"Bog nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih (2 Tim 1,9)." Sva živa bića se po mnogočemu međusobno razlikuju. Neka su jednostanični organizmi, neka su biljke, neka su životinje, neka su i biljke i životinje. Ljudi se vole uspoređivati s biljnim i životinjskim svijetom, oni su također živa bića, ali i puno više od toga: imaju razum i slobodnu volju, jako razvijenu svijest, a imaju i savjest što sve ostala živa bića ne resi. Tim ostalim živim bićima upravlja Providnost nebeska bez utjecaja i postojanja bilo kakve samostalne voljne djelatnosti tih živih bića. U navici u kojoj sebe uspoređuje s biljkama i životinjama pa i s nebeskim tijelima, čovjek također uspoređuje floru i faunu sa sobom samim pa tako nastanu i ljudske teorije koje razmatraju kako su sva živa bića jedno te isto biće, jednaka te kako je sve što nas okružuje na neki način živo biće pa stvarima pridodaju osobine živih bića umjesto da im promatraju karakteristike i specifičnosti. Ta zabluda je postojala oduvijek, ali se nikada ne slaže i ne poklapa s prirodnim zakonima, to jest zakonima fizike, kemije, matematike, biologije i slično jer kad se govori o čovjeku, ne govori se samo o prirodnim zakonitostima već i o društvenom djelovanju i zakonima koje poštuju ili donose ljudi za sebe, a također se uzima u obzir i osobnost svakog pojedinog čovjeka jer ljudi se međusobno jako razlikuju pa se mogu promatrati na društveno-znanstvenom području, to jest u psihologiji, sociologiji, jeziku, govoru, tjelovježbi, slikarstvu, glazbi, književnosti, dramaturgiji. No, toga se u tragovima može naći i u skupinama koje čine biljke i životinje i zbog toga postoje i zakonitosti humanističkih znanosti, kao što su filozofija, teologija ili medicina, kojima se promatra isključivo čovjek kao osoba, a ne samo neko živo biće. U svemu postoji red i zakonitost kao proizvod i posljedica Božje volje. Čak i čovjek, koji može sasvim slobodno odlučivati o sebi i okolini, čini to po zakonima razuma i savjesti. Čovjek je slobodan, dobio je slobodnu volju na dar, i nastoji također davati slobodu drugima. O tome ovisi zajednička sreća svih ljudi. Tako čovjek nastoji urediti čitavo svoje društvo zakonima koje donosi i promišlja te iskušava u praksi. Često se događa da ljudi donesu i uspostave čitavo mnoštvo društvenih zakona koji više ne nastoje urediti društvo već samo spriječiti nevolje koje se javljaju zbog nepoštivanja nekadašnjih zakona o uređenju društva. Zakoni postoje sve više zbog toga da spriječe nego da uređuju, postoje kao borba protiv kriminalnih djelatnosti pojedinaca i skupina i nisu objektivni, nisu dobri i kompletni, a sve manje i manje su povezani jasno u neku logičnu cjelinu, to jest, međusobno se sve više ljudski zakoni i uredbe sukobljavaju. Iz toga se vidi da savršenog zakona, koji bi uredio slobodu svakog pojedinca kao i slobodu svih skupina, nema već se zakonodavstvo sve više komplicira i postaje neučinkovito u praksi. Za to vrijeme ljudi se pojedinci razvijaju u svojoj svijesti, slobodi i savjesti. No, niti manjim skupinama ljudi ipak ne uspijeva često naći zajednički dogovor, toliko se pojedinac od pojedinca razlikuje. Humanističke znanosti, koje promatraju i pručavaju život koji je isključivo život ljudskih bića, to jest čovjeka-osobe, nastoje liječenjem pomagati takvoj nezdravoj osobnosti i društvenosti, a također i na području filozofije ljudi nastoje pronaći zajednički nazivnik za sve pojedince i skupine, to jest jedan poseban i zajednički smisao života općenito, smisao ljudskog života, ljudske slobode, ljudske naravi i ponašanja, smisao zakona i potrebe za uređivanjem društva, a također i neizostavne potrebe za razmatranjem moralnih, odnosno ćudorednih zakonitosti i razloga zbog kojih se moral ili zakoni krše i to na općem društvenom području, ali i u religioznosti koja ponešto može protumačiti, ali nema snage, ni instrumenata djelovati. Jedini odgovor na pitanje univerzalnog ljudskog zakona nalazi se u Bogu koji je sve stvorio, sve održava i svime upravlja. Bog koji beskompromisno daje slobodu svakom pojedincu i skupinama ljudi jedini zna kako se ljudski život živi dobro i sretno, to jest plodno i jedini zna kako se čovjek može ponašati, i djelovati, u svojoj slobodi i u slobodi svoje okoline. Jedinstveni Stvoritelj svega svijeta, živih bića, anđela, života, smrti i Stvoritelj čovjeka, ljudske osobnosti, ateizma, religioznosti, ljudske slobode, ljudskog razuma i ljudske svijesti upravlja razvojem u zakonskom, to jest ćudorednom ponašanju i djelovanju. Zapovijedi i zakon Boga su pozitivni savjeti za čovjeka i ne služe samo spriječavanju kriminala već naučavaju jedinstveni put i način ljudima kako doći do zajedničke sreće svih ljudi. Bog Stvoritelj ne traži površnu religioznost, niti kratkotrajno poštivanje propisa već daje upute za život prema kojima svaki čovjek može raspoznati svoj i opći smisao života te planirati krajnju budućnost koja je u Bogu - vječni život čovjeka. U toj činjenici ogleda se neizmjerna snaga ljubavi i strpljenja Stvoritelja svega prema čovjeku. U toj činjenici krije se preventiva koja ne dopušta kriminalnu djelatnost koja upravo zato i jest kriminalna jer ne poštuje ljudske zakone, a ne poštuje ih jer nisu vjerodostojni. Samo Stvoritelj može obavijestiti čovjeka o smislu života, samo Stvoritelj može dati čovjeku potpuno ostvarenje. Bog je taj koji obaviještava čovjeka o svemu, On se čovjeku objavljuje, predstavlja mu se i tumači mu što očekuje od njega, ali također ispunjava i ono što čovjek očekuje od Boga kada je to za dobro čovjeka i to onako kako je najbolje moguće pojedinom čovjeku ili skupini ljudi. U ljudskom razvoju prema zrelosti i plodnosti, u razvoju ljudske svijesti u proširivanju te u razvoju ljudske savjesti u sluhu i tankoćutnosti, a ponajviše u razvoju ljudskoga spoznavanja pojma i življenja slobode, Bog neprekidno nadograđuje svoje naučavanje čovjeka, ovisno o tome koliko je koji pojedinac i kada spreman saslušati i poštivati savjete Boga. U početku ljudskoga postojanja čovjek je naučio da postoji povjerenje kao poveznica između Boga i čovjeka, to jest kao međusobno ljepilo za ljude: ako čovjek iskoristi svoju moć povjerenja koju ima kao dar od Boga, on će prvo vjerovati svome Bogu Stvoritelju, a potom i drugima. Povjerenje ne poništava i ne ograničava ljudsku slobodu, čak je niti ne ugrožava kada postoji povjerenje u Boga. Štoviše, kako raste povjerenje u Boga, tako se razvija sloboda. Neki pojedinci to spoznaju prije, neki malo kasnije u svom životu, ali uvijek točno na vrijeme koje je pogodno za razvoj i plodnost određenog čovjeka. U povjerenju i slobodi može se živjeti i prešutno, bez mnoštva jasnih i tvrdih, određenih zakona i smjernica pa se tako i čitave skupine ljudi mogu raspoznavati i prepoznati. Izvor povjerenja je ljubav Božja, odgovornost i strpljenje kakve čovjek ima za svoj uzor. Za svakog čovjeka postoje i univerzalne Božje zapovijedi, odnosno savjeti, a ima ih svega deset pa ipak obuhvaćaju cjelovito život i postojanje i otkrivaju čovjeku jedinstveni smisao svega. Smisao svega postoji u činjenici da je Bog sveobuhvatna Ljubav i da ne može ne ljubiti pa je, ljubeći čovjeka, dao svoga Jedinorođenca Isusa Krista da nitko ne strada već da svi ostvare život vječni u svojoj slobodi izbora između ropstva grijehu, to jest smrti od grijeha i života u blaženstvu vječnosti kojom vlada Bog. Ne samo da je dao Dekalog već Isus daje i savjet o ljubavi i povjerenju, daje osam savjeta u blaženstvo te univerzalnu molbu Gospodnju "Očenaš", a taj naš Trojedini Bog također šalje poslije svoje muke i uskrsnuća i Duha Posvetitelja koji prati napredovanje čovjeka u plodnost i svetost, koji brani čovjeka od zlih misli, riječi, djela i propusta te koji na taj način oživljuje slabost ljudsku kada zatreba i daje čovjeku život i životnu snagu, a to je u prvom redu mudrost i povjerenje. Isus Krist, Bog koji je uzeo ljudsku narav u krilu Bezgrešne Djevice Marije, hodao je zemljom ljubeći sve ljude, vjerujući svome Bogu Ocu, Stvoritelju, čineći dobro i naučavajući jedinstvenu novost za cijeli svijet i povijest čovječanstva, jedinu razliku od svih ljudskih pokušaja stvaranja univerzalnog zakona i ljudske sreće. Isus je donio red u zakone i propise, osvijestio je čovječanstvo, postavljajući na prvo mjesto pravednost, milosrđe i dobru vjeru; donio je jedan zakon savršenstva, sebe, Otkupitelja ljudi od njihovih grijeha i kriminalnih misli, riječi, djela i propusta. Pokazao je kraljevstvo nebesko, vjeru i njezinu nadnaravnu snagu koja nosi svakog čovjeka u neslućene visine postojanja, dobrih misli i djela, u divote stvaralaštva, dostojanstvenosti i zajedničarenja u slobodi i odvodi svakog čovjeka, svaku dušu u život blaženi, život vječni, život pravedni po vjeri u Boga, a ne po zakonima ljudskim. Donio je mir, vječni mir u Crkvi svojoj po kojoj nam ulijeva sebe i svoju Milost u sakramentalnom životu. Savršeni Božji zakon slobode proizlazi iz ljubavi i samo iz ljubavi koja ne može ne ljubiti, a koju nam udijeljuje samo Isus Krist, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega odakle šalje Duha Svetoga na svoje apostole i sve druge ljude, podiže pravednike iz grobova na život vječni, oživljava naše depresivne utrnule duše u sakramentima katoličke apostolske i evanđeoske Crkve gdje nas u Euharistijskom slavlju pričešćuje k sebi i sam dolazi k nama, oprašta sve, otpušta grijehe, zove nas u svetost jer jedino u svetosti Kristovoj čovjek neće prekršiti niti jedan jedini zakon. Stari vjerski, moralni i životni zakon osudio je savršenoga Boga Otkupitelja, Isusa Krista, te se u svetom životu ukida, a novi zakon slobode se u vjeri kršćanskoj rađa za svakoga tko slijedi Isusa i Njegove savjete i djela, vodi čovjeka u svetost koja je nadnaravna i donosi mir pojedincima, skupinama ljudi, čovječanstvu i čitavom svijetu. 30. studenog 2018. 23:18:11 "A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikog Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju Njegovu, činio u nama što je Njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen (Heb 13, 20-21)."
Radosne se vijesti šire poput lahora na površini vode koja teži probiti okvire da se izlije do beskrajne slobode. Dobra vijest, lijepo li je čuti,
a još ljepše svima je objaviti. I kada se voda najviše zamuti, sreća može ipak se pojaviti. Od svih vijesti najveća je ona koja uvijek tako svježa stigne, sa nebesa sipi kao s trona, sve do ponora se prigne iz kojeg se na toj zemlji rodi kao skroman čovjek, a veliki Bog; manji je od lahora na vodi, veći je od svakog zla i kala tog. Ime Mu je Sluga Patnik i nebeska Svijest, srce Mu od riječi koja čini novo sve, koja teži svima reći: "Ja sam Radosna vijest, od kada je mene, nitko već ne umire". 30. studenog 2018. 05:01:49
Za tvoje ruke dali su okove, za tvoje dane dadoše smjernice; za tvoju odanost opasali bokove, za dom ti dadoše pepeo nevjernice; evo je, viče i glasa se miomirisom što kulja iz premnogih jama; evo je, ruje i prevrće svetim tlom, rozi joj studen, glava joj tama. Obazire se naokolo poput vještice ne bi li bolje čula nepisane zakone jer ne zna ni sama kakvo joj lice; spotiče se sjenama da je zaklone. Nosi vjenčanicu da bi je susretali kao ženu crnu koja ne gmiže. Zlodusi je tjerali, puci dočekali, sa svih strana ta savjest grize. Za tvoju dušu zapališe svijeće, za tvoje srce izmoliše zaziv jakosti da ne kročiš samoćom u proljeće, da te ne truju epitafi pakosti. 29. studenog 2018. 19:50:07
Ovaj rođendan je tvoj i moj, ovo slavlje jednom bit će svačije kada krene Višnji u svoj boj; svijet će tada gledati drugačije. Kada dođe, skupit će se svaki puk i vidjeti slavu koja prostire se sjajem dok na zemlji će zavladati muk; sve će sile Božje Dijete okruniti rajem. Grube jasle podno Križa usamljena simbol bit će kao vječni narodni apel, vapaj svakog srca zasužnjena kom slobodu donijet će Emanuel. Gdje je rođen Božji Sin zemaljski, znat će svaka duša koja živo srce ima, svi će znati gdje je Kruh taj rajski, gdje se Betlehem u srži prima. Tražit ću te pogledom čeznutljivim tu, u krilu Majke što nam Boga rodi, slaviti rođenje svoje stihom šutljivim gdje me tvoja riječ zaruči u slobodi. 29. studenog 2018. 02:31:39
Čuvarica od bijednoga svijeta kao zlatnu krunu ište u praznini razloge za usporenje svoga leta kao da je uzaludno težila visini. Bijednik uvijek bijedan ostaje, makar bio najviši u letu, makar u svom letu nikada ne staje; takav kraljuje na malome cvijetu dok mu drugi zlatnu krunu krade. Kradljivci su mnogi po zakonu jačega: ne po pravdi, već po sili rade da se besplatno dokopaju svega. Ima jedan Kralj koji sve to stvara što se male muhe trude uhvatiti. On je Sudac što sve uzdiže, obara, ali sitna duša ne može ga shvatiti. Sitna duša svraka je što krade i ne leti, što se tuđim resi letovima, uspjesima; ona pada nisko, ruši sve da se osveti, ona hoće biti sudac samo tuđim grijesima. Velike su duše one pčele radilice što se uvijek brinu težnje ostvariti letom kojim nadilaze svoje lice da bi jače sile medom podariti. Ima jedan Pravedni koji sve to gleda da bi bolje vidjelo se tko je tko i što, koji stvorio je cvijeća, nektara i meda, sva nebesa, svaku dušu i zemaljsko tlo. On ubire plodove velikih i malih, On se pretvara u cvijeće i letače, zna sve kobi uzdiglih i palih; On sve neplodno na svijetu smače. 27. studenog 2018. 05:06:31
Tek je malo ostalo od zlata koje nema sjaja, ni težine jer se posveta za njega hvata istom tada kad mu vrijednost mine, kad u njega ulije se Krvi svete čija slava sveti čak obične kapi ove vode grijeha, pitke i za dijete, vode svijeta koja neprekidno hlapi, nađe se u blatu ili oblacima, il' u nekom ponoru prokapa; poput suze ili pota se nadima ili kao ova blatna kiša škrapa. Ništavan je sav taj nakit, ures, blijedilo od sukna ili svile sve dok ne snađe te sveti udes od kojega duše čak i cvile. Da ti nemaš srce od Božjega bila, Žrtvenik od svoje večere svete i da Stol taj nije ljubav Boga svila; da ti nemaš zjenice što lete k anđeoskim ulicama, trgovima; da ti nemaš čežnju ispod kapaka, vječne težnje, makar i u snovima, ne bi dao Gospod ljiljanovih lapaka, ne bi spustio na tvoje tjeme Svetog Duha da se nađe ti pri ruci, ne bi posijao na te svoje sjeme, ne bi sebe prepustio Muci. Za te ljubav Njemu sveđ izgara, za te je napunio te rajem, za te te na svoju sliku stvara, za te pristao je biti Kraljem. 25. studenog 2018. 21:25:22
Da mi te je kao uzgred proći, pozdraviti, pogled svrnuti prije nego stignem ove noći tamo gdje se neću osvrnuti, gdje ću tvoga srca srce naći i gdje poznajem i molim sve u svome Bogu kojemu ću zaći da mu priznam grijehe sve, da zatražim poniznost od Njega kako bih ga dobro osluhnula, da Mu kažem da Ga ljubim iznad svega, iako to nisam jasno oćutnula; i da primim oproštenje što je uvijek tako slatko, i da primim uzvišenje kakvo ne zna svatko. Kada krenem u to blagovanje, ulazak u Isusovo društvo i blizinu, u to zajedničko svatovanje, sjetit ću se toga časa, na brzinu, da te zaista pozdravim smjelo, da ti Majci našoj pozdrave pošaljem jer mi uvijek sazna svako djelo pa me vodi da ustrajem u tom jednom zazivu odavno. Ona šalje mene na poslanje da naučim Ime slavno, da ne zaboravim najdraže imanje. 25. studenog 2018. 16:41:15
Smjestiše me ispred Hrama da ih prosim kao da sam bogalj, slijep i nijemak, kao da će netko otkriti mi veo. Petru dade, reče mi nek postelju si nosim da razbudim svima slatki drijemak kao da sam Boga pred njih doveo.
Bog učini te se vedro vjerom ja izdigoh, stadoh plesati pred svijetom kao dijete, oni ne vidješe mene kao da sam roba; čak i s posteljom im sasvim blizu priđoh. Zar ne vidiš i ne čuješ, vrli svijete, da mi vjera moja prijeđe preko groba?
Samo morao sam reći Petru, Bože moj, kojega mi, Kriste, skromna Ti pošalje kao zadnjeg siromaha, prvoga svjedoka kojega si žrtvovao za svoj slavni boj. Petar govori mi kako mogu ići dalje, predati sve Tebi, svoje biće i zjenicu oka. 11.04.2015. 02:25
Kameni luk posred tišine; samo gluhi muk i dodir svježine. Otvorena vrata i širi se stuba, u smjeru nepovrata, daleka i gruba. Samo cvrčak cvrči u zalazak neba; staro deblo krči, sunce mu ne treba. Uskoro mi proći kroz tišinu, prema gore; suton pun je moći. Niz moje bore suze radosnice klize jer putujem lako; ni savjest ne grize, a važno je jako. Magare se spušta, stiže do dna stube. I obala je pusta, galebi se ljube, a ja gubim sluh. Još koji časak i ostaje moj duh i suhe zemlje dašak. nedj. 15. travnja 2018. 09:14:15
Vidjeti te, vjerovati, bonaca je srcu mom, bijela jedra odaslati u nebeski sveti dom s porukama mira, sreće tihe kao malen dah. Neka anđeo ti svira onu melodiju koja diže prah da se s njega potpuno uzvise dobre želje, topli sni. Nije lako preletjeti klise kada progone te svi, nije lako ni običan biti sred oluja iskušenja, svoje jade porobiti na tom moru otrežnjenja, nakon bure mirno sjesti, reći sebi sad sam svoj. Opet mi ćemo se sresti. Mirno more, kapetane moj. 09. studenog 2018. 06:57:16
Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća, neka snovi tvoji caruju ti umom; nek' te ne ometa moja pažnja vruća niti jednim trzajem, ni šumom. Nemoj sanjati o srcima što traže; nek' te pjesme mladosti pokrivaju, nek' ti san posjeti sve najdraže, neka anđeli se ponad tebe svijaju. Blagoslovi ptica, djece neka prate tvoje uzdahe i tvoja okretanja, a svi koji sanjaju te neka plate dah tišine, šutnju, šapat obećanja. Neka Majčinski ti lahor spusti krila, tiha uspavanka, nečujna na koži; nek' ti snovi žive bojama akrila da se Božji blagoslov umnoži. Ako Duh te zazivom probudi Sveti, neka kontemplacija ti bude čila; muke zaboravi, vječnosti se sjeti koja je u tebi, uvijek s tobom bila. 31. kolovoza 2018. 08:28:35
Šaljem te odavde prema zasjedama, poslala sam pratnju, mnoštvo ptica i spremila ti poputbinu. Već odavno sam te natrpala besjedama, još pokazala ti život sa stotinu lica i opisala ti svu puninu,
znam da znaš to još od malih nogu. Iako su zvali mnogi, i blagostanje pa sve lude zemlje velikoga mira, nisi htjela čuti, okrenula se Bogu. Sad već možeš skupljati imanje koje nitko jasno ne vidi, ne dira.
U tim zasjedama najteža je borba kada duša ne zna i kada oklijeva. Veliki je ispit tući se sa sobom. Samo jedan zaziv, samo jedna molba i na nebu pravda se prolijeva, anđeoska zaštita je tada s tobom
jer Bog dobro čuva ono što je stekao, svaku zeru srca, svaki poklon mali i te sretne duše prati legijama. Sve to drži Gospod što je jednom rekao, a sve ono što su ljudi tebi dali, Njegovo je po svim regijama.
Sad te puštam, dušo, stvorena za let, neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato, ali bit će radost otkrivati toga, zajedno sa svakim tko se nađe svet. Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato i sve ljude ljubi kao svoga Boga. 11.07.2016. 22:51
Tko bi malo razumijevanja mi dao za tu dušu što se noću klati, taj bi možda otkrivenu tajnu znao o božanskoj što drhturi vlati i o mome zaljubljenom stanju. Drhtim, ali snažna sila vuče, donosi mi riječi u mome poslanju kojima me anđeli s nebesa uče. S njima dogovaram, makar grešna, što mi mora biti utjeha i cilj; s njima ja sam dio, makar neumješna, kao da sam dio lati koje čine ljilj. S njima ja sam jedno, ista u svim riječima pa i u stihu, ali slična kao neka duša čista koja se ogleda u tom anđeoskom liku. O, božanske veličine, ukusna li spasa kad silazi duboko do srca moga; umilna li i nečujna glasa koji mene stavlja u naručje Boga. 23. studenog 2018. 21:30
Prazan um, gotova blokada kao da je olujna mi zima; sad me nosi vjera, nada, duša počinak u Tebi ima. Osjećam da nosiš me u naručju, Bože moj, veliki i jaki. Nosiš me u malome stručju kao neki cvjetić krhak, mlaki. I kada ja ništa ne znam, Ti upravljaš srce mi na počinak, daješ meni pića, blagi san kao da sam jedini Ti posinak. Slabost moja Tebi se izlijeva i od mene činiš srce snažno, u mene se milost Ti ulijeva, a ja znam da događa se ono važno, prepuštanje u Tvoje časne ruke. Može li mi ikad bolje biti? Sada sva sam plod od Tvoje Muke, među rane svoje ćeš me skriti. 23. studenog 2018. 02:49:45
Ti si meni staza do našega Boga, od tebe ja gledanje u Krista dobih, ti si moje uho, ruka, sluh i noga jer bez tebe, Gospo, što bih; što bih da te nemam na ovome svijetu, kakva bi to malovjernost bila. Ti me spajaš, nosiš s molitvom u letu, s tobom Boga ja sam zadobila. Ti me vodiš blijedim putima zemaljskim, pamet moju svednevice prosvjetljuješ da ne lutam po svim rubovima vanjskim, pravom vjerom ti me, sitnu, svjetuješ. Ti me vazda učiš ljubavi i vjeri, nadi, nevoljama mojim donosiš strpljenje; ti si izvor koji za me nebu tamjan kadi, ti si moje vjere slavno ispunjenje po svim crtama horizontale što je tako puna zabluda i stranputica. Ti si zvijezda moje vertikale, trajna svjetlost nevidljivog Božjeg lica. 20. studenog 2018. 23:28:13
Budiš mene svojom svetom voljom u toj noći koju krije bijeli snijeg, da učinim, Kriste, svoju dušu boljom, da se opet zavijori mudrosti mi stijeg što još jučer bijaše mi sav u crnom. Da se Molitva mi sva iznova propne sve do križa i do jasala pod strnom za sve noći kada snjegovi ne kopne. Ima ona jedna moja duša koja čeka, u Tvom imenu se čista vazda kupa kao na svom širokome ušću rijeka; kao cvijet joj ljubav i u zimi pupa. I zbog svega toga sasvim budna ustajem jer me Sveti Duh u noći nagovara da u povjerenju svome starom ustrajem i da slutnji spremno odgovaram. Samozatajno mi noćas pahuljica kapne, ona djeva mudra poput vjerna sina, da mi našu Molitvu prastaru šapne. Ta je davna mučenica bila sveta Katarina. Prekide mi snove, neke noćne more, zaustavi me u mome padajućem luku da se opet mojoj duši ovi glasi ore kojima ja uvijek slavim Tvoju struku, Tvoje slavno mudro, naoštreno slovo. Neuka sam, ali priznajem Ti dar od Duha koji mi od drevnoga načini znanje novo, koji meni dade od svojega sveta kruha. 20. studenog 2018. 04:59:14
Tvoja svijeća usamljeno tinja kao vječna sreća na prozoru od inja. Nema zaborava niti jednog dana, makar vene trava, vene suza slana. Ponekada skrenem prema jugu i prazninu prenem. I ne viđam dugu. Mora se dalje, mora se do kraja, ostavljam žalje jer sve se zbraja. One naše stvari, naše mračne teme sada nebeski su dari, a zemaljsko sjeme.
Prodano, sve je prodano, i stvari, i duša, nervi, a Tebi, Bože, dano. Motaju se žice i ne rade servi, kidaju se koža, nokti, kosa, um se traži. Rastapa se inje, gomila se rosa, riječ mi čelo snaži. Tako je labavo misliti, nesuvislo, a usput si savjest čistiti kao vitlo. Prednost je vjere potpuno zdravlje, sreća bez mjere, veliko slavlje. I tko sam ja da Te upotrijebim? Duša nečista kakva ne vrijedim, sitna karaktera, naravi tuđe, loša smjera. Može li luđe? Kupovati nisam uspješna. Trgovati nisam umješna. A otkupljena strašnom smrću. Prevelika cijena mome srcu. No, zar bi moglo manje od Boga se dati? Zar bi mogle sanje tako zasjati kao Svjetlo duha i Prosvijetljenje uma? Kao mrve kruha toga svetoga druma, moje pameti niske i opsjednute, manije skliske neravne rute. I ne kajem se zato Bogu što ne znam platiti jer znam da ne mogu pravo uzvratiti. Uživam sreću, sretna bih bila, palim svijeću, a grijehe sam svila. Ta svijest, neopisivo. Radosna vijest. Ništa krivo. Zato sam kao dijete jer što preostaje? Dragocjeni svijete, Ljubav nikad ne staje, uvijek se širi, produbljuje. Hrli, pjeva i miri. I molitve čuje. 18. 11. 2018. 21:10
"Dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga." Ps 139,16b Kako me liječiš? Uz pomoć moje vjere. Kao što liječiš i one koji su puno zdraviji od mene. Liječiš me uz moje odobrenje, uz moju molbu ako Te to zamolim. Dugo je bilo potrebno da čuješ kako dozivam nekoga u pomoć, a nikako da se sjetim Boga, vjerujući da je Bog sve stvorio i - napustio. Nitko mi prije Tebe ne priteče u pomoć. Ako je tko i vidio kod mene neki problem, nije znao pomoći. Bilo je neophodno da se moja bolest pokaže u većoj sili kako bih počela razmišljati uopće o svome kraju. O smrti, o nekoj oporuci. Ti si bio moja oporuka. A tada si mi postao život, novi život, premda si mi "otpustio ventile" da se bolest toliko rasplamsa da su me morali smjestiti u krilo zemaljskih liječnika, doktora i svih onih koji se stručno i znanstveno bave medicinom. Ne, Ti nisi morao istjerivati zloduhe iz mene, Ti si samo čekao moju molbu, moju volju i prihvaćanje. A kada sam Te počela prihvaćati, zlodusi su se razbježali; oni se uvijek motaju oko čovjeka pa gdje prođe, prođe. Bilo da je netko mlad i pun životne snage i zdravlja, bilo da je netko bolestan jako ili na samrti. Nije me bilo toliko strah zloduha koliko mi je bolest priuštila straha. Bolest sama po sebi nije zloduh već je blaženstvo. Ali tko kaže da blaženstvo na zemlji nije popraćeno napadajima zlih duhova? Što se samog straha tiče, on nestaje kad se rasplamsava vjera. No, bolestan strah je Tvoj dar. Da nije bilo te bojazni i toga poremećenog straha kod mene, nitko ne bi saznao za moje trpljenje i nitko me ne bi priveo liječenju, onakvu. Stesovi su u meni izazvali razmišljanje o kraju trpljenja: hoće li kraj doći tek u smrti; a što ako kraj trpljenja ne dođe niti u smrti? Postoji i kao Božji strah, odnosno dar Duha Svetoga, ali to je opet nešto drugo. Sigurno se u mojem poganskom životu nakupilo grižnje savjesti, a to je velika bolest, i zemaljska, i duhovna. Nisam to znala, ali sada mogu sigurno reći: nečista savjest uzročnik je teških poremećaja kod bezbožnika koji se ne ispovijedaju u dobroj vjeri prema Tebi, vjeri u Jednoga Boga. Mnogi to još uvijek ne znaju. Mnogi u svojoj nečistoj savjesti tiraniziraju okolinu, čitave narode. Ti si jedan jedini, a tko to ne zna, taj je poremećen. Manje ili više. Taj nema jedinstvo u sebi. Neki kažu da je svijet iluzija i da je ljudska volja subjektivno gledanje u tu iluziju koja je samo neka slika čovjeka u svijetu. Svašta, kakve besmislice. Od toga se ne može čovjek razboljeti, ali od nečiste savjesti može. Neki kažu da su vjernici katolici svi poremećeni duševno. Jesu, kao i svi drugi ljudi, osim Bezgrešne. Neki kažu da je psihički teško poremećenim ljudima potreban egzorcizam. Ne, njima je potrebna suosjećajnost drugih ljudi i medikamenti koje struka odredi. Neki kažu da živim u svom svijetu. Pa da, Ti si sav moj svijet, ali samo dok se kajem i kad se ispovijedim. Potom sam opet u tuđem svijetu, onome koji me vrijeđa, ali moram šutjeti i trpjeti jer i mnogi u tom svijetu trpe moje uvrede. Moram opraštati. Drugima pa sebi. Sebi pa drugima. Dakle, vjera, slobodna volja, molba, ispovijedanje, kajanje, opraštanje. Ali, prije svega, Tvoja milost, Tvoj dar. Bolest je zato da se u svijetu pokaže milost Tvoja, milosrdna volja Tvoja u meni i u drugim ljudima, liječnicima, svima oko mene. Naravno, prije svega se mora vidjeti u svijetu da je nekome potrebno izliječenje, da je čitavom svijetu potreban lijek, to jest Bog i vjera u Tebe. 18. studenog 2018. 01:25:39 Psalam 139,11-16 11Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« – 12ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. 13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. 14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, 15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. 16Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Cvijeće na cesti, u ruci ruka; o, kada bi se sresti, želja je puka pod mostovima pod kojima se klanjam na ovim prostorima, a još tebe sanjam. I tada, svijeće na cestama, iznenada sred besrama, sloboda vjeroispovijesti. Razrovano tlo, loše i još gore vijesti pa nestade zlo. Raspale se kosti i sada se sklanjam od raznesenosti. I još tebe sanjam kako meni zboriš dobro će biti i još me dvoriš, a ne bih suze liti. Svećeniče, moja posveto i naša, opet korov niče, prastara ispaša. Kršćanski simboli žive krvi, pokopane skroz u boli. Duboko se mrvi još od davnih dana Kamenite ploče, a srcem je isklesana. Grudi što se moče. U tim prsima jedna Rana, i na mojim prstima. Još te sanja, zemlju svoju, Dom. Ipak poštovanje u trenutku tom. Ipak vjerovanje. 17. 11. 2018. 14:03 https://hr.wikipedia.org/wiki/Ba%C5%A1%C4%87anska_plo%C4%8Da https://kamenjar.com/veliki-dogadaj-za-hrvatsku-hrvatski-narod-i-crkvu-u-hrvata/
Zvijezde gledam, snijeg i more, mirnoj luci mojoj kao straža bdim; spuštena su jedra, neke luči gore, čekaju da stigneš brodovima tim što doplove mi do gaza, plutajući, kako bi prenoćili im moreplovci, u toj mirnoj uvali od snova ustrajući; umotani noćas jarboli su, kolci. Snijegovi će zametnuti, led i kiše, nebo bijelit će se kao velika pahulja; jedra neće zaploviti nikad više ovim morem što je poput ulja. Jedan most od svjetla vodi sve do grada gdje tek strši kao polomljena strijela, nedovršen je, mjesec mu po rubu pada, nikada ga neće stići zora bijela. Zato Bog moj što je iznad svega daje premostiti nevolju mi svaku na toj obali od svijeta i od snijega; od mene je načinio jedrilicu laku. Čudit će se svi mornari, ribari i ribe kada jednom ipak stignem ja na cilj i kad otvore se polomljene šibe, kad s nebesa polegne po gradu milj i kad, i bez mosta, bez jedara, odnesu me vjetrovi daljina što ih šalje Bog moj iz njedara daleko put nebeskih visina. 17. studenog 2018. 01:43:16
Umor, umor sladak, a Ti djeluješ na mene, ovcu izvan stada, sjenu bez sjene. Poznajem Tvoj zov, poznajem Ti glas stižem Ti pod krov, a ne vidim spas, samo ga nazirem, tu je, ispred mene. Svjetlo Ti nadire i nestaje sjene, ostajem Ti sluga kao nekad davno kad se prostirala duga, Tvoje ime slavno. Daješ mi snage, a ne osjećam je od slabosti blage, a Ti si dio nje. Dozivam Te i govorim, daj mi gledati Te, slovo Ti prozborim pa da mognem predati se. Naručje Ti jasle, kraj Tebe sam, znam. I molitve izrasle kao jaki plam. 15.11.2018. 21:13
"Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" Lk 18,8b Držati se čvrsto Isusa znači imati vjere. Držati se čvrsto, što čvršće, najjače što čovjek može. Naravno da ima vjere na zemlji, ali čovjek je nestalan, vjeruje povremeno dok je povremeno rezigniran. No, dok je netko malovjeran, netko drugi upravo proživljava duboko vjersko iskustvo i obrnuto. Tako uvijek negdje ima vjere, nekada ovdje, nekada tamo. Vrlo često se Isusa čvrsto drže siromasi. Nekima je bijeda izbor, ili progoni, ili siromaštvo. Mnogi su siromasi od rođenja, mnogi su odlučili biti siromašni dok ima i takvih koji čvrsto odluče da nikada neće biti siromasi. Po bilo kojoj cijeni neki ljudi obećavaju sebi da siromaštvu neće biti mjesta u njihovim životima pa za bogatstvo mijenjaju Isusa. Mnogi se, pak, nađu u siromaštvu iako nisu siromasi od rođenja, mnogi se nađu u velikoj bijedi i progonima jer im niz njihovih odluka daje takav izbor. Na sve nas Isus je mislio kad se upitao hoće li naći vjere na zemlji kad ponovo dođe dok je u isto vrijeme hvalio vjeru Abrahama i mnogih drugih, a mnogima je i pomogao govoreći im kako ih je vjera njihova spasila. Ali kad ponovo dođe, hoće li biti takve abrahamske vjere? U budućnosti, a ne sada, ne jučer. Možda je primijetio, možda zna da vjera na zemlji kopni, da nije postojana i ustrajna. Možda je vidio kako na zemlji nastaje sve veći broj siromaha, ali manje onih koji ne bi mijenjali Isusa ni za kakvo bogatstvo. U svakom slučaju mislio je na pojedince, na pojedinačnu vjeru kakva uvijek postoji, kao da je rekao i pitao se hoće li naći vjernika na zemlji. A znao je da će osnovati Crkvu svoju i da će na nju spustiti Duha svog, Duha Branitelja koji bi nas uvoditi u svu istinu, u sve što je govorio i činio. Možda to i nije neko zloslutno pitanje, ali je u svakom slučaju upozoravajuće. Ne kaže uzalud da bdijemo jer ne znamo ni dana, ni časa kada će ponovo doći. I da ćemo po znakovima vremena i mi svi znati da dolazi uskoro. Jer ako ne nađe vjere, kako će nas preobraziti u djecu svoju? Kako će nas uskrisiti na vječni život ako ne nađe ni pravednika, ni siromaha, ni vjernoga? Sve nam je rekao, umro je za nas sve, ulio nam nadu, vjeru i ljubav, upravlja svijetom i spašava nas toliko puta, strpljivo i uporno. I što bi mi još htjeli, da odlučuje o nama umjesto nas? 15. studenog 2018. 17:51
Čime da Te hvalim, Gospodine, kad u meni srca nema što bi bilo dostojno Ti hvale? Učini od mene slugu svoga, rodi me da mi duša sad ne drijema, da Ti budu drage pjesme male, molbenice, želje žedne uslišanja. Moja čežnja, to si Ti, to je mir i svjetlo jarko pred kojim je svaka tama manja, to su Tvoji sveti propisi koje ištem ljubit' žarko. Zadrži me istom u nevolji svakoj, ne daj veći križ da padnem u sve boli, ogorčenja već me nosi besjedi Ti lakoj da Ti veću slavu dadnem usred ljudskog otuđenja. 15. studenog 2018. 06:48:16
Neću plakati sutra, više volim sretan kraj. Neću ovoga jutra pobjeći u svoj raj, sve bit će kao do sada, uglavnom i naizgled. U meni je zaspala nada, ali nova već stiže na red. Ostavljam i napuštam svoje borbe, okrećem vjetar i sidro spuštam. Uvijek nekamo krećem. Stresovi se grupiraju, to kušnja je, znam. Oni tek malo me diraju jer duša je hram gdje susrećem povjerenje. Ona je u dubini, pri dnu, a nisko je moje prosvijetljenje jer se opirem zlu kakvo rijetko na me navali. Sve je to iznutra, ne vidi se ni tračak mali. I neću plakati sutra. Čovjek pokuša sve što mu je u moći i tako negdje stigne iz dubine noći. 14. 11. 2018. 20:21
Slaviti Te, nije prazno, puniti se dahom čistim; drugo sve je prolazno. Hoditi Ti slovom bistrim sve je teže, sve je strmlje. Nastaviti drugim stilom, baciti se i u grmlje, nije isto s Tvojim bilom. Jedini si Bog moj koji vazda žrtvu pruža, a ja nisam sluga Tvoj. Beskorisna ruža koja je bez trnja i sva izlomljena, puna zrnja k'o napukla stijena. Pozlaćene ceste sve su veće, brojne su i česte, nakladnice sreće. Te se sreće bojim, od nje dalje hrlim ka njedrima Tvojim. Da ih barem grlim. U magli je put, al' je nebo sjaj i moj mali kut, isti kao križić taj. 13.11.2018. 22:10
"Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice 18da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." Mt 6,17-18 Mjere nema koga potrebe tište, niti glumi, niti zapomaže; kad je bilo da se Krista s mjerom ište? U dubini sve Mu duša kaže jednom riječju ljubaznom i kratkom, uzdahom si zdušnim istinu potkrijepi. Boga uvijek ima, hoće doći svakom tko to traži i tko se uz molitvu zalijepi. Al' u svijetu drugačiji vjetri pušu, malo čovjek daje, škrt je, štedljiv; nemam dovoljno za svaku dušu, ispričava se da nije uvredljiv. Jadnik ima razumijevanja za te ljude što se žale jer im nije ni do pjevanja, ni do lijepe riječi male. U državi se racionalizira, instituti trude se u humanosti, ali ne zna onaj koga to ne dira kako jadniku je bez sitosti jer se zna da gladnom siti nema vjere. Kada postiš, uredi se da se to ne vidi pa će za te uvijek postojati neke mjere, pa će drugi reći: ova se ne stidi. Prosjak ima razumijevanja za te ljude što se žale jer im nije ni do pjevanja, ni do lijepe riječi male. 13. studenog 2018. 20:53
Slušala sam pjesmu ptica, anđeoske pjeve, glazbu anđelica, i baladu rajske Djeve, al' me ništa ne dodirnu kao da sam zarobljena. Šutjela sam, mirisala smirnu, sjećala se zatopljenja što se javi kada sve propadne. Kretala sam iz početka; jedan čovjek-jedan dug mi padne, slavila sam i bez svetka. Jedan čovjek ispred Boga pita se tu tko je prije, kao da je razlika od svega toga kad mi duša suze lije. Biti dobar radi sebe sama, veliko je milosrđe prema onom kome padne tama ili možda Božje srđe. Biti milosrdan radi Boga, to je plaća neizmjerna, i, bez grča pregorkoga, zaslužna je duša vjerna jer dobiva krunu, bilo koju; na nebesima se sjete da joj svakog jutra poju, kao ružinim je latima posvete. 13. studenog 2018. 18:05:53
"Jer Gospodin daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost." Izr 2,6 Najslabiji tren mi životnoga puta postoji u svakoj proživljenoj niti, gdje god da mi staza pluta. Ne može se život od života skriti. Hvala, Kriste, Bože, kada mi pozajmiš pamet svoju, pokćerku Ti mudrosti, i kada me za svoje pute najmiš, ovaj život malen, priprosti. Prečista Ti duša moju dušu nosi u velikoj i sasvim sitnoj slabosti; Duh mi Sveti obranom zarosi kad mi ovaj život od pameti posti. Pusta li je pamet silna, svemoguća koja se za neku glupost rabi; slatka li je Žrtveniku hrpa pruća koja mudrosti Ti Tvoje vabi. 13. studenog 2018. 14:05:23
Protekle su vode pod mostovima, mnoge rijeke, životi i riječi; željela sam da nas uvijek ima, da se starenje i nevolja spriječi. Ni spoznala nisam svoje kvalitete, ostala sam ista kakva sam i bila, ratovala kao što bi razmaženo dijete. Vječnu mladost nisam zadobila. Grijeh nas nosi kao smrtna strast, razmišljamo kao zločinci i starci, kao listovi u jesen što ne smiju past'; sanjamo o sreći kao neuki malci. I mnoge će vode još proteći, a mi ostat ćemo tvrdovrati. Ostvareni sni nam neće dobro leći, reći ćemo da nam duša pati. Robovi smo svega što se plaća, što se skupo za življenje nudi, a da nismo namirili daća, a da nismo ni postali ljudi. Nismo dali Kristu da nas vodi, strah nas je za egzistenciju. Čovjek raste umjesto da plodi, i ne pita se za životnu esenciju. Kada umrem, neću više znati kako pomoći i sebi, i svijetu. Čeznem li pred Krista stati, moram zadobiti dušu svetu. 11. studenog 2018. 04:48:26
Sunce zubato, visoka toplina, nebo kao zlato i zapadna južina. Pjesme stare, a godina će nova kad Krista ozare, Kralja svih bogova. Ja sam putnik i prolaznik, Krist mi suputnik, ime Mu praznik i blagdansko slavlje. I sunca mi dade, i duhovno zdravlje, beskrajne nade. A kad zaboravim svoga dostojanstva, crnilom se bavim zemaljskoga prostranstva, svijeta gdje sam bolesnica u isti mah i gdje sam grešnica, smrtni prah. Potom oživim čim Ga se sjetim i čim Ga doživim riječima svetim. 10. 11. 2018. 15:44
Vidjeti te, vjerovati, bonaca je srcu mom, bijela jedra odaslati u nebeski sveti dom s porukama mira, sreće tihe kao malen dah. Neka anđeo ti svira onu melodiju koja diže prah da se s njega potpuno uzvise dobre želje, topli sni. Nije lako preletjeti klise kada progone te svi, nije lako ni običan biti sred oluja iskušenja, svoje jade porobiti na tom moru otrežnjenja, nakon bure mirno sjesti, reći sebi sad sam svoj. Opet mi ćemo se sresti; mirno more, kapetane moj. 09. studenog 2018. 06:57:16
"Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?" Lk 12,20 Pročulo se da je krv uzašla, vrela krv što u venama mi kipi. Takvu me je ljubav Tvoja našla, gotovu za pogibao koja hiti. I sada je promjena na meni, kao svakog dana ili časa, jer si rekao mi: "Sada kreni", a ja vidjeh samo trag od užasa, nemoćna se barem kratko zaustaviti. Jedan dan kao jedna travka, mogao bi čitav život smlaviti, mogao bi biti ključna stavka. Možda nećemo se naći, barem ne u ovim svim konturama; jamčiti ja ne znam, nit' se snaći u ovakvim neizvjesnim urama jer za Boga svoga samo znam koji čini kako volja Njegova Mu hoće. U Njega se uzdam, u Njega mi plam, On mi vjetar sred hladnoće. Krhkosti mi moje, kako lišće padne, kako samo poput jedra leti, naročito kad se jako nadme; kako zima tiho prijeti! Još noćas tražit će se srne, tražit će se nečija duša kao naplata za dane crne, kao ljetima će zavladati suša. Blagoslovljene mi misli moje, katkad crne poput Hada, jer mi nose, Bože, spase Tvoje i blaženstva posred jada. 08. studenog 2018. 18:35:56
Radost i tuga, suze i dim što prema oknu izlazi. U djelima dobrim, u djelima zlim duša mi sebe traži. Sjećanja naviru, kućna toplina, sve odiše majčinim snom što bio je trnje i meka tkanina na nezrelom putu mom. I ovakva, zrela još uživam mirise sjećanja koja ostvarujem, u trnje još tkanine ušivam, lutke pažnjom obdarujem. Znam s lutkama, one šute i nikako nije dobro to, ali sam navikla na te pute, a sve drugo za mene je zlo. Znam s lutkama, nisu agresivne, nemaju savjesti uznemirene i kao da nikada nisu kivne već, kao i ja sada, sasvim smirene. I dobri, i zli, isti su ljudi svak ima svoj trenutak časti i dan kada izgleda kao da ludi, ali uvijek me čeka hoću li pasti. Tako ne stignem, kao s lutkama, pružiti ono sve dobro što ima kod mene. U moje trnje je tkanina utkana jer to mi je jedino sjećanje koje ne vene. 07. studenog 2018. 15:43:44
"14I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. 15Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. 16I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu." 1 Iv 4,14-16 Krenuše tako večeri jesenje, večeri duge, večeri strasne kao romantično zanesenje i sve su nam misli kao jasne, od onih pragmatičnih, stečenih pa sve do slutnji što se poklapaju, prepune emocija neizrečenih kad ruke se s prsima sklapaju jer krunicu stežem nježno i privijam tamo gdje nestaju svi moji superlativi, gdje svaku deseticu rukama uvijam i blago Te ljubim, Gospodine živi. Iste su ponoći, poput podneva, isto je Anđeosko pozdravljenje u bilo kojim dobima ognjeva; isto, a veće je Tvoje proslavljenje. I sve dublje Ti zalazim u te širine, potanko, tiho i vrlo postepeno da spoznam da vrijeme mi ne mine kao ni zaključivanje, svuda rastepeno. Kao maleni dječak što se umiva pa radosno kreće u jutrima igre, moja Ti misao srca izvjesno dopliva do svjetlosne niti, tanke poput igle, a Ti me obasipaš zrakom prosvjetljenja. I um, i srce, i duša se raduje, makar i bijedna sva poput stijenja po kojemu vjetrovi divlji huje. Tiho me doziva Spasitelj svijeta da mi pokaže rajske Mu predokuse, meni, koja uvijek nekome smeta i koja se Križu zagleda u se. Tko među ljudima ne bi vjerovao u sve te tajanstvene strastvene čase, u to da Ljubljeni se Bogom iskovao, koji i ne propade, a svi da se spase? 05. studenog 2018. 17:40:14
Suze krenule su one noći, tuga rasipala svoje zrnje sve do kraja, dalje i od ponoći; rasule se kapi kao trnje koje dušu kao melemom ranjavale. Čemu plač i bol ta, tko bi znao odakle sve dolaze te spužve male koje anđeo je rado sebi ukrao. Iako sam znala Bog će dati da se boli naše sakupe u jednu, onog dana svi će o tom znati, pojila sam suzama si dušu žednu. Kako lijepi cvjetovi se razviju od te muke ili pokajanja i od uspomena bolnih što se razliju ovom našom stazom putovanja, kako slatki plodovi i sjajni dari! Večer tmurna, sunce sakriveno, al' ni jedna duša zato već ne mari jer u raju to je cvijeće duša zaliveno. Dobro jutro ili dobar dan ti bio, dušo slatka, proljepšala kapima od svih suza koje anđeo ti lio rajskim vrtovima sve u slapima. Zdravo, Djevo, Gospo blaga, rasplakana majko suze čiste; pozdrav jutra, ljubavi mi draga, pozdrav srca moga Tebi, Kriste! 05. studenog 2018. 05:45:28
"Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge." Iv 13,34-35 Jedan čovjek više je od grupacije u kojoj se nalazi, bilo koje. Svaki je čovjek jedinstvena jedinka i od njega samoga ovisi koliko će biti aktivan u nekoj grupi, odnosno negdje može biti jako sklon isticanju, a negdje može biti čak i silom prilika. Čovjeku je grupiranje neophodno, s onima koji imaju iste interese, ali i s onima koji imaju suprotne stavove. Primjer: političar ulazi u neku stranku s određenim političkim interesima, ali već samim time što se bavi politikom, nalazi se na području gdje se još više mora susretati sa suprotnim političkim stavovima. Biti aktivan član neke grupe znači odvojiti se u određenom smislu od svega što je strano njegovoj interesnoj skupini. Tu se čovjek susreće s detaljnijim radom na nekim interesima, ali se također tim više mora sukobljavati sa svima koji su u drugim i drugačijim grupama; zapravo bi bilo idealno kad bi grupe imale program zajedničkoga djelovanja i suradnje. No, to je često zbog ljudskih grijeha neostvarivo jer ljudi nemaju za druge toliko savršenog razumijevanja, naročito kad su aktivni u određenoj grupaciji. Postoji čak i takmičenje, rivalstvo među grupama gdje se, primjerice, neka grupa naprednih informatičara natječe s grupom zainteresiranih radioamatera dok bi u suprotnim okolnostima bilo savršeno kada bi te dvije grupe surađivale. Suradnja među grupama se događa vrlo često, ali događa se i rivalstvo zbog različitih uvjeta djelovanja tih grupa u nekoj državi. Kako je čovjek po svojoj prirodi grešnik, nije savršen, događa se da uzdiže grupu u kojoj se nalazi iznad svih drugih grupa jer subjektivno razmišlja da bi svima moralo biti bolje ono što on drži i vidi da je bolje. Tako može doći i do krvavih ratova i do genocida jer članovi neke superiorne grupe drže da treba neku drugu grupu uništiti jer nije dobra, a nije dobra jer je drugačija. Ako uđe u neku grupu koja je velika i jaka te na taj način i superiorna, čovjek je sklon misliti da je ono što je slabije zapravo loše. Takav bi se čovjek morao ispovijediti Bogu i otići na liječenje. Nezgodno je što se nalazi u grupi sličnih ljudi u kojoj se grijeh, koji se širi kao epidemija, prenosi s jednog člana grupe na drugoga te kao zaraza i groznica zahvaća sve članove i simpatizere ove jake grupe. Tu se stvara velika kolektivna oholost kada ljudi postaju slijepi za tuđe potrebe i način života i razmišljanja. U takvim grupama nestaju granice između dobra i zla. Grupa koja je snažna želi biti još snažnija pa poseže za bilo kakvim sredstvima da bi ostvarila svoje interese. Velika će grupa lako prodati oružje ili uništiti manje grupe i slično. U grupacijama je najveća smetnja što ima pojedinaca koji ne žele ulaziti u neke grupacije iako bi učlanjenjem osigurali sredstva za pristojnu egzistenciju. Ti pojedinci su stalni i "vječni siromasi" i kao takvi su meta raznih velikih grupacija. Stoga nije čudo što jača grupa istrebljuje te pojedince jer gleda na njih kao na nepoželjnu pojavu, kao na nešto "nazadno" i vrijedno uništenja. No, često biti i ostati siromahom može biti slobodan izbor pojedinca koji je svjestan da velike grupacije počinjaju mnoštvo grijeha, bogate se, a bogatome nikada dovoljno moći i nadmoći. Dobri Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, stvorio ga je veoma dobro i čovjek bijaše sav dobar i savršen, sve dok nije želio okusiti dobro i zlo te uzeo plod sa stabla dobra i zla kako bi bio još bolji i mudriji, kao njegov Stvoritelj Bog. I upoznao je zlo i smrt. Svaki pojedini čovjek može birati hoće li se vratiti Bogu kao dobar i svet kakav je bio u početku, svaki čovjek posebno ima to pravo koje mu je dao sam Bog svih bogova i Kralj nad kraljevima. Nikakva ljudska grupacija ne može presuditi o bilo čijem životu. Ljudi su slobodni činiti što žele, ali su također odgovorni snositi posljedice svojih želja. Budući da se grijeh proširio na sve ljude, čitavo čovječanstvo je zaslužilo propast i smrt. Za one pojedince koji ustraju u želji da se vrate Bogu koji je sama Pravednost, Istina, Sloboda, Život, Dobrota, Ljubav i Mir, postoji Drvo života od čijega ploda mogu okusiti vječni život, pravedno rasuđivanje i bez laži i zavaravanja; mogu okusiti slobodu da čine ono što vide da je pravedno i dobro, mogu dodirnuti Boga i dobiti mir u duši. To Drvo života je Križ Kristov koji čovjeka uči iz početka ono što je čovjek znao u početku i nije morao posebno učiti, a to je kako biti dobar sada kad je upoznao i zlo jer nije poslušao zapovijed svoga Boga u raju: sa stabla dobra i zla nemoj uzimati ploda jer ćeš umrijeti ako mu plod okusiš. Budući da se čovjek pojavljuje na svijetu u raznim grupacijama, Bog je dao Zapovijedi koje se mogu slijediti i pojedinačno i grupno. Da bi se vratio Bogu Stvoritelju, čovjek Boga treba ljubiti zbog Njegove dobrote i milosrđa jer ljubav čovjeku daje onu životnu snagu koju prima od Božje ljubavi. Kada jednom uzljubi Boga, čovjek stekne sposobnost za ljubav prema ljudima i prema sebi samome te zadobiva razumijevanje i mudrost u kojima može ljubiti druge ljude, imati suosjećanja za svakoga. Naravno da se to ne može izvesti samo ljudskim naporima, niti pojedinačno, niti u grupi. Ljudi koji žele odati posluh Stvoritelju svome zadobivaju dar vjere u Jedinoga Boga nad bogovima koji čovjeka povlači k sebi po svome Sinu Isusu Kristu i nije dovoljno da Bogu kažu jednom svoje "Da" već to čine svakoga časa, svakoga dana života svoga. Isus Krist je Sin Božji koji je preuzeo na sebe ljudsku narav, zašao među ljude, pojedince i grupacije, podučio ih kako će se vratiti u prvobitno stanje i kako će pravo živjeti makar i umro u svom naravnom životu. Sve je to Božji Sin i sam svojim božanskim životom i primjerom pokazao i, kada je umirao razapet na križ, na Drvo života, Krist je svakome pojedincu dao mogućnost da izabere vječni život jer na tome je Drvetu s Kristom poginula i oholost i pohlepa ljudska, neredi, ratovi, zloba, ljubomora, zavist i mržnja. Nakon smrti Kristove vjerni Njegovi sljedbenici staviše Ga u grob iz kojega je Isus Krist nestao jer Ga Bog uskrisi od mrtvih. Život, Krist, uskrsnu i uzađe na nebesa odakle Bog pošalje Duha Svetoga na svoju Crkvu i na sve ljude jer Krist umrije na križu radi svih i da ne pogine niti jedan jedini čovjek. nedjelja, 4. studenog 2018. 03:37:31
Ponekad te gledam kao biće kakva se ne susreću lako. Svima pada noć, svima zora sviće, prilagođeni smo svakako. "Dovest ću vas u zemlju vašu", govori Gospodin Bog svima nama, zemlju koja nije nalik tome krašu, zemlju gdje ni jedna duša nije sama. Sretosmo se na postaji u krugu, kao i svi drugi narodi i pučje; stigla sam izvana, ti si bio u svom lugu, sa sobom si nosio obazrivosti stručje. Neka bi svjetlo i ljubav, svjetlo ljubavi, Bog je rekao, Bog je htio; nek' se nađu ponizni, siromašni i gubavi koje davno već je predodredio. To bijaše ta zemlja ljubavi i Božje djece što je ti sa sobom u taj krug donese; takvu sam je tražila po svijetu sreće kada na me Bog ti ljubav svu istrese. 03. studenog 2018. 19:57:58
Nisam Te slušala rado, često i dugo, nisam gledala u Te pažljivo, jako zato da važno mi bude nešto drugo, nekakav šum, štropot, sviranje mlako već samo da spoznam Tvoju milinu, izvore Tvoje nježnosti blage i žarku toplinu, i snažnu širinu, poglede Tvoje, osmijehe drage. Nisam Ti prišla ponizna, sretna, nisam Ti odala ljubavi plam zato da bila bih poslije sjetna il' zato da zađem na ledeni kam već zato da malo bliže Ti bude srce što lupa i duša što vene, vapaj što trese, misli koje blude, ruke što drhte i oči snene. I zato sada samo pred Tobom stojim da priđem Ti barem još malo bliže, da ne mislim svijetu i da ne brojim već da čujem Ti srce što pjesme niže; da spasim sve ove svoje prazne sate, da spasim svoj život i srce svoje što ne može, kada ovi dani se skrate, živjeti dobro bez ljubavi Tvoje koja je tako široka, za sve ljude, koja me čeka da nađem sve bližnje da i njima molitva slatka bude; inače ne bih bila živa zbog grižnje. 03. studenog 2018. 17:56:40
