Razlozi

 

Moje su suze zamijenile

plač i jauk djece, priče starih,

razgovore, klicanje i smijeh.

Rano one su zanijemile,

još je bilo predrasuda izostalih,

još je bio ponekad i grijeh.

Tako slatko vrijeme knjiga i romana,

filozofije i pjesništva, i drama

koje ganule bi moje neumorne oči,

ali niti jedan čovjek s mnogo mana,

niti osoba bez straha ili srama

nisu izazvale moju suzu da iskoči,

nisu ganule me žalopojke, jadi.

Samo Isus u Svetome pismu,

riječi Njegove su bile mi ganuće.

Tako ostao je da mi srce gradi.

Suze nisu milosrdne, ali vrisnu

kao djela, riječi utješne i vruće.

Tako ostadoh tu hladna kao led,

gruba poput oronula zida,

smetena i nespretna u hodu,

ali nevolja je kao košnica za med

i ne trpim da mi pokraj mene rida

pa je šaljem osamljenu nekom brodu.

Zato potrebno je dušu otvoriti,

iz te podsvijesti što čuva znake

prepoznati bol i tugu, nesuvislu tlapnju;

ispred Sakramenta srce odmoriti,

stati pokraj te sunčane zrake,

izučiti bolje Isusovu patnju.

Ona kroz nas gleda, prati

svaku dušu s kojom se susretne;

pita je za čistu nadu

s kojom tješi ju dok pati

da se sjedine im boli sjetne

što su bile razlog njenu padu.

Ako netko ima želju isplakati

nevolje i jade, mržnju svog života,

mora naći Riječ u Bogu Kristu,

srce svoje mora istrgati.

Mora skloniti se podno nebeskih divota,

u toj mržnji svijeta sačuvati dušu čistu.

19.09.2023. 20:42