

Isus je sigurno razgovarao s apostolima i rekao i učinio puno više od onoga što su evanđelisti i apostoli zapisali i što danas imamo na raspolaganju:

„Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu (Iv 20,30-31).”

No, izgleda da bi Marko ili Matej zapisali u izvještajima kako su saznali s kime to Isus u svome preobraženju razgovara.

„I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime”.

Možda su poslije svega zajednički zaključili što je to bilo što im se dogodilo kada su se Isusove haljine i lice zabijelili u Isusovoj molitvi.

Ipak, izgleda da su jednostavno „prepoznali” Iliju i Mojsija. Da su se pokazali, to jest da je Ivanu, Petru i Jakovu Bog dao prepoznati proroka i zakonodavca.

A to bi moglo značiti da neke ili mnoge duše po uskrsnuću od mrtvih „vide” i „čuju”, odnosno „prepoznaju” jedni druge.

S druge strane, osobno ne mogu vjerovati da me može prepoznati netko tko me nikada nije zaista poznavao te da je tako među uskrslim dušama na nebesima. No, Bogu ništa nije nemoguće, možda ćemo se prepoznati u one dane, to je olakšavajuća spoznaja.

„Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu (Fil 3,20-21)”.

Ipak postaje sve malo jasnije kad zavirim u Lukino izvješće:

„Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli (Lk 9,28-36)”.

„I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj.” 

Ovaj izvještaj mi je samo još veća potvrda da su apostoli, koji bijahu u izvjesnom posebnom stanju kad se Isus preobrazio, bili zapravo slabo svjesni i svoga vlastitoga preobraženja koje su imali zahvaliti Isusu u molitvi i volji Gospodinovoj. To nije bilo viđenje, to je bila stvarnost kao što je stvarnost bila i činjenica da su Ivan, Petar i Jakov zadrijemali, vjerojatno od nemoći i nesposobnosti i zbog svoje grešnosti, te se potom probudili. Gospodin Isus bijaše i budan, i preobrazio se, i svjestan, naravno, što čini i što se događa.

Tek nakon radosne vijesti o uskrsnuću Isusovom evanđelisti su mogli izvijestiti o tom tako posebnom događaju koji mi je oduvijek neiscrpno nadahnuće u molitvama i promatranju otajstava. Nikada neću reći sve o Isusovom Preobraženju na Gori.

I, kao što si, Gospodine, spoznao u svom djetinjstvu da si čovjek kao i svi drugi, ali da si i čovjek svet potpuno, čovjek bez ijednoga grijeha, i to od dvanaeste godine svoga života pa do najkasnije Tvoje odluke da se krstiš na rijeci Jordanu kod Ivana Krstitelja, svoga preteče i poneseš naše grijehe, tako si u svome preobraženju na Gori pokazao apostolima i svima nama, ljudima kako je to biti potpuno blažen i kakva nas preobrazba očekuje, posebno ako Te odmah poslušamo i slijedimo na Tvome putu. 28.09.2023. 06:43

„A tko čuva riječ njegovu,
u njemu je zaista savršena ljubav Božja.
Po tom znamo da smo u njemu.
Tko veli da u njemu ostaje,
valja mu ići putom kojim je on hodio (1 Iv 2,5-6)”.