Smijem li reći da svijet je grub,
a blagost je njegova ponekad krinka?
Čovjek to zna kad mu stane na rub
jer on je nalik dami koja se šminka:
pažljivo prati svoj životni stil
sve dok ne padne svjetlo dana
kad vidi se bolje što sakriva til
i svijet se pokaže kao velika rana.
Tko vjeru nosi i svjetlo Boga,
taj drži na svijetu blagi dom,
ali je svijetu teško primijetiti toga
jer ima grubi veo na licu svom.
Veliki sveti, a obični ljudi
cijeli taj svijet molitvom prate
i s njima se netko u svijetu probudi;
njima se molitve uvijek vrate.
Sveti su kao sol što žeđa
i kao svjetlo za duše svijeta.
Obični potomci običnih pređa,
imaju mira, blaga i sveta.
01. studenog 2018. 17:28
No comments:
Post a Comment
just do it