Noći vjetrova

Živjeti Te pokraj Tebe

prije dana, prije sna,

da mi srce ne ozebe

u noćima vjetrova,

predivna je to poema;

i ta glazba, i ta ulja

koja krase oči mi boema

kao da se zima ljulja

na nebeskim platnima,

na oblačnim strunama

srebrnima, zlatnima

i s ledenim krunama.

Lijep si u toj noti,

svakim šumom ili slutnjom,

na vremenskoj koti

raduješ se lutnjom,

pjevaš, čujem ih, korale

ljubavi i mira, Muke

što su tako spontano je dale

Tvoje raširene ruke

da bi meni sasvim ugodio

sve te nerve razrušene,

da bi mene oslobodio

one smrti poražene,

da bih lađe porinula,

da bih kao stup od soli stala,

da bih, mislim, poginula

ako za Te, Kriste, ne bih znala.

25.09.2023. 21:11