Pastiri

Mudraci nekoć bijaše magi,
u zvijezde gledahu i dobiše čast.
Jedne ih zvijezde sve zbuniše tragi,
to bijaše svjetlo što ne može past.

To bilo je jako predvidivo doba,
svi znali su da dolazi nebeski kralj,
da tome svjetlu neće bit' groba
i da odvest će narod u veliki dalj.

Samo pastiri su hodili tada u noć,
kao i uvijek, za svojim stadom,
i svaki je morao u potragu poć'
za nekom nestalom ovčicom mladom.

I kada bijahu svi skupa na broju, 
upravo snivahu za objeda slasna,
jave se svjetla u velikom roju,
pastire obasjaše, svjetla jasna.

Svjetlo se spustilo na svakog pastira,
objavilo svoje najdraže uniženje
jer niti jedan pastir svog puta ne bira.
Bijaše to kraljevsko Porođenje.

Pastiri Ga primiše brzo i glasno
jer što čuješ u duši, viči s planine.
Ime im postade u nebesima časno,
ali im zvijezda nikad ne sine.

Odoše magi i mudraci svi silni,
nebo potamni, nestade pastirska sna,
a ovčice čule su glas njihov umilni.
Niti jedna se više nije izgubila.
‎08. ‎listopada ‎2018. 19:49:41