Kameni luk
posred tišine;
samo gluhi muk
i dodir svježine.
Otvorena vrata
i širi se stuba,
u smjeru nepovrata,
daleka i gruba.
Samo cvrčak cvrči
u zalazak neba;
staro deblo krči,
sunce mu ne treba.
Uskoro mi proći
kroz tišinu, prema gore;
suton pun je moći.
Niz moje bore
suze radosnice klize
jer putujem lako;
ni savjest ne grize,
a važno je jako.
Magare se spušta,
stiže do dna stube.
I obala je pusta,
galebi se ljube,
a ja gubim sluh.
Još koji časak
i ostaje moj duh
i suhe zemlje dašak.
nedj. 15. travnja 2018.
09:14:15
No comments:
Post a Comment
just do it