Thursday, August 31, 2017

Čaša puna žara


Pretrpjeti mnogo, istrpjeti malo,
isto mi je značajno, moj Bože.
Svak je vjeran tko se trsi
ma što da mu je na ruke palo.
Svak je vjeran koliko može,
svatko nekad Tvoje riječi vrši.

I što više strpiti se želim,
veće mi je Tvoje obećanje,
bolje vidim Te u vjeri,
više od života Tvoga ja podijelim,
brže milosti je Tvoje povećanje,
darivaš mi svega u obilnoj mjeri.

Ti me zoveš, Ti me vučeš
još od kada za Tobom sam krenula,
Tvoja čaša privlačna je kao žar
s kojim slatko me utučeš
svakoj riječi koju sam spomenula
da bih Tebi, da bih sebi ponudila dar.

Tko se jednom ljubavlju Ti okoristi,
taj Te poznaje i taj Te ne pušta,
taj se Tvojim obećanjima ovija
koja ispunjavaju se kao potok bistri;
Ti si vino, pjesma, Ti si ljubav sušta
koja slavnim ispunjenjima opija.
‎četvrtak, ‎31. ‎kolovoza ‎2017. 00:42:19

Tuesday, August 29, 2017

Tko ima Krista, ima život


Rekli su mi jednom da bi bilo dobro da se krstim. Valjda su kraj mene bili izgubili svaku nadu. Upitah: "Zašto?", a oni odmahnuše rukom prema meni.
Poslije odoh na krštenje da ne umrem, doslovno da ne umrem. Svi mi vjerujemo da smo besmrtni.
Najljepša mi je u Bibliji Prva Ivanova poslanica. Kao prvo, zbog božanskog stila kakvoga nigdje drugdje nećete pronaći. Drugo, ona govori kao što duša govori svojoj srodnoj duši.
Jedno mjesto u toj Poslanici savršeno opisuje moju vjeru:
Prva Ivanova poslanica, glava 5, redak 5-12
"5
2. Na izvoru vjere
Ta tko to pobjeđuje svijet
ako ne onaj tko vjeruje
da je Isus Sin Božji?
6On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv.
Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi.
I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
7Jer troje je što svjedoči:
8Duh, voda i krv;
i to je troje jedno.
9Ako primamo svjedočanstvo ljudi,
svjedočanstvo je Božje veće.
Jer ovo je svjedočanstvo Božje,
kojim je svjedočio za Sina svoga:
10Tko vjeruje u Sina Božjega,
ima to svjedočanstvo Božje u sebi.
Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem
jer nije vjerovao u svjedočanstvo
kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.
11I ovo je svjedočanstvo:
Bog nam je dao život vječni;
i taj je život u Sinu njegovu.
12Tko ima Sina, ima život;
tko nema Sina Božjega, nema života."
Moja mi vjera ukazuje na to da je Krv Kristova slušanje riječi Božje, čitanje Svetoga pisma, praćenje homilije, otvaranje Bogu. To se događa u sakramentu Euharistije. U svjetlu vjere znam da su mi sakramenti Katoličke Crkve život. Teološka nauka me upućuje na blagovanje Tijela Kristova, na sakrament Pomirenja i, naravno, na sakrament Krštenja, krštenja vodom i Duhom, a Duh Sveti uvodi sve vjerujuće u istinu. Znam da je savjest taj Duh u meni jer savjest je Božji glas u čovjeku koji uvijek ulazi u sklad s riječju Božjom, a tada mi služi i Tijelo Kristovo. Inače ne.
Dakle sklad, sklad Duha i vjere, Milosti i sakramenata, Svetoga pisma i savjesti. ‎utorak, ‎29. ‎kolovoza ‎2017. 20:51:31

Do sutra


Jedna godina za jedan dan,
dan života od kvalitete
kad život nije rasprodan,
kada se ljudi nikom ne svete.

Zamislim da mi je svaki dan tako
kao da nema te brige za sutra,
ne stoga što bi živjeti bilo lako
već zato što sjećam se svakoga jutra:

kad promatram, Isuse, Tvoje rane,
kad čujem ti onaj okrunjeni krik,
ja zapravo ne znam brojati dane,
niti toj Muci ja ne poznam lik,

ali jedno sigurno jest:
to je iz Tvoje ljubavi niklo
da ne dižem glas, niti pest
i da je srce na Te naviklo.

I svakoga časa ta ljubav me hrani
da imam zahvalnost, a brigu ne,
da mi do sutra prolaze dani
kao jedan dan kvalitete velike;

da Ti je svaki trn u kruni
najjača ikada podnesena bol,
a samo zato da meni se puni
sreća, blaženstvo, kruh i sol;

da Ti iz Tvojih probodenih prsa
spusti se voda što me polijeva
i vino s najslađeg plodnog trsa,
samo da duša mi hvalu pjeva.

I upravo zato što neću shvatiti
kakva je Tebi bila ta Muka,
znam da će me Tvoja ljubav pratiti
kao najveće rijeke snažna huka.

I zauvijek podnosiš svoje raspeće
da moja se duša klanja i pleše,
i znam da si samo zbog moje sreće
izdržao sve što Sin Boga podnese.
‎utorak, ‎29. ‎kolovoza ‎2017. 17:47:41


Preteča


Bijaše čovjek, ime mu Ivan,
koji ne počini javnoga zla,
ali na zlo bijaše kivan,
poštenje mu bilo briga jedina.

Svi su od njega strepili, pa i glavari,
toliko pravedan bio je stvor,
svakom je rekao što su mu dari,
njega je slušao čitav zbor.

Nije na jeziku imao dlake,
nije u srcu nosio strah
i znao je grijehe duše svake,
i znao je svega života dah.

O, kako bio je duša prosta,
on reče kralju sve što ga ide,
da je počinio užasa dosta,
da ga se čak i dvorani stide,

da mu je žena kraljica lažna
i da po svijetu šire blud.
I kćer njena je kralju bila važna,
ona ih pratila stalno i svud.

Ivan je dobro poznavao Boga,
pokazao puku Janje za krštenje,
izvršio zadaću života svoga,
najavio Kristovo uzvišenje.

Čiste duše nose to znanje
što se ne uči u školama svijeta,
one lako vide stvarnost i sanje,
one su izvan zemaljskoga spleta.

Kraljicu zbunila Ivanova teza
o Kralju velikom koji sve ljubi
dok plešu na dvoru kralj i princeza;
ona naredi da se Ivana pogubi.

Ali svi, koji su Ivana pomno slušali,
odoše s Isusom u Nebeski Dom
gdje riječi su vječnosti slatko kušali
dok su glavari doživjeli slom.

Bijaše čovjek, ime mu Ivan,
čisto je bilo mu ljudsko podrijetlo;
bio je sav za Život nebeski, divan;
on dođe svjedočiti za naše Svjetlo.
‎utorak, ‎29. ‎kolovoza ‎2017. 03:19:24



Kasna kiša


U dalekim danima djetinjstva moga
nebo je grmjelo kao i sad,
i pao je pljusak sred maloga loga;
s njime je počeo i moj pad.

Kako je lijepo nebo bilo,
kako je kiša nosila okuse slatke
i kako je brzo sve potamnilo;
prošle su naglo noći kratke.

Prebrzo tad su letjeli dani,
mladost je htjela ostati tu
kao i hrastovi razlistani;
oni pokupiše kišu svu.

Mir je polegao na moje vjeđe,
brzina života konačno prestade
i moje su ruke sada blijeđe;
na pamet moju djetinjstvo pade.

Kao da ona mladost se vratila,
i polet, sloboda, sigurnost, tišina.
Koga sad briga koliko sam patila
kad je nemjerljiva opet nebeska visina.
‎ponedjeljak, ‎28. ‎kolovoza ‎2017. 16:44:05

Monday, August 28, 2017

Ne reci


Ne reci mi 'nikada', osim u bijegu,
u željama i prošnji, molitvama;
ne drži prokletstva na stijegu
već blagoslivljaj gdje je tama.

Ne reci mi 'uvijek' jer ne znaš ti to,
bića smo ovisnici kao loza na trsu;
mi imamo vijek i srce pokvarljivo
što sklono je piću, grijehu i mrsu.

Ne reci mi 'istina', ona je previše za te,
za tvoju meku kožu i slabu kost;
samo kad govoriš skromno svoj 'da' i 'ne',
od tebe nastat će umjetnost.

Ne reci mi 'ljubim' kad se ne klanjaš
Najvišem Biću, jednom i jedinom,
jer ti preda mnom samo o sebi sanjaš,
ja sam ti orah, praznina i slom.

Ljubav je za Boga, Njegova osveta
za sve što imaš i sve što jesi;
Njegovo je sunce i kiša sveta
za svakoga stvora, što god da ga resi.
‎nedjelja, ‎27. ‎kolovoza ‎2017. 12:13:54


Što mi značiš, Međugorje?


Mi smo u negativi. Bilo bi čudno, nakon sto godina progona, 'pranja mozgova', tlačenja, masovnih strijeljanja, robija i ubojstava, da smo zdravi i normalni, zar ne?
I po tome što to ne vidimo i ne priznajemo, već smo u negativi. I pozitivno i negativno gledamo na negativan način: ili smo previše u zanosu, ili smo suviše kruti.
Mi ne vidimo dobro.
Glavni razlog i poruka Božja u Međugorju nikome nije znana. Kao da se puno toga svilo oko neke crne rupe. E, ta rupa, to je nama taj takozvani 'međugorski fenomen'.
No, ne želim se uključivati u duge rasprave, više vjerujem nego što ne vjerujem da za mene Gospa Međugorska ima bar jednu poruku, a ta je da je ovaj narod u negativi i da gleda kroz koprenu koja bi se uskoro mogla razastrijeti, ali i ne mora to biti uskoro. Potrebno je strpljenje.

Može li grupa grešnika činiti pozitivne stvari? Može, uz poklon Bogu i blagoslov Božji.
Može li narod biti čitav grešan? Ne može. No, ipak, može se reći da narod, koji sam sebe priznaje izmučenim narodom, ne vidi dobro.
‎ponedjeljak, ‎28. ‎kolovoza ‎2017. 13:48:37

Mala svjetla


Tvojega se imena sjećam,
moja je radost u služenju tvome
silama Duha, Boga nad svime.
I kožom, i dušom svojom te osjećam
jer misli nam nisu zaludne, trome,
one su naše potajno ime.

Ti si mi svjetlo života i puteva,
čak i kad padnem u ponore tame;
tek tada znam zašto te pratim,
tvoje poglede i riječ ti što pjeva,
zašto se uzdižem nad klisure same
i kako se lako od zala povratim.

Drži te Svjetlo čitava svijeta
koje i mene ka tebi vodi,
i blago je, nježno i tiho.
I ne pružam otpor, i ništa ne smeta
već prilično meko je, i srcu godi;
čuvaš me ti, mojega Boga sliko.

Ti si mi odraz od Svjetla u duši
što mi je načini Otac koji me rodi,
zbog toga te vidim i prepoznajem.
To Svjetlo sve zablude osuši i sruši,
pruža mi odluke u svakoj slobodi
i tada za prostore vječnosti doznajem.

Tko god ide za Njim na svaki način,
bilo kako mu prilike puste,
taj više ne luta i ne očajava.
Taj hod je presveti i predobar čin
koji razgoni maglu i oblake tuste
i sva mala svjetla silno očarava.
‎ponedjeljak, ‎28. ‎kolovoza ‎2017. 03:53:15

Thursday, August 24, 2017

Taj križ


Proći ću kao omraženica
u srcima toplim, srcima lijepim;
kao neka dosadna stjenica
s ušima gluhim, očima slijepim.

Proći ću jako nespretno i loše
gdje god da pođem, gdje god da stignem
jer mene ni anđeli ne tetoše,
jer ja raspoloženje nikada ne podignem.

Moja su vremena vesela bila,
moja su vremena brzo prošla
jer nikome ništa nisam krila,
niti sam bila dobrodošla.

Sve mi se čini da loše ću proći
čak i na vječnim livadama
jer ja sam uvijek voljela noći,
a često sam sasvim sama.

Nema te zasluge koju bih znala,
a da se mogu pohvaliti njome;
i nikada ništa nisam imala,
i uvijek me kritike razne slome.

Najviše mrzim kada me tješe
jer tada sam izgubljen slučaj
kojega ljudi nikad ne riješe.
Ne volim nikakav naručaj.

I uporno traže na meni bar nešto
kako bi bili sretni sa mnom,
a ja samo Boga čujem često:
'Nosi svoj križ i pođi za mnom'.
‎četvrtak, ‎24. ‎kolovoza ‎2017. 23:54:24

Sol


Da li me poznaješ, Isuse?
Hoćeš li reći uskoro: "Evo znanice moje"?
Poznaješ li one suze
što su hodile ispred riječi Tvoje?

Hoćeš li prvi reći
sve ono što nas veže
ili tad ja ću morati prijeći
tamo odakle mnogi bježe,

klecnuti ili ruke podići?
Možda će srce moje zašutjeti
u strahu da ćeš od mene otići,
možda ćeš ipak Ti mene htjeti.

"Znam te bolje nego što samu sebe znaš",
slutim Ti odgovor u radosti:
"Ali ti toliko mojih duša još ne poznaš
i još si dijete u duhovnoj mladosti".

Nikada Te ne mogu dovoljno spoznavati,
a ipak Te poznajem čitava, sva
i Tvoje se biće ne prestaje meni odavati
jer ponekad tako dobro poznam Te ja.

"Da li me poznaješ u ljudima svim
i koliko ovih duša još želiš znati?",
upoznati šalješ me ljudima tim
koji me traže da riječ bi mi dati.

Ne, nikada neću te ljude ja sresti
sve dok ne primiš me za svoj Stol,
dok ne presudiš Ti s nama jesti;
do tada sam samo bljutava sol.
‎četvrtak, ‎24. ‎kolovoza ‎2017. 15:32:17

Wednesday, August 23, 2017

Vrata


"Ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.(Iv 10,9)"

Zovem te i zvat ću uvijek tvoje ruke,
dozivati u srce svoje one milosrdne oči
čiji blag se pogled spušta iz visina,
sve do mojih sakrivenih misli radi Muke
koju promatram u želji da se ona tu suoči
s našom zajedničkom ljubavi za Božjeg Sina.

To je ono što nas ponajviše veže, spaja,
to je najviše što mogu svjesno živjeti i reći
u tom svijetu koji nema anđeoske riječi,
u tom svijetu koji nema ni duhovnih zagrljaja.
I znam da će melem djelovati, možda peći
kad se vratim svijetu mada nikad me ne spriječi

dugo ostati u takvim kontemplacijama,
molitvenom stanju kojeg nosi vjersko iskustvo.
Molitve zahvalnosti same se od sebe nižu, 
obiluju istinitim implikacijama
kakve ne može mi otkriti ni jedno drugo društvo
jer mi nema na tom svijetu nitko dušu bližu

što je posvećena Bogu, samo Njemu, sve do spoznaja
što pak više nisu ničim ograničene,
beskrajne su kao tvoja skromna riječ i šapat.
Uvijek, kad se nađem s tobom sred božanskih odaja,
vidim da su svetim dušama ostraničene
gdje ne prestaju se dlanovi međusobno sklapat'.

U toj svetoj građevini gdje te uvijek nalazim,
nikad ne znam je li vrijeme živih ili umirućih,
nikad ne znam, a nije me ni puno briga.
Sve to lakše s ovog svijeta Bogu našem zalazim,
što je svijet banalniji od tvojih misli vrućih
koje su proizišle iz naših zajedničkih svetih knjiga.
‎srijeda, ‎23. ‎kolovoza ‎2017. 19:49:01

Tuesday, August 22, 2017

Mirni građani


U ratu i ratovima ne piše se mirno,
ne stvara se poezija loša, izmišljena
koja kao da i nije niti stvarna, niti aktualna.
Pjesnik tada mora znati umilno i silno
reći da je domovina iscrpljena, ispijena
i pjevati pjesmu što je sanjalačka, a realna.

Onaj koji nije navikao u svom pjevu
otvorenih očiju i ušiju sanjati
nego bježati u svoje nevolje umišljene,
neće ratu dati primjedbu ni desnu, ni lijevu,
neće znati Bogu svom se klanjati,
prihvatiti svoju dužnost, spomenuti uništene.

Gdje su sada snovi moji, moja patnja tiha,
tako nevažna za svjetsko opstojanje,
kad je brat u nevolji mi usred moga doma?
Što mi vrijede traženja mi duše ili stiha 
kad je tako ugroženo ljudsko postojanje
od vihora ratnih i vatrenoga pogroma?

Opet isto molim, opet isto pitam:
gdje si, čovječe, završio i odakle potekao
dok mi pjevaš svoje erotske balade,
a ja posred nevoljnoga svijeta skitam
i tumačim da nam Bog naš nikad nije porekao
da je čovječanstvo izvor svake vrele nade

i moraš vjerovati zdušno i pravedan biti
jer si hram od anđeoske prašine,
a ne izgubljena ovca sred faune i flore?
Sada stvarno imao bi razloga i suze liti,
ali sam nad sobom, pritajeni asasine,
dok ja molim da po nama razlije se more

ili da pošalje kišu na tu ugroženu svetu goru.
Nije teško pasti općeg rata iskušenju,
činiti se slatkim građaninom-piromanom
kad je vjetar povoljan, sunce pripeklo na moru
i svi piromani svijeta podaju se služenju
lažnim bogovima Sodome, nitko se ne poji manom.

Zato pjevam samo ovu pjesmu ogorčenosti
jer za dobro ljudi nisu, žele sebi zlo.
Vatrena će, ratna stihija ubrzo proći,
ali piroman će ostati u paklu si okorjelosti
jer ne želi niti dom svoj, niti tuđe tlo
posvetiti prisustvom molitvene moći.
‎utorak, ‎22. ‎kolovoza ‎2017. 23:43:11

Računica


Snove svoje prodala sam davno,
nikada ih nisam željela sačuvati
već mi bilo važno drugo, a snivanje ravno,
snovima se ne može računati.

Želje svoje dala sam za sitniš neki,
što je Nebo meni pružilo, to sam uzimala.
Oduvijek sam govorila samo jeki,
pravednosti nikad nisam otimala.

Energija nepravde rovala je srce moje,
ja sam znala da kroz mene teče
drugačiji život kakvoga se mnogi boje,
život prihvaćanja koje često peče.

Da će se računi poravnati, to sam znala odvajkada,
u to sigurna sam uvijek bila.
To u meni porasla je nada
i zbog toga nisam lude snove snila.

Blago duši koja već zarana trpi,
nekad više, nekad malo manje.
Kad je mlada, duša svoje ideale crpi
tamo gdje se uči, rađa i širi spoznanje.

Blago duši koja istinom se hrani,
blago duši koja iskrenošću cvate,
koja svoju pravdu nikada ne brani
jer joj pravdu anđeli izbore i pozlate.

Blago meni, ništa nisam promislila,
a i kad bih mogla, vrijedilo mi ne bi
jer u srcu nikad ne bih pomislila
da je blažen čovjek sretan samo Bogu, samo sebi.
‎utorak, ‎22. ‎kolovoza ‎2017. 04:22:02

Monday, August 21, 2017

Pomor zdrave pameti



Zarumenilo se nebo krajem dana,
vele smak je po tko zna koji put;
sve je u okviru i sve izvan plana,
na zemlju je opet sjeo pomor ljut,

pomor zdrave pameti i svijesti.
Više nije važan nauk prirode,
zli se dusi opet žele sresti,
da bi uništili, mnogi ljudi njima gode

u svojoj naivnosti i nestrpljenju.
Mnogi žele informirati pučanstvo
da je došlo vrijeme teškom trpljenju,
da će se polomiti svemirsko prostranstvo

jer kad ne bi nas sve obavijestili,
mnogi mi ne bismo ni znali da je smak,
živjeli bi, rasli, radili bi, jeli, pili
i propustili bi grozan i opasan znak.

A sada, kad znamo, ne moramo brinuti
ni o djeci, ni o redu, ni o čemu
jer i tako mjesečina će nam sunce skinuti
pa ćemo doživjeti kraj i pomor svemu;

ne moramo više ni promišljati
nego dići ruke od života teška,
ne moramo nikad više ništa pitati,
ne moramo odati od sebe smiješka,

ne moramo više biti odgovorni ljudi,
samostalni nikad nismo niti bili.
Nema spomena o Apsolutu, relativno sudi
da mi više nismo važni, da smo život snili.

Kvaliteta je života baš u tome
da se svakog časa čovjek sjeti dostojanstva,
da je prvi, da je iznad kome
što ju proizvodi pomrčina tog prostranstva

jer je priroda zbog ljudskih duša,
a ne čovjek radi nje.
Mnogi sada s lažnim bogovima kuša
što je pravi smak i bezumlje.
‎ponedjeljak, ‎21. ‎kolovoza ‎2017. 20:45:14




Duše pokajnice


I nema na tom polju bolje ravni
sve od one koja  do nebesa stiže 
gdje su puk i vođe ravnopravni,
gdje se kleca, klanja, puzi, gmiže

da bi dostiglo se opravdanje
svih tih strogih savjesti koje sebi sude;
duše dođu, traže poravnanje
nevolja i grijeha svojih što ih kude,

ali u tom stavu samo jedna veza ima:
ako gledaš Svevišnjega, vidiš si nesavršenstvo,
inače ti uzaludno glava k podu klima,
iskupljenje neće doći, a niti blaženstvo,

iskupljenje ne dolazi zakonima, nagodbama.
Ma koliko puzala, iznova će duša griješiti
jer ne vidi Krista, Ljubav što upravlja sudbama,
teško će si duša svu nevolju riješiti.

Tek u vrelom susretu svih poleta i težnji,
duša se okreće radi svoje dobrobiti,
da još više, bolje stigne u zagrljaj nježni,
a ne da bi nedjela si svojih kriti.

Ima dana kada učini se duša pokajnicom
samo zato da bi zadobila sva bogatstva,
a ne stoga što je čula Boga potajicom,
vidjela Mu sveto srce usred svoga jastva;

ima dana čestih kad se želimo dokopati
brze sreće na lak način, naopako,
a ne svojih njiva srediti i okopati
jer u Bogu samo življenje je lako,

tada nikad više grijeh se isti ne ponavlja
već je duša zrelija za svu visinu;
čovjek se promijeni, a Bog zaboravlja
jer On dušu vodi u svoju blizinu.

Žalosno je da tek patnja
tjera dušu da pred Bogom klecne.
Blago duši u vremena zlatnja
kad ju savjest zbog sitnice pecne.
‎ponedjeljak, ‎21. ‎kolovoza ‎2017. 01:26:54

Sunday, August 20, 2017

Milosrđe rodilo je mene


Nemam vremena upitati
odakle na ovom svijetu patnja,
samo neka prestane se uplitati
u moj život vražja pratnja,

samo nek' je prestalo mi ono
od čega sam podivljati htjela.
Srce nije umirati sklono,
samo nek je svanula mi zora bijela.

Da Ti vidim milosrđe, moj mili Spasu,
da Ti dobrobiti sve okusim,
da se divim nježnosti u Tvome glasu
i da vrijednost dobroga iskusim,

zato pustio si meni nevolje i trnje.
Jasno kao dan, sada vidim bolje
nego kad sam prebirala zrnje,
pitala se postoji li pakleno polje.

Samo nek' si prekinuo kušnje
da oćutim lahore na obrazima,
nek je bilo doba teško, doba sušnje
da ogledam se u rosnim odrazima.

Sada znam i zašto umiremo, prasi,
da se poklonimo rajskim dvorovima;
da Ti kličemo "Hosana; spasi!"
i pridružimo se anđeoskim korovima,

i da život slavimo što nam ga Ti daruješ,
jer je čovjek Tebi vrijedniji od svega;
da u našim srcima Ti, Milosrđe caruješ
jer je ime Tvoje ljubav, a ne stega;

da se slava Tvoja u nama pokaže
svaki put kad udahnemo žiće,
da Te uvijek duše naše traže
kao svoga bitka stvoriteljsko Biće.

Milosrđe rodilo je mene,
Milosrđe moj je zavičaj.
Oca moga milosrdne zjene
prate ovu dušu izravno u raj.
‎nedjelja, ‎20. ‎kolovoza ‎2017. 01:21:04


Friday, August 18, 2017

Put jedne duše


Kako mora biti teško duši
koja vječnoga života nema trag,
koja svaki polet brzo sruši,
koja ne zna kako Stvoritelj joj blag

namijenio je carstva nepregledna.
Kad bi samo zamoliti znala,
vidjela bi lica sveta i prečedna,
ćutila bi koga radosno je zazvala,

Onoga u kojemu je vječni nastanak,
vječna volja vratiti se domu starom
i u kojem nalazi se obećani stanak
što ga Bog uredi da bi bio vječnim darom.

Već bi istog trena našla se u Bogu,
u Njegovom ljubavnom i pravedničkom krugu
kao dionica vječnosti u rajskom logu
jer je Spasitelj joj dao da pobijedi kugu,

nevjeru i bijedu, strahove i jad.
Duša tada našla bi se na visini
na kojoj se sastavio sveti velegrad
od svih duša koje klanjaju se Istini.

Zamisli da možeš pravednikom biti vječno
i da za čas nađeš sebe živim stvorom
koji nema negativu, nema više grešno srce niječno
nego uspinje se neprekidno Božjom gorom,

a nikada Boga ne može sustići;
ipak slavno gleda Ga u lice
i za uvijek može Kristu bliže prići,
i s blaženstvom uvijek pasti nice,

samo zato što i sama duša ljudska
bogom postaje tek tamo i tek tada
kad dopusti da joj spadne ta zemaljska ljuska
što joj smeta da se Bogu nada.
‎petak, ‎18. ‎kolovoza ‎2017.  19:47:20

Thursday, August 17, 2017

Ti si moj križ


Nisi ti meni ljubav prva
što snove traži, ideale gleda,
što se sa svime hrva;
kada je potrebno, utjehu ne da.

Nisi ti meni pjesma i zanos,
mekano paperje života medna,
pogleda značajnih veliki nanos,
zora vrijedna i večer čedna.

Ti si mi križ na vjetru jakom,
ti si mi stres i potres,
smetnja u snu i radu svakom,
učestali zemljotres.

Ti si mi trun što oči peče,
ti si u grlu mome riblja kost,
bura što bode, smeta i siječe,
razrušeni most.

Ti si muka na zrnu graška,
vapaj i muk,
križna staza, strma i kraška,
slomljeni luk.

Ti si mi najteži uspon i pad,
blagi pot i krvava rosa,
na krovu svijeta prazan grad,
stopa vatrena, bosa.

Ti si moj uspjeh i slavlje,
ti si pobjeda mojih puta,
bijela kosa i propalo zdravlje,
sigurna staza do Božjih skuta.
‎četvrtak, ‎17. ‎kolovoza ‎2017. 23:34:22

Proljećima, jesenima


Proljećima žrtvu ja sam blagovala,
jesenima ubirala plod
od kojeg ni jesen nije žalovala,
ona, bogata, je postala moj rod.

Sunce me je ljetima ispijalo,
zadnji atom snage
iz koje bi isklijalo
izobilje kiše drage.

Ledi, mrazi, snjegovi svi,
hladne noći do kostiju,
pod kojima mlado sjeme zri,
doniješe mi ukusnu i svježu Hostiju.

Takva opet jesen bit će,
izobiljem nakrcana,
jer kad kiša jutrom sviće,
opijena sam i nacvrcana.

Doživim li tu, na ovom mjestu,
opet novu, svježu preobrazbu,
podnijet ću i zimu čestu, 
uživati anđeosku glazbu

pa i ako odem u daljine,
opet stižem na sve isto:
bili mrazi ili ljeto sine,
preda mnom je, sigurno i čisto,

blagovanje Boga, dioništvo
naravi Mu od koje sam svoja.
Takvo Njegovo je Sioništvo,
takva i siromašnost je moja.
‎četvrtak, ‎17. ‎kolovoza ‎2017. 21:54:53

Monday, August 14, 2017

Ono malo nade


Da ću umrijeti od tuge,
nikad ne bih rekla;
kao pseto pored javnog plota.
I ne zato što bih marila za druge,
i ne zato što bih možda i poklekla,
ne. Samo željela sam reći smisao života,

pokazati doslovno kažiprstom,
uprijeti u glavnu točku svega.
Normalno je da su me odbacili,
to sam osjetila već i s krstom.
Ipak, tuga me je sapela k'o stega
koju trpe oni što bi nešto značili

pa se žrtvuju i trude bez uspjeha.
I sretna jesam, ali tuga svoje traži,
ona kao da je dokaz viših aspiracija
jer za nju ne može postojati ni utjeha,
jer tu tugu ništa, ništa ne ublaži,
jer je rajska ta anticipacija.

Da ću tiho gasnuti i neprimjetno,
nikad, nikad ne bih pogodila.
Znaš li, to je zalog moguće mi svetosti
jer ono što si zamišljam presjetno,
nije ništa kad se jednom budem rodila;
tada znat ću tajnu sreće i svjetlosti.

Da sam čak i to zaslužila,
naravno da ne bi valjalo.
Bog će dati, sve što jesam Njegovi su dari.
Kao kvočka piliće tugu sam okružila
da se ne bi slučajno okaljalo
ono malo nade kakvu nose čak i strvinari,

onu mrvu nadanja u svemu,
zrno te sigurnosti što tinja
kao neugasiv cvijet sred srca;
kao kada duša ne daje se ničemu
već se samo trsi biti škrinja
usred koje ono malo nade grca

kao da će rastaviti čitav svijet i dušu.
Nada uporna je, mada sitna,
lako trpi sve oluje i nevere,
kao zrno pustinjskoga pijeska trpi sušu,
uvijek neophodna, uvijek hitna.
To je nada koja uvijek ponajslađe plodove ubere.
‎ponedjeljak, ‎14. ‎kolovoza ‎2017. 20:35:51

Sunday, August 13, 2017

Majko


Gospo, ti si moj rođendan,
svet i tako djevičanski.
Ti si moj najdraži dan,
ti si mi pir sužanjski,

ti si mog oslobođenja cvat
kao ruža crvena i bijela,
kao nasmiješeni lat,
kao svijeća moga tijela.

U tebi se sastajem
kao mora noćni šum
od kojega zastajem
da bih pročistila um.

Ti si za me sunčani zalazak,
ti si mi putokaz, itinerar;
ti si mi najuspješniji pronalazak,
ti si za mene najveći dar.
‎nedjelja, ‎13. ‎kolovoza ‎2017. 04:29:38

Saturday, August 12, 2017

Tijesak


Proljeća su prošla, ljeta žarka,
jeseni se nadam, plodnoj kao maslinici
kada ih težaci stanu prostirati
pa se podno sunca jarka
kotrljaju masline i široki vidici
što ponekad znaju dušu razdirati.

Završna melodija života sliči tepanju
mladih ljudi koji traže svoje pute,
sliči trudovima koji guraju u nepoznato.
Veliko je uzbuđenje u staračkom jecanju
kojim duše mole da pod Božje skute
istresu sa sebe samo suho zlato

onog dana, toga kobna časa
u kojemu se odlučuje o svemu,
do kojega duša hoće izdržati časna.
Velika je nagrada čuti zvuke glasa
koji poništava svaku smrtnu tremu,
obećava da je porođajna muka krasna.

I kao kad maslina ispusti svoje ulje,
tako Muka Boga blagoslivlja težaka
da mu sve to bude lako, da mu bude lijek.
Duša samo mora uzimati s vrulje
kako ne bi propala il' bila mlaka,
kako ne bi brinula za života svoga tijek.
‎subota, ‎12. ‎kolovoza ‎2017. 01:00:49

Monday, August 7, 2017

Križ u pustinji


Dozivam te, Dušo duše moje, 
kao što bi umor dozivao uskrsnulost
onih dana kada i slavuji poje,
onih sutona u kojima se sjaji usnulost

svih svjetovnih događanja i događaja
i svih blještećih i slavnih muža,
traženih žena, djece papirnatoga zmaja,
blijedih staraca u vrtovima ruža.

Jer svi oni, kao u nekome kompletu,
proizvode strašne zvuke i pogrešne slike
koje doživljavam kao lošu riječ o svijetu,
a on za me više nema snažne krike.

Blagoslovljen budi, Bože, na tome Ti hvala,
mislila sam nikad neće proći
sva potražnja obaveza društva, ideala,
naređenja tuđa i prikazivanja moći.

Zar ja ne bih odmakla već davno
živjeti po svome i po Tvojoj blagoj volji
da me nije Tvoje ime slavno
slalo naokolnim putem u taj život bolji;

zar ja nisam rekla što bih htjela
kad bi bilo to ostvarivo,
odlučila tu najveću od svojih želja
izdati u Tvoje srce podarivo?

Sada daješ izobilno kao što Ti znaš;
da je Tvoja volja, o tom nema sumnje
jer je uvijek takav bio ovaj odnos naš,
jer u Tvojoj volji ne postoji humnje

nego samo uskrsnuće i preobraženje,
samo život živi, izobilje nagrada i darova;
potrebno je svakog časa samo obraćenje,
s moje strane nema druge njive, niti rova.

Da sam brzo dobila to uslišanje,
danas ne bih umijela Ti zahvaljivati;
ne bih znala niti što je disanje,
ne bih umijela Te k sebi dozivati.
‎ponedjeljak, ‎7. ‎kolovoza ‎2017. 23:16:38

Sunday, August 6, 2017

Visoko je iznad zemlje nebo


Znam da imaš nesuđene snove
i da često boriš se na koljenima,
i da klecaš srcem blijedi ove,
da se povijaš ka korijenima.

Ima dana kada riječi zastanu,
same sebe preduhitre, same sebe nađu
da su prebjegle u zastranu;
nitko nema novu riječ il' mlađu.

Štoviše, svi ponavljaju isto,
kao navijeni kolci probadaju srž;
a još misle srce im je čisto.
Sužnjevi smo, uminula krž.

Istog dana kad je sunce zapadalo
nekome je jutro bilo, a nekome ponoć.
Isti osjet ponavlja se kao zabadalo,
ni od kuda ne dolazi pomoć

jer je čovjek nikada ne želi
već to više pamti što ne može skriti;
to što ne zna, to ne dijeli,
al' je voljan uvijek takav isti biti,

sve dok ne kapne mu zora prosvijetljenja.
Tad u nevjerici Boga ljubi revno
kao da mu nikad nije bilo ta oduševljenja;
sunce izlazi mu bezbroj puta dnevno.

Premda duši možda već odavno je za mrijet',
i mada joj nije nikad vjerovati toga,
kao malo dijete kad otkriva svijet,
tako izgleda i ona kad otkriva Boga. 
‎nedjelja, ‎6. ‎kolovoza ‎2017. 13:29:01

Saturday, August 5, 2017

Devetnica Mariji


U srcu prozirnog plavetnila, 
ogrnuta plaštom plavetnim,
ravnog stava, širiš ruke,
odlazeći u vis kakvog nikad nisi snila,
popraćena anđelima s vjetrom proljetnim;
zaboravljaš suze, boli, muke.

Gledaš točno me u oči, ali gledaš kroz mene,
među nama nalazi se Sinak tvoj i moj
koji nas razdvaja i još više spaja;
svaki put kad molitva iz mene krene,
ti se blago smiješiš mada vodiš težak boj;
prisjećaš se kobi usred sve to većeg sjaja

koji te obuzima u tvome uznesenju.
I svaki puta kad me zagovaraš,
sve si sjajnija i veća, sve se si više plavkasta
od velikih visina kojim' stižeš Božjem oproštenju
jer ti tada novu, veću nadu stvaraš;
haljina ti prebijela šalje na me duha rasta.

Oko tebe sama slava tada cvate krvlju boje purpurne
kao da je Božji Sin ti krv je proslavio,
onaj sastav, otopinu koja nosi premnogo ljudskosti,
čiste i duboke kao što je patnja zemlje tmurne,
kao da je tebe, purpurnu, zauvijek tu postavio
da bi mogla obuhvatiti sve žive, slabe ljudske kosti,

da bi mogla postati nam majčicom nad majkama.
Čahura se neka zlati kao sunce oko tvojih skuta
da bi mogla nas zaštititi, dati da se volimo
jer ti si ta što kao zemljanka je prošla hajku nad hajkama.
Vreba li još uvijek na te ona zmija, lukava i ljuta,
kao što su ljuti dani kada te ne molimo?

Kruno plava, kruno zlatna mog i našeg postojanja,
reci da li prozirna je bila tvoja duša
dok si poziv iščekivala u mladosti i samoći;
da l' si bila tako nebeski plavkasta zbog odstojanja
kojeg imala si da te zmija previše ne kuša,
da li smrzla si se usamljena, sama u hladnoći

ili blažena si bila od početka svoje svijesti?
Da li hodila si teškim putevima, padala strminama;
da li vidjela si kako može mračna ova zemlja biti
ili ti je bilo uvijek drago što ti možeš neku dušu sresti?
Je li i za tebe ovaj svijet ljepota i divota sama?
Kako dospjela si blaženoga stanja svoga kriti?

Da li Bog je tebe otvorio kao što je posjetio tvoje krilo,
tako da svi znaju, ali nitko ne primijećuje;
da li mi smo svi k'o zvijezde koje oko tebe svijetle?
Jesmo li ti nakit, ures tvoje krune, dragocjeno svjetlilo,
da li naše križeve tvoj Bog i naš osvećuje,
da li broji s tobom naše mučne, teške milimetre?

Ljudi nisu manje grešni ako se i blaženim učine,
a ti bezgrešna si, a ljudsko stvorenje.
Smijem li upitati te još i onu žensku stvar:
da li znaju momci svijeta da im smisao umine
kad od žene traže ponajveće otvorenje
pa im tada nude samo grešnosti na dar?

Zašto ženu kazne samo zato što je žena,
da li i ti morala si kroza sve to prolaziti?
Zašto ljubav muža liči čistoj mržnji?
Hoće li i ona biti tako uznesena
kao što si i ti, blaženice koja umiješ poraziti
svojom nevinošću samog vraga do njegovih pržnji?

Kraljica si moja, nebeska i zemaljska,
duh si moje duše, duša moga duha,
a znam dobro da smo svi ti isto dragi.
Samo daj da dođem k tebi na ta vrata rajska,
samo daj mi vijekom blagovati tvoga Sina kruha,
samo čuvaj za me vijekom taj tvoj osmijeh blagi.
‎subota, ‎5. ‎kolovoza ‎2017.  19:59:25

Gospa Snježna


Osoba koja nosi bezbroj lica,
Osoba koja sniježi usred ljeta,
Osoba koja leti dalje od ptica,
Osoba koja zauvijek cvjeta;

Osoba koja je čovjek i najljepša djeva,
Osoba koja je srce Boga jedinog,
Osoba koja Mu najveću slavu pjeva,
Osoba, majka jedinstva svog;

Osoba, začeće domovine najdraže,
Osoba skrivena kao bijeli dan,
Osoba koju svi pomorci traže,
Osoba, zvijezda što tone na san;

Osoba vjernija od sunčeve svjetlosti,
Osoba, mjesečina bez pomračenja,
Osoba mirisna kao srčika cvjetnosti,
Osoba, odraz nebeska proviđenja;

Osoba kao najveće ljudsko obećanje,
Osoba koja ispunjava života svrhu,
Osoba koja daje najveće blagostanje,
Osoba koja odnosi svaku strku;

Osoba koja donosi mir sreće bajne,
Osoba koje se svi đavli boje,
Osoba koja tumači Božje tajne,
Osoba koja je s Bogom troje;

Osoba koja ima sve osobe svijeta,
Osoba koja rađa vremena tijek,
Osoba najmanja i najviše sveta,
Osoba koja je učinkoviti lijek;

velika službenice Božje djece,
najvjernija odvjetnice puka svog,
ti od svih nas činiš svetce,
ti si nam veza života čitavog.
‎subota, ‎5. ‎kolovoza ‎2017. 14:45:02

Friday, August 4, 2017

Blaženstva



Prodala sam dijamante, zlato, nerve;
zaboravila sam od života pola,
a i sada nudim posljednje rezerve.
Pravi život provodim kod Stola

za kojim se časte anđeli, i sveti,
živa u tom tijelu, hramu Krista, Boga
što se ponekad i svoje duše sjeti
s duhom koji prilično je svjestan svega toga,

onih aktivnih trenutaka i grešnih
kad je žurba oko svega bila,
potom teških dana, neutješnih,
sve to dok se duša nije ispred Križa svila.

Čitava života svoga dotadašnjeg
mišljah da sam sposobna i snažna
zbog tih rana što sam nosila ih kao stijeg
zbog kojega ja sam bila važna.

Ali jao, nisam dostigla ni stvoriti svijet,
niti o životu ili smrti nekoj odlučivati,
nisam znala niti ne ubrati svaki cvijet,
samo ruže kako cvatu osluškivati;

nisu me naučili o duševnim stvarima,
postavili su idola kao mjerilo svega
koji glumio je da obasipa me darima;
iza moje ideale sakrila se gruba stega,

zastrašivanje i zabranjena vjera, povjerenje
pa još planirano podsmjehivanje
svemu što je predstavljalo drugačije usmjerenje;
to je bio progon, pravo istjerivanje

Duha Svetosti i Boga Životvorca, 
Boga Oca, Stvoritelja stvari, ljudi i nevidljivog, 
Boga Sina, Spasitelja ljudi i na križu Borca,
Majke Boga, duše čiste i srca stidljivog.

Kad su mene oslobodili od mojih varki
i kad su mi snovi o budućem propali,
ostale su samo kosti u Crkvenoj Barki,
ostali su samo oni od Blaženstava ideali.

Blago meni što sam siromašak,
željna samo pravednosti,
i što uvijek nosim svoje tuge dašak,
to je riječ na Gori Svete Radosti.
‎petak, ‎4. ‎kolovoza ‎2017.  02:50:25

Popular posts