Wednesday, October 17, 2018

Životna žeđ


Zaboravljene snove
prekrile su zvijezde rane,
ovdje još je noć.
Kad ti stignu riječi ove,
gledat ćeš u nove dane
koji nose svoju soć.

Želja mi je klanjati se,
to je svrha religije,
kad se budim ili jutru hodam.
Njome ne može ukaljati se 
ovaj svijet, prepun stihije.
U poklonstvu dušu podam,

ne onako kao što se daje
bludan duh i razvratan
koji je u putenosti
nego duša zvijezdam' zastaje,
diže lati, kao duh je rascvjetan
od Božje žuđenosti.

Kada krene, duh se tebe sjeti
pa se ljubavlju obraća
svakom stvoru, svakom biću
u kojem bi život vrijeti;
duša kao da se domu vraća
gdje se klanja svetom Žiću.

Bez poklonstva što je svijet,
što je mrtva duša neka,
kamo smjera njezin hod?
Svaki bludnik žuri mrijet',
a čovjek je beskonačna rijeka
kojoj samo duša jeste brod

jer je ona rijeci bit
koja ima korito i teče k moru
što ih Božje izobilje stvara
da bi one zvijezde gore snit',
da bi dostigla u novu zoru,
da bi dosegla od Žića dara.
‎17. ‎listopada ‎2018. 05:37:32

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts