Noć polako silazi na hram
dok
se neki ratnik svijeta muči;
moje svijeće tinja tihi plam
da ga anđeo nebesima izruči.
Ratovi su kao nevidljivi, crni,
a i mnoga duša sad u sebi bije boj
kao divna ruža kojoj niču trni;
u toj tmini nestaje mi nespokoj.
Kriste, Bože, viši si od svaka zdanja,
premda malen poput praha,
vodiš me u krasna vjerska stanja,
tijelo moje ostavljaš bez daha.
Tragove od voska, zemaljske divote,
neovisne svakom uništenju,
Ti od suza stvaraš za živote
koji dolaze Ti k uzvišenju.
Tako mnogo lica, osobe i ljudi,
Tvoja djeca, polaznici mira,
tek sad uče priviti na grudi
križ od svoga odabira.
U daljini neka druga gori svijeća,
život jedan, jedna duša čista
koja Tvojih ruku oduvijek se sjeća
i za moje dane moli Tebe, Krista.
Sastajem se s Tvojim sinom
u tom oceanu ljepote i rata;
samo jedan oganj gori tminom
svake sestre Tvoje, Tvoga brata.
17.09.2023. 20:32
No comments:
Post a Comment
just do it