Tvoja svijeća
usamljeno tinja
kao vječna sreća
na prozoru od inja.
Nema zaborava
niti jednog dana,
makar vene trava,
vene suza slana.
Ponekada skrenem
prema jugu
i prazninu prenem.
I ne viđam dugu.
Mora se dalje,
mora se do kraja,
ostavljam žalje
jer sve se zbraja.
One naše stvari,
naše mračne teme
sada nebeski su dari,
a zemaljsko sjeme.
19.11.2018.
No comments:
Post a Comment
just do it