Još sam uvijek ja
pod onom strehom
gdje su gnijezda,
sjajnim pogledom ispunjena
i nebeskom lijehom
sve do zvijezda.
Obzor u daljine seže,
prema suncu odbija se krovovima,
od istoka kreće
i oblake reže,
ukrašene lovorima,
s nebom se susreće.
Tornjevi bez jasna zvuka
znak su Katedrale
koja svijetli zalazima
i za noćna muka
prihvaća spirale
mojih molitvi i rima.
Preko svake mjere
Duh mi pripovijeda
da Ga mirno osluškujem,
pod svjetlilima vjere
da se duša lakše preda
i da u visine otputujem
gdje ću biti jako sretna,
otvoriti dlanove za spas
po kojima ljubav piri,
gdje će stići prošnja sjetna
što će Bog mi je uslišiti u pravi čas
da me sa sobom pomiri.
23.09.2023. 12:45
No comments:
Post a Comment
just do it