Sakriven život

Svijeća izgara, neznana mati,
i snovi se roje, i noćne more,
a srcu se tuga uvijek vrati
i zauvijek njegove svijeće gore

dok ima svijeta, dok ima vijeka.
Hrabrosti dugo već ovdje nema,
zove se razumnom pamet prijeka,
zove se napretkom sve što se sprema.

Napredne ideje, napredniji ratovi
dok iz daleka gradi se mir,
šeću se sretniji svatovi.
Nikada dugo ne traje pir.

Misle da će preživjeti lako
ako osvoje velike predjele;
možda će besmrtni postati tako
ili će postati vlasnici vjere.

Zapali taj vosak, zapali sve,
neka ti srce gori od bijede
jer jedino tada ćeš vidjeti zle,
naći ćeš one koji vrijede.

U Bogu svome poznaješ rod,
nalaziš utjehu, jakost i sne
kada je rastao predivan plod
sred same tišine, širine sve.

To ti je srž i pružena ruka,
ponuda spasa od beskraja gluposti
jer voliš te ljude, oni su luka
u moru, na obali puste tuposti.

I uporna budi, život potraži
u živom svjetlu i slatkoj toplini
gdje čekaju na te ljudi najdraži,
i predaj život u vječnoj dolini.
‎25. ‎lipnja ‎2018. 23:52:19

Iz pepela

U žaru i pepelu
tiho odmaram, 
noć je hladna;
u plamenu bijelu
možda stvaram,
snaga mi jadna.

Glazba mi svira
iz prošlosti nedavne,
ona je zaista dobra
sred noći i mira;
ima stihove neravne,
pjevačica - kobra

nježnih glasnica,
jakih k'o san.
Vladarica,
ozbiljna vlasnica
kao tek svanuli dan,
Avatarica.

Ne znam joj tekstove,
ne znam ni rime,
ni slaganje nota,
ali mi ranjava snove,
zna moje ime,
vjeđe od pota,

kad sam se rodila
i kako ću mrijeti.
Noćas je šalje moj Bog
zbog izvjesnog dodira
što mu je vrijeti
sred žara i pepela tog

samo stoga što je iz doba
kada sam treptala za te,
kada sam spavala budna,
vjerna do groba;
da moje brige skrate,
njene su riječi iskra čudna.

I nema veze nikakve ine
s onim o čemu smo sanjali
i s onim što smo mi bili.
Sada to me ne brine,
znam da smo se Bogu klanjali,
postali vedri i čili.

Znam samo da o ljubavi sriče
i tepa neke neznane stvari,
da traži uporno, s puno žara.
Uvijek je tužna na kraju priče
dok meni Bog tebe podari,
u meni Bog za tebe stvara.
‎24. ‎lipnja ‎2018. 23:48:50

Lastavica

U tebi mi čak i sva milina,
od pjesme tvoje zastaje dah
kad kreneš do rajskih visina
i kad pobijediš tremor i strah.

Zbog tebe patim, ali se smijem,
od sreće spuštam se sve do grča
i tvoju klupu suzama grijem,
a tada doživljavam polete srca.

Tvoje su boje u srcu mome,
tvoje su igre okrutne strašno,
a kapljice rose na čelu tvome
sad isijavaju, bliješte jasno.

Savjete dijelim, unutra sam sva,
grubo se ljutim na svaku notu;
proplakat ću, plakati gorko ja
ako promašiš sigurnu kotu

u mislima mojim što putuju hitro,
preko svih mora i dolina,
kroz misli naroda jer sad je hitno
da se ostvari svaka norina

koja ti na pamet brzo pada
jer ti si onaj koji sve vodi
i odlučuje gdje će mi nada
sve dok se sreća opet ne rodi.

I da te laste s juga nije,
znam da bi drugačije bilo sve,
znam da te moja pjesma grije
i da nas nema kad nema nje.
‎24. ‎lipnja ‎2018. 18:07:15

THOMPSON - LIJEPA LI SI (Poljud 2013.live)

THOMPSON - IZA DEVET SELA, KNIN 2015.

THOMPSON - MOJ IVANE, KNIN 2015.

Tekma stoljeća

Definitivno je nogometni igrač dana ekipa onog izbornika koji je pomeo protivničkoga po hrabrim upadima na travnjak usred tekme. Igrač, dakle, dana, igrač stoljeća jest ekipa koju zovemo Zagorenom jer ta ekipa, Stolnjaci, danas ponizno gori po čitavom svijetu, hvaleći Boga Jedinoga i časteći Dan kada je Isus pokazao drastičnom parabolom čitavoj ekumeni zašto tako samozatajan narod u Bogu pjeva pjesmu "Mi, Stolnjaci". 

Jer u Bogu je, kao prvo, važno biti Božji, a ne svoj; iskati kraljevstvo nebesko, a sve ostalo se nadodaje; i, naravno, igrati što je čišće moguće.

Space Shutle je, primjerice, napomenuo da mu je protivnik najdraži neprijatelj i ljubljeni brat iako je čitavo vrijeme provodio u kraljevstvu nebeskom s kockicama. Naravno, kad su kockice, po običaju, pocrnile te kada se protivnik našao u klinču, dobio je volju da na strastveni način iskaže Space Shutlu zahvalnost za takvu iskrenu odanost gazeći ga i vičući: "'đenje, 'đenje za najdražeg brata iz zemlje Stolnjaka". Crni dresovi su gotovo trenutno i istodobno - planuli.
Tako u svoj nevinosti planu i Planina.
Planu i Vrtljivac.
Tako i Križaljku Rebusa zaboli noga desnica koja je također gotovo zagorjela.
Kockice problijediše, ali tada planuše do neba, zapališe svemirska tijela nalik onome na ručnicima koje su protivnici ponijeli na sebi kad su se vraćali s plaže.
Tako je planula i gori domovina, i gori, i gori u svoj svojoj poniznosti, i rasplamsava se jer kraljevstvo nebesko je takvo.
Tako je planula čitava Zemlja. I okolina. Ljubav prevelika, koju je iskazao Space Shutle, malo se rasplamsala, a znamo kad gori, nešto izgori do pepela, a nešto od toga razgori sve oko sebe, čak se i ledenjaci zatinjaju.

Sljedeći put sve što se razgorjelo, tinjat će postojano i ustrajno kao i uvijek, u poniznosti kakvu naročito imaju razni stolnjaci na kojima se služi isključivo Kruh Života i Piće Duhovno.


"Ti si, Gospodine, među nama, mi se Tvojim zovemo imenom: nemoj nas ostaviti, Gospodine, Bože naš (Jr 14,9)."

Vapaj naroda

Zovem Te k sebi privlačnim snagama,
zaboravljam onu molbu za koju već znaš.
I pitaš me jesam li duhovnim vagama
izmjerila prošnju dok mi sve opraštaš.

Ne, zaista nije prošnja mi važna,
važno je da me je dovela do Tvoje moći.
Moja želja bila je razložna, snažna
i zbog nje sam željela bliže Ti doći

jer moje je pitanje zapravo potraga
za pravim razlogom s kojeg Te zovem.
Nije mi svejedno, Tvoja volja preblaga
neka se vrši u trenu najgorem

kad zavapim Ti: "Bože, pomozi nam svima!"
Jer nama je potrebna slava i smijeh,
kapljice rose na cvijeću od pepela, dima
od kojih nam prijeti propast i grijeh.

Nama je potrebna potvrda, uspjeh,
pohvala snažna s Tvoje strane,
nagrada velika kao života tijek;
osvijetli nam naše buduće dane.

Dopusti nam sretne trenutke slavlja,
a potom nas opet u žrvanj pošalji
gdje ćemo spoznati da se obnavlja
povijest i zemlja u velikoj ralji

što nas hoće ugrabiti sve.
Podaj nam snage, mudrost i vjeru
jer Ti najbolje znaš muke nam te,
jer Ti nikad ne daješ na mjeru

već je izobilno Tvoje darivanje,
Milost u ponoru borbe za bod.
Izvadi nas  brzo na svjetlo danje
da s Tobom nastavimo naš vječni hod.
‎20. ‎lipnja ‎2018. 20:31:46

Nebo iznad Babilona

I sada je tu, predivna crta sloge,
makar je jaka sloga u zlu,
makar mi tražimo lažne boge;
sloga u dobru ipak je tu.

Nismo mi svjesno učinili to,
pružili ruke za jednakost i mir;
ruka se pruža da se izbjegne zlo,
da se spasimo kada nas obuzme vir,

kada nas prekrije nabujali vrtlog zala.
Tada zovemo pomoć ispruženih dlanova
jer nema duše koja ne bi zvala
da je izvuku iz ponora srušenih planova.

Ruka se pruža za interes vlastiti,
nikada ona za drugog ne stremi,
i mnoštvo se ruku može tako sliti
u zagrljaj jedan da se opremi

grčevitim stiskom, sigurnošću spasa.
I nađu se ruke što padaju skupa
da sjedine se strahovi istoga klasa,
da zajedno strepi velika grupa.

Nema toga što ne bismo poduzeli,
što ne bismo priznali kao svoje
kada nas obuzme život cijeli
što smo ga spiskali na pogrešne boje.

I nađu se tu jednakost i suradnja,
nađe se zajedništvo duša malih,
i prođe za tren kao loša gradnja
loših namjera i snova propalih.

Tek ponekad nekoga Bog probudi
za život vječni, za poziv na kras
da se u sebi za dobro potrudi,
da drugome daje ruku i spas;

ponekad, rijetko se duša obrati
pa nemoćno gleda u ponore zla
i lijepo moli da netko se vrati
na put gdje se nalazi istina sva.

I nema tu sloge kao vidljiva zdanja,
Grad je nebeski tajna za dušu mnogu,
makar isti je svakome zov izabranja,
isto jedinstvo u Jednome Bogu.
‎19. ‎lipnja ‎2018. 07:01:36

Ona ne spava

Stare pjesme, stara zemlja, prastara.
Ne možeš joj na kraj stati,
toliko je preboljela žmara i toliko gara
da joj nitko nikad ne uzvrati.

Nit' u pjesmi, nit' u palim zorama i sanjama,
nit' u prevelikoj tugi koja neće van,
ne, nikad neće van; ona se divi svojim ranama,
zvijezde joj kapa, a Križ joj stan.

Prokleta pratnja, izdajničke parade
doručkuje gotovo svakoga dana
od kada zna za svitanja, zore mlade;
ona nit' ne zna što je hrana slana

jer bljutave zalogaje uzima redom.
Vladati ne zna, vladati nikada neće,
osvajati, grabiti, pravit' se medom;
ona je gorka i uvijek se kreće,

ne spava, ne spava nikada kao janje
jer mori je glad, i bol što ne zna stati
ako prije ne vidi ono svjetlo veliko, danje
od kojega mora si nektara ubrati

za nove bitke i nova sranja, ratove, izdaje.
A što misliš kako je izdržala do sad?
Što je još uvijek drži tu gdje nitko ne haje?
I što će joj pamet soliti netko mlad,

netko bogat i moćan poput velike sile
tko nema dostojanstva pa grabi,
tko takve gorčine okusio nije, i mile,
slatke frazetine povazdan rabi?

Ona zna koliko vrijedi, i duh je njen
poput zemalja kojima plovi i prođe.
Vječna je Nebu dok zemlji je sjen,
silueta koja se traži i uzalud glođe

jer ne možeš je dodirnuti, niti uhvatiti,
njeni su stanovi duhovni svuda naokolo.
I što ako je satreš, hoćeš li tada shvatiti
da ti je srce crno, lakomo, oholo

pa neprekidno samo od smrti se krije?
Ona? Ona ne umire jer pamti sve,
krštenje vatrom i željom, srcem što bije,
oduševljena još prije ove parade zle

i ne može umrijeti, istinita, časna,
makar je samo jedinka, posljednja.
A kada izgine sva ova vojska rasna,
naći će nju, živu jer ona je samo jedna.
‎18. ‎lipnja ‎2018. 19:20:15

Thompson - Ratnici svjleta (English subtitles)

Prljavo kazalište-Lupi petama

Zaprešić Boys - Neopisivo [Official Video]

Srce Vatreno

Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj! (loop verzija) / HEP reklama

Croatian fans the best in the world

Connect & Zapresic boys - Samo je jedno (lyrics)

Hrvatska vs England at Wembley U BOJ

Hrvatska - Irska (Poznan) "lijepa li si"

Thompson - Lijepa li si

PNJS Productions Šlagermania - Ivica Šerfezi - Vratit ću se jednog dana

Pismo iz tame

Sa mnom nemaš straha,
neka srce ti ne dvoji
da si zrno pepela i praha
kojime se zemlja poji.

Od tebe ne ostaje ni traga,
nit' od mene znaka ima;
nismo bića mila, draga,
uistinu, nitko nas ne prima.

Umiliti se nismo htjeli
društvu, svijetu i konvencijama;
Boga molit' nismo smjeli
jer On svaku dušu slama

koja za slobodom teži.
Ne možeš u svijetu biti
onaj koji boluje i leži,
koji grijehe ne zna kriti.

Mi smo Božji siromasi,
pokvareni genetski u srži;
Bog nas ničim ne ukrasi,
Bog nas radi svijeta drži

tu, na ovom beskraju od leda.
Ružni smo i stari, zli,
nitko nas ne čuje i ne gleda,
od nas okreću se svi.

Svatko od nas jedinka je sama,
tu smo bez milostinje i dara,
oko nas se širi samo tama
koju nitko nikad ne raspara.

Ni u smrti se ne nadamo,
ni životu svome ne znamo si cijenu.
Duboko, još dublje padamo
il' u ponor, il' na stijenu.

Mi smo zemlji crna rupa
i sramota ljudskom rodu,
naša koža nije skupa
pa nas bacaju u vodu.

Mi smo djeca odbačena
za slobodu lažnu
i tanka smo, siva sjena
koja nema želju snažnu

opstati i preživljavati.
Ne znamo se rasplakati,
ne znamo ni davati,
niti zlata nakapati.

Jao zemlji koja rađa, plodi,
koja nas je svijetu dala.
Bože blagi koji nas porodi,
za slobodu Tebi hvala.
‎15. ‎lipnja ‎2018. 02:20

Kamenje od Duha

¹⁶Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. ¹⁷Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

Ljubavi života vječnoga,
slatki Sjaju moga dostojanstva,
Tebe zovem neprekidno
kao Prijatelja jedinoga
usred noćnoga prostranstva
što me guta neprevidno.

Iako u Tebe uvijek padam,
nikada me ne prevari kob,
nikada na stranputice.
Niti sa sobom ne vladam,
niti mrzim biti rob,
niti nosim natuknice

od kojih bi čitav ovaj svijet
rado si načinio religiju,
vjeru praznih riječi.
Ti si mojih misli let,
u Tebe se osjećaji moji sliju,
moja djela, satkana od mliječi.

Još me podučavaj, Oče moj,
još mi veće ponore otkrivaj
i vodi me samo dalje
da ja spoznam ovaj boj;
za slobodu me okivaj
da ne spuznem u te ralje

što se medom časte.
Ne daj meni okusiti slada
već me nosi na taj zid,
koji u visine raste,
kao kamen Nebeskoga grada
na kojemu oštar stoji brid.

U tom društvu, u tom Gradu
dijelim životne molekule,
tu mi izviru sva pića;
tu po meni točiš nadu
koja svjedoči mi protiv hule,
pronalazi sveta bića,

sveto kamenje od Duha.
Tu, kraj Tebe, riječ mi šuti,
ali muk taj bremeniti
daje mojoj duši Kruha
da mi nalik Tebi budu puti
kada pleteš ove niti

od kojih mi duša progovara
sve što Tvoja ljubav znači
na tom uzburkanom moru.
Nema boljega od toga dara
kada Isusova riječ mi zrači
dok me vodiš na tu Svetu goru.
‎utorak, ‎12. ‎lipnja ‎2018. 02:26:10

Božje oduševljenje

Sad mi se nešto piše u stihu,
baš mi se pjeva, a riječi su šture;
bolje bi bilo za noć ovu tihu
da pustim joj biti otkucajima ure.

Snovi su moji kao pelin i med
pa me razbudiše molekule svježine;
stara mi bol prostrujala kao bed
i više ne sanjam, a bol mi ne gine.

Proljeće nestaje, vrućina već stiže,
sparne su zrake izdanka ljeta
i lakše je disati kad noć me ne grize,
a ova je noć posebno sveta.

Neka, neka i boli povreda tijela
pa nema se vremena patiti dušom;
nek se došulja ta zora mi vrela,
skratit ću dane  malenom lučom

što svijetli mi ovim noćima usnulim,
produžit ću noći blage i svježe.
Danju je odmor, siesta, ne žurim
i ptičice moje u hladovinu bježe.

Uskoro dolazi dan od svetosti, 
brzo će nedjelja osvanuti nova;
ljubit ću relikvije i žive kosti,
slavit ću radost Blagdana ova.

Sveti će Ante zarudjeti kao cvijet
što otvara latice svima na udivljenje.
I slavim Ga ja, i slavi Ga čitav svijet,
Boga u čovjeku i Božje oduševljenje.
‎nedjelja, ‎10. ‎lipnja ‎2018. 03:35:42

Eliksir vječnosti

Da sam htjela, živjela bih sada
kao neka sretnica u dvorcu;
možda velika bi bila moja nada
da ću omiljeti vlastitome Tvorcu.

Da sam htjela, postigla bih karijeru
usred velegradska lijepa zdanja;
možda spoznala bih u kojem to smjeru
moram ići da bih našla put do svetog znanja.

Da sam htjela, bogata bi bila moja barka
mada ne znam koliko bi bilo koristi od toga;
možda spoznala bih što je istina, što varka,
možda vodila bih u životu bića mnoga.

Da sam htjela, izbjegla bih svaku muku,
ne bih ostarjela tako naglo;
možda svakom pružila bih ruku,
možda srce bi se moje saglo.

No, ovako sigurna sam, umorna i bijedna,
savijena sve do zemlje kao hrpa praha,
da sam uložila sve u zdanja vječno vrijedna,
da je život vrijedio mi svakog daha.
‎srijeda, ‎6. ‎lipnja ‎2018. 20:54:41

Prijatelju naš

Najljepše je ipak na te pomisliti,
misliti na tebe uvijek mi je najdraže;
s tobom željela sam prijateljstvo sviti,
uz tebe mi najjasnije što mi Bog naš kaže.

Srce Isusovo, moja ljubav, srce srca moga
govori mi da te primam kao brata,
kao prijatelja koji čini svašta radi Boga,
koji izlaže se, svaki dio srca ili vrata

da bi dao od života najmanjem stvorenju
poput svoje zvijezde vodilje što sjaji,
čak i kada sve je izloženo uništenju,
kada uzalud se Jedinoga taji.

Vjereniče, prijatelju, sada te se sjećam
nakon dugih mračnih dana, nakon posta
od kojega više ljubim i jače osjećam,
od kojega duša samotnicom osta.

Ružna su vremena, ponavlja se čitav svijet,
povijest čovječanstva nosi samo prilike
što ih neće koristiti za svoj let
oni koji tvoje ne ponesu odlike.

Strašna su vremena, sve je crno, sivo,
bijele haljine su skinuli i anđeli
pa se čine kao razotkriveni u krivo,
svoje maske bacili su na Dom bijeli

i na naše stanove od blata i od meda.
Nitko više ne traži u ljudima ni srce,
samo grabeži se lako mnogi preda.
Postaviše sebi pladanj i na njemu suce

i svakome je dostupno do trona.
Srce Isusovo, spasi svoje sljedbenike
koji okupe se, čuju na znak zvona;
Srce Isusovo, šalji nove poslanike

dok još zemljom hode takvi učitelji
kao što je ovaj prijatelj moj.
U Tebi se nalaze svi Tvoji žitelji,
a u njima Ti i u Tebi Otac Tvoj.
‎srijeda, ‎6. ‎lipnja ‎2018. 02:17:45

You are my Sunshine

Roxette - Listen To Your Heart (HQ)

Delilah - Tom Jones ( with lyrics ) " fhe estoque "

Minea - Rano (CoXXX Remix)

Doris Dragovic - Malo mi za sricu triba (Official music video) 2002. HQ

Novi fosili - Kako je dobro vidjeti te opet

Potraži me u predgrađu - Meri Cetinić

Mišo Kovač Ostala si uvijek ista 1975

Miroslav Skoro - Tamo gdje je dom 2003

Zahvalna

Zbog tebe ne mogu stati
s pjevanjem što se u meni ruši,
propada suzno, obraze blati
kako bi procvalo suhoj duši;

zbog tebe još uvijek sam tu,
na starim životnim pragovima
jer život ne zna za pauzu
makar krenuo lanjskim tragovima.

Ti me odabere, ti me prozove
pa sad, da l' teško je ili lako,
to nije tema besjede ove;
ne želim živjeti naopako.

Svakako, neznani starče,
kao da se oduvijek znamo;
i hvala ti, moje jaganjče,
uvijek ima nekoga tamo

gdje propada sve što je bilo,
a pretihe lati trave niču
da bi se živjelo što se snilo,
da bi sva duša promijenila priču.
‎petak, ‎1. ‎lipnja ‎2018. 21:38:31