Friday, October 5, 2018

Mlađak


Spavanju Te svome ja zatekoh
kako naglo budiš me od sna;
već u svome buđenju ja Tebe stekoh
tu, u duši gdje sam Te pohranila.

Dolaziš u moju svijest polako,
osjećaj da nekog imam tko je moj,
tko je meni blizu svakojako;
čujem otkucaje u daljini velikoj

i sve bliže odjek Tvojih koraka,
tihi govor Tvojih škrtih riječi.
Ispred Tebe glasnik, slutnja laka
koja noćne more odmah liječi.

U toj slutnji zakona Ti čujem glas,
preduvjete imam ja do zore;
znam da donosiš na rukama mi spas
što ga moram staviti na odore.

Iz dubine duše dolaziš mi jasno,
Tvojoj ljubavi za mene nema brane;
nikad nije prerano, ni kasno,
oproštenje Tvoje kao novi dan me gane.

Prije zore već Te tiho slavim,
mrkla mraka moja duša ne primijeti;
pokajanje ispred sebe stavim
da što prije do Tebe doleti

preko duše i te tanke mjesečine
koja caruje na svodu, tako mlada
kao ovo pokajanje za sve moje čine
koje pluta iznad uspavana grada.
‎05. ‎listopada ‎2018. 03:38:47

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts