Prevelika cijena

Prodano, sve je prodano,
i stvari, i duša, nervi,
a Tebi, Bože, dano.
Motaju se žice i ne rade servi,

kidaju se koža, nokti, kosa,
um se traži.
Rastapa se inje, gomila se rosa,
riječ mi čelo snaži.

Tako je labavo misliti, 
nesuvislo,
a usput si savjest čistiti
kao vitlo.

Prednost je vjere
potpuno zdravlje,
sreća bez mjere,
veliko slavlje.

I tko sam ja
da Te upotrijebim?
Duša nečista
kakva ne vrijedim,

sitna karaktera,
naravi tuđe,
loša smjera.
Može li luđe?

Kupovati
nisam uspješna.
Trgovati
nisam umješna.

A otkupljena 
strašnom smrću.
Prevelika cijena
mome srcu.

No, zar bi moglo manje
od Boga se dati?
Zar bi mogle sanje
tako zasjati

kao Svjetlo duha
i Prosvijetljenje uma?
Kao mrve kruha
toga svetoga druma,

moje pameti niske
i opsjednute,
manije skliske
neravne rute.

I ne kajem se zato Bogu
što ne znam platiti
jer znam da ne mogu
pravo uzvratiti.

Uživam sreću,
sretna bih bila,
palim svijeću,
a grijehe sam svila.

Ta svijest,
neopisivo.
Radosna vijest.
Ništa krivo.

Zato sam kao dijete
jer što preostaje?
Dragocjeni svijete,
Ljubav nikad ne staje,

uvijek se širi,
produbljuje.
Hrli, pjeva i miri.
I molitve čuje.

‎18. ‎11. ‎2018. 21:10