Wednesday, October 31, 2018

Magluštine


Gordi bijaše dani neznanja
i pjesme duboke i patetične.
Nitko te dragu kao ja ne sanja,
ničije riječi nisu tako poetične.

A saznadoh brzo da ponos vlada,
čežnja za slavom i manipulacijom
i da će zemljina kora, hladna i mlada,
ovladati paklenom situacijom.

Da ću pristariti do godina ovih
od kojih sam ponizna sve do poda,
ne bih ni slutila da se ne povih
zbog mudrih riječi siromašna roda.

O, kada duša neka za malo ostari,
tako je dobar svaki pokret i djelo;
tako se bajno život ostvari,
tako je lako tugovati smjelo.

Razišle se one magluštine uma,
prestao rasti korov u travi.
Zabijeljelo cvijeće se pored druma,
a duša samo svog Boga slavi.
‎31. ‎listopada ‎2018. 20:20

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts