Jedrilica

Zvijezde gledam, snijeg i more,
mirnoj luci mojoj kao straža bdim; 
spuštena su jedra, neke luči gore, 
čekaju da stigneš brodovima tim

što doplove mi do gaza, plutajući,
kako bi prenoćili im moreplovci,
u toj mirnoj uvali od snova ustrajući;
umotani noćas jarboli su, kolci.

Snijegovi će zametnuti, led i kiše,
nebo bijelit će se kao velika pahulja;
jedra neće zaploviti nikad više
ovim morem što je poput ulja.

Jedan most od svjetla vodi sve do grada
gdje tek strši kao polomljena strijela,
nedovršen je, mjesec mu po rubu pada,
nikada ga neće stići zora bijela.

Zato Bog moj što je iznad svega
daje premostiti nevolju mi svaku
na toj obali od svijeta i od snijega;
od mene je načinio jedrilicu laku.

Čudit će se svi mornari, ribari i ribe
kada jednom ipak stignem ja na cilj
i kad otvore se polomljene šibe,
kad s nebesa polegne po gradu milj

i kad, i bez mosta, bez jedara,
odnesu me vjetrovi daljina
što ih šalje Bog moj iz njedara
daleko put nebeskih visina.
‎17. ‎studenog ‎2018. 01:43:16