Tek je malo ostalo od zlata
koje nema sjaja, ni težine
jer se posveta za njega hvata
istom tada kad mu vrijednost mine,
kad u njega ulije se Krvi svete
čija slava sveti čak obične kapi
ove vode grijeha, pitke i za dijete,
vode svijeta koja neprekidno hlapi,
nađe se u blatu ili oblacima,
il' u nekom ponoru prokapa;
poput suze ili pota se nadima
ili kao ova blatna kiša škrapa.
Ništavan je sav taj nakit, ures,
blijedilo od sukna ili svile
sve dok ne snađe te sveti udes
od kojega duše čak i cvile.
Da ti nemaš srce od Božjega bila,
Žrtvenik od svoje večere svete
i da Stol taj nije ljubav Boga svila;
da ti nemaš zjenice što lete
k anđeoskim ulicama, trgovima;
da ti nemaš čežnju ispod kapaka,
vječne težnje, makar i u snovima,
ne bi dao Gospod ljiljanovih lapaka,
ne bi spustio na tvoje tjeme
Svetog Duha da se nađe ti pri ruci,
ne bi posijao na te svoje sjeme,
ne bi sebe prepustio Muci.
Za te ljubav Njemu sveđ izgara,
za te je napunio te rajem,
za te te na svoju sliku stvara,
za te pristao je biti Kraljem.
25. studenog 2018. 21:25:22
No comments:
Post a Comment
just do it