Odgovor vjere Božjeg naroda

Znamo da je Crkva rođena iz boka Isusova kada ga je probolo koplje rimskog vojnika. Potekla je krv i voda. Također, „drugi dio” rođendana Crkve dogodio se kada su se Dvanaestorica, zajedno s Petrovim govorom, očitovala svijetu i kada je narod odgovorio krštenjem na to poslanje Duha Svetog.

Kada je Isus prvi puta okupio Dvanaestoricu, to je za buduću Crkvu bio poziv kakav je imala Marija u Navještenju kada je Anđeo Gospodnji njoj najavio da će roditi Spasitelja, ali tek ako i kada kaže Bogu „Da” na taj poziv. Između poziva Anđelovoga i Marijinoga odgovora proteklo je neko vrijeme u kojemu se Mariji bilo potrebno razbistriti što se od nje očekuje. „Sila će te Duha Svetoga osjeniti i ti ćeš začeti Sina, nadjenuti mu ime Isus”, bilo je tumačenje Anđela Mariji koja je svojim „Da” prihvatila Božji poziv, odnosno imala je još nekoliko mjeseci vremena shvatiti i razmatrati kako je prihvatila Presveto Trojstvo, Oca i Sina, i Duha Svetoga. Potom se rodio Gospodin, Isus od Marije Djevice.

Slično se događa Dvanaestorici koji su odmah prigrlili Isusa i njegove riječi, odnosno poziv. Naročito kada je Petar zaključio da je Isus Sin Boga živoga. No, činjenice o tome da je i Duh Božji Treća božanska Osoba nisu mogli odmah prigrliti, sve dok Isus nije načinio sva čuda koja su bila potrebna da se rodi Crkva.

Konačno, na križu, kada je Isus umirao, a Dvanaestorica se razbježala i svi se skloniše, iz boka Isusova je potekla krv i voda nakon što je rimski vojnik probio kopljem Isusa koji već bijaše preminuo. To je zapisao sveti Ivan u svom Evanđelju jer je on, s Marijom i nekima, jedini ostao do kraja uz Isusa na križu. To je bilo čudo simbolike krvi i vode u crkvenim sakramentima Krštenja i Euharistije. Tada je začeta i rođena Crkva, ali apostolska svijest je još morala razmatrati i čekati poslanje Duha Svetoga da bi se javno očitovala. To je također bilo čudo neviđeno kada je Petar pred nekoliko tisuća okupljenih progovorio, iako je postojala opasnost od progona i likvidacije. Po Isusovom nalogu po uskrsnuću, čekali su poslanje Duha i još uvijek svi bili prestrašeni. Odjednom, nakon što su Otac i Sin poslali Duha i nakon što su svi govorili razumljivo, mada na stranim jezicima, Petar i ostali od Dvanaestorice osnažili su se, postali zreli za naviještanje Isusove Radosne vijesti do kraja. Tako se tada, kad su apostoli postali svjesni Presvetoga Trojstva i kada je uz njih bilo oko tri tisuće duša koji su se obratili i svi bili odmah kršteni, toga dana definitivno rodila Crkva.

Rodila se u krvi i vodi iz Isusova boka, a po apostolskoj i narodnoj svijesti očitovala se svima na dan Pedesetnice, poslanja Duha Svetoga.

To je bilo toliko važno kao i Marijino „Da”. 11.06.2025. 09:50

Napomene

Sakramentalno slavlje protkano je znakovima i simbolima.

Ukoliko je društveno biće, čovjeku su znakovi i simboli potrebni za općenje s drugima pomoću jezika, pokreta i radnji. Isto biva u njegovom odnosu s Bogom. Svjetlo i noć, vjetar i oganj, voda i zemlja, drvo i plodovi govore o Bogu, naznačuju istodobno njegovu veličinu i blizinu. Isto je u društvenom životu ljudi: prati, pomazati, lomiti kruh, podijeliti čašu izražavaju posvećujuću prisutnost Božju i čovjekovu zahvalnost prema svome Stvoritelju ( Bog je podučio svoj narod izgledu i sadržaju svih obreda).

Sakramentalni znakovi nakon Pedesetnice: Duh Sveti vrši posvećenje kroz sakramentalne znakove Crkve. Sakramenti Crkve ne dokidaju, nego pročišćuju i upotpunjuju sve bogatstvo znakova i simbola svijeta i društvenog života. Povrh toga ispunjaju pralikove i slike Starog saveza, označuju i uprisutnjuju po Kristu izvršeno spasenje, nagovješćuju i anticipiraju nebesku slavu (usporedi: KKC 1145 – 1152).

Svako sakramentalno slavlje susret je sinova Božjih sa svojim Ocem, u Kristu i u Duhu Svetom, a taj se susret zbiva kao dijalog, pomoću čina i riječi. IAKO SU SIMBOLIČKI ČINI VEĆ SAMI PO SEBI GOVOR, IPAK JE NUŽNO DA TE ČINE PRATI I OŽIVLJUJE RIJEČ BOŽJA I ODGOVOR VJERE DA BI SJEME KRALJEVSTVA U DOBROJ ZEMLJI DONIJELO PLODA. Liturgijski čini znače ono što Božja riječ izražava: Božju inicijativu kao čist dar i odgovor vjere naroda (KKC 1153).