Spavanju Te svome ja zatekoh
kako naglo budiš me od sna;
već u svome buđenju ja Tebe stekoh
tu, u duši gdje sam Te pohranila.
Dolaziš u moju svijest polako,
osjećaj da nekog imam tko je moj,
tko je meni blizu svakojako;
čujem otkucaje u daljini velikoj
i sve bliže odjek Tvojih koraka,
tihi govor Tvojih škrtih riječi.
Ispred Tebe glasnik, slutnja laka
koja noćne more odmah liječi.
U toj slutnji zakona Ti čujem glas,
preduvjete imam ja do zore;
znam da donosiš na rukama mi spas
što ga moram staviti na odore.
Iz dubine duše dolaziš mi jasno,
Tvojoj ljubavi za mene nema brane;
nikad nije prerano, ni kasno,
oproštenje Tvoje kao novi dan me gane.
Prije zore već Te tiho slavim,
mrkla mraka moja duša ne primijeti;
pokajanje ispred sebe stavim
da što prije do Tebe doleti
preko duše i te tanke mjesečine
koja caruje na svodu, tako mlada
kao ovo pokajanje za sve moje čine
koje pluta iznad uspavana grada.
05. listopada 2018. 03:38:47
No comments:
Post a Comment
just do it