Tko se odriče, taj dobiva

"Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati (Mt 6,33)."


Tražim li kraljevstvo nebesko, sve mi se nadodaje. Ali često to zaboravljam, pogađam se s Tobom, Isuse, Bože moj, mislim ako učinim ovo ili ono, dobit ću nešto što mi je potrebno. Često na takav način počinjem razmišljanje i poslove iako dan počinje s molitvom, iako dan ima svoja vremena i trenutke kad se saberem. I tek tada vidim da sam pretjerala, da sam pogriješila, da sam se previše dala u razmišljanja kako doći do onoga što želim ili moram postići.
Ta, znaš Ti što mi je potrebno, dobro znaš.
Ipak molimo s određenim nakanama. Takve prošnje imaju teži značaj i vrijednost, ne zbog toga što bi nas prije uslišio već zbog toga da u nama vjera produbljuje svoje djelovanje jer kada se molitelj usredotoči na samo jednu posebnu potrebu, tada sazrijeva u vjeri i u vječnom životu s Tobom. Umnažanje istih molitvi nije jamčevina da ćeš prije uslišiti, ne. Samo redovna Gospodnja molitva, Očenaš, jedina je jamčevina da će sve molitve sjesti kako treba dok ponavljanje zaziva već dovodi do neravnoteže i do pretjeranih želja i zahtjeva. Dovoljan je jedan jači zaziv da Ti to uslišiš ako je dobro za nas i ako smo zamolili prvo Tvoje kraljevstvo.
Često je bolje osluhnuti koja je volja Tvoja i prihvatiti nevolju istom zahvalnošću kao i uslišanje nego se uporno držati jedne molitvene nakane koja nam možda zaista nije toliko neophodna. Radije ću ostati bez plaće nego da Te molim za svoju pravednu plaću; radije ću postiti nego da Te neprekidno molim za kruh zemaljski ili obilje hrane; radije se odričem mnogočega nego da Te zazivam čas za ovo, čas za ono.
Neka se sveti, Oče moj, ime Tvoje u meni kako bi me svu što bolje posvetilo i prožimalo što češće.
Neka bude Tvoja volja jer Ti najbolje znaš, a ja nemam pameti i ne znam što je za mene dobro i što je za mene još bolje, za moj rast u vjeri, za moje psihičko sazrijevanje, za moje ćudoređe, za moj vječni život.
Kruh mi daj nebeski i kada me ne pozoveš na svoju gozbu, neka u meni djeluje ono što sam prikupila od jučer, Tvoje posvećenje, Tvoja pročišćavajuća krv, Tvoje spasenjsko djelovanje, neka me okrijepi i obnavlja blagovanje Hostije od jučer.
Ponekad i nije preporučljivo bez sabranosti i razmatranja blagovati Tebe, Kriste jer to me može okrenuti protiv mene same. A Ti si tako nenapadan, nježan i blag, Tvoja hrana može potrajati i dulje od sedam dana i sedam noći. Petak je za post, ali nigdje ne stoji zapovijed da se i kojim drugim danom smije i može postiti jer ako postim, Tvoja hrana je sve što sam blagovala u nekoliko dana i Ti tada dublje, šire i jače djeluješ u mojoj duši. Ako ne molim sabrano, uzalud mi blagovanje Euharistije, čak i na štetu. Ako me pozoveš na svoju gozbu, tada uslijede i nova razmatranja i nove teme za molitvu i razmišljanje.
Ipak, tako sam slaba u pameti i mudrosti da je meni najbolje tražiti neka bude volja Tvoja, Gospodine.
To je tako ako se odreknem jedne svoje pravedne plaće, a molim kraljevstvo nebesko, Ti mi daješ ono što sa svojom plaćom nikada ne bih postigla.
To je tako kada se odreknem svojih želja, a molim kraljevstvo nebesko, Ti me uslišavaš kako nisam ja sama mogla ni zamisliti, niti poželjeti.
Čovjeku se dogodi da u nekom trenutku zamrzi svoj život, ne da mrzi živjeti, ne da mrzi sebe nego ga kinje nevolje pa se jadi i srdi što mu je teško i zamrzi ovaj svijet, ovaj život i svoje grijehe, sve zajedno. Da, dogodi se da čovjek mrzi svoj život, ali tko mrzi svoj život, taj zadobiva duhovni i vječni život, neusporedivo bolji. Tko se odriče, dobiva.
‎12. ‎listopada ‎2018. 02:08:49