"Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo (Iv1,1-4)".
Da mi nije Tvoje svjetlosti bilo,
Gospodine Bože, Izbavitelju moj,
gdje bi se sada moje srce svilo,
tko bi za mene bio životni boj?
Kada se sretosmo dušama mi,
bijah tako, tako u sebi tužna,
neizvjesni su bili dani mi svi,
a zemlja ova sva blatna i ružna;
tako je bila duša mi slijepa
da nisam Ti znala odgovoriti,
a Tvoja nebesa sunčana, lijepa
nisu stigla mi jade oboriti.
U sjaju sunca što nije stalo
sve do sada sjati nada mnom,
Ti si dolazio malo po malo
u moju blizinu i u moj dom.
I bio si tu svakoga trena,
postade oslonac života moga;
svjetlost je Tvoja u meni rastepena,
slavim Te jutrima, svoga Boga.
08. listopada 2018. 05:11:11
No comments:
Post a Comment
just do it