"Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati (1 Kor 10,13)".
Ovaj post je meni dug i beskrajan,
ovisi o svakom trzaju na licu mome
i o svakoj mogućoj okolnosti.
Znam da prestaje ponekad, nije trajan,
ali moja iscrpljenost nije kraj u tome
već početak nove ornosti.
Sve to mislim osveta je Tvoja,
tko bi znao od kada, zbog čega,
tko će naći me bez grijeha.
Uvijek vidim samo vrata dvoja:
jedna su za propast ispod svega,
a na druga stiže grohot smijeha.
Niti jedan prolaz, niti jedna vrata
ne bih pogodila jer me sve to muči.
Čemu služi ova neobična kob
kojoj smisla ne vidim ni sata,
što ću takva u dolini žuči?
Da li slobodna sam ili rob?
Kada prilike me izazovu, padam;
prolazim kroz izobilja hrane,
ali ne pomažem svojoj nemoći.
Još se manje spasu tada nadam,
tada vidim da sam prebrojala dane,
da si nesvjesticu čekam svake noći.
Sada vidim da je sve to kušnja,
Ti, preblagi Bože, Gospodine moj;
sada vidim, što bi drugo bilo?
Sočnija mi molitva i prošnja zdušnja
jer oduvijek tražim neki pomak Tvoj;
sada stigla sigurno sam ja u Tvoje krilo.
06. listopada 2018. 19:41:10
No comments:
Post a Comment
just do it