Mala svjetla

Tvojega se imena sjećam,
moja je radost u služenju tvome
silama Duha, Boga nad svime.
I kožom, i dušom svojom te osjećam
jer misli nam nisu zaludne, trome,
one su naše potajno ime.

Ti si mi svjetlo života i puteva,
čak i kad padnem u ponore tame;
tek tada znam zašto te pratim,
tvoje poglede i riječ ti što pjeva,
zašto se uzdižem nad klisure same
i kako se lako od zala povratim.

Drži te Svjetlo čitava svijeta
koje i mene ka tebi vodi,
i blago je, nježno i tiho.
I ne pružam otpor, i ništa ne smeta
već prilično meko je, i srcu godi;
čuvaš me ti, mojega Boga sliko.

Ti si mi odraz od Svjetla u duši
što mi je načini Otac koji me rodi,
zbog toga te vidim i prepoznajem.
To Svjetlo sve zablude osuši i sruši,
pruža mi odluke u svakoj slobodi
i tada za prostore vječnosti doznajem.

Tko god ide za Njim na svaki način,
bilo kako mu prilike puste,
taj više ne luta i ne očajava.
Taj hod je presveti i predobar čin
koji razgoni maglu i oblake tuste
i sva mala svjetla silno očarava.
‎ponedjeljak, ‎28. ‎kolovoza ‎2017. 03:53:15