ZVONIŠTA

 

1. ZVONIŠTA

vjerska poezija

Kazalo

Franjevac

Stotnik

Moj sokole

Grančica za moj spas

Freska

Prsten

Lampaš

Prva svjećica Adventa

Dodir otajstva

Zaručnica

Pastirska vatra

Molim Te, Isuse

Ljubav je Tvoja bolja od života

Utvrda od vjetra

Vrijeme svetosti

U Grobu

Petrov znak

Sveti poziv

Moj je život putovanje u slobodu

Kruna

Mjesto za molitvu

Sve u svemu

Apel

Regina Croatorum

Kršćanska bol

Pečat dara Duha Svetoga

Stijeg nade

Kći Ljubavi

Samo Tebi

Otajstva žalosna (5)

Corpus Christi

Presuda 36

Franjevac

Relikviju ljubim usred mnoga cvijeća;

sveta franjevca naslućujem u koralu

kojemu se vječna upalila njegova svijeća.

Vidim, poginje se u kanonskom moralu,

a tijelo mu svijetli od bjeline habita.

Tiho poručuje da je blizu nas.

Prilazim do bijela uzvišena groba skrita,

a iz drugog kuta dopire do mene glas:

„Ja sam onaj koji prvi ljubi Raspetoga

u ranama koje nosim blagoslovljeno“.

Gledam Franju pokraj Boga moga;

sada već osam stoljeća proslavljeno

 

drago pučje, sljedbeništvo siromaha,

tko bi sve prebrojati ih mogao i da htjedne.

Jednoglasnu molitvu slušam im bez daha.

O, da nisam nacrtana od finoće bijedne

i da nisam potekla iz onih škola,

nikada se obratila ne bih u ovo društvo

koje spašava od bludnih idola

i u kojem obitava samo nadareno muštvo.

Sad se sjećam tvojih prekriženih ruku

kada stajao si uz relikviju svetu,

koju danas istu ljubih ja u malom lugu,

dok ja tada učila sam o bijednome svijetu.

 

Tada meni rekao si tko si,

da ti franjevački grb je tvoja kuća.

Sada više tobom se ponosim

i još više raste moja želja vruća.

Pod hrvatskim grbom relikvija ti stoji,

a na grbu još je ruka Franjina.

Ona se preklapa, kao da sve križeve broji;

s rukom Isusovom ukršta se ruka njina.

Sada znam i zašto stajao si tamo.

Nema franjevca koji bez dara bi bio;

niti mene nisi ovdje ostavio samo,

drugom rukom ti si moju ruku dohvatio.

31.02.2012. 22:40

Stotnik

Uistinu, pravednici

iz grobova ustaju;

zemlja se potrese.

Zašto ode Pramajci?

Tolike žene ostaju

i toliko jedna podnese...

 

Uistinu, Hramski zastor

na dvoje se razdera;

na Janje i Žrtvenik;

od vrha do dna.

I Janje je Pastor

i Oltar je Svećenik...

 

a kamo ja da gledam

u trenutku smrti

razderana, a živoga?

Kamo da se ogledam?

Sve ćeš, sve ćeš strti.

Uistinu, Sin Boga.

06.04.2012. 17:22

Moj sokole

Sedamnaest smrtnih grijeha

počinila sam, moj sokole,

svijeća se ugasila.

Nikakva me sveta streha,

niti moje kole

nikad ne bi spasila.

Nisam više vična letu,

udari me munja

paklenoga zloga;

udari mi Ahilovu petu

iza gustog žbunja

gnijezda moga.

Krila mi se polomiše,

moj sokole, tvrda

kao stijena,

zamalo se odlomiše

jer on vreba iza brda

kao hijena.

Moj sokole, nosi pismo gore

da sam na paklenim mukama

ovdje dolje

i da oko mene ljudi gore,

da je plač i škrgut zubima,

pusto polje.

Sedam puta po sedamnaest

brojim grijehe naokole;

sedam puta po sedamnaest

života imam, moj sokole. Korizma 2012.

Grančica za moj spas

Sva u modroj polutami zore,

putujem polako prema gradu.

Neke tjeskobne me slutnje more

kao da ću umiješati se u paradu.

 

Neće biti važni transparenti,

niti palme lišće, niti masline.

Samo će me utući momenti

kada mirisat će moje izrasline

 

po velikoj Tvojoj kobnoj slavi.

Hosana Tebi, udovi mi trnu,

jedinka sam blijeda u poplavi

i kao princeza na muke zrnu.

 

Strašan predosjećaj na magaretu,

izvjesnost u Tvojem stavu,

a ja slavim Tvoju skromnost svetu

i ne činim dužnost pravu

 

nego sakrivam se u divljoj gomili

koja će se povesti za huškačima.

I kad mi muka Tvoja omili,

proplakat ću među jačima.

 

Iščekujem govornike na tribinama,

znam da će one grozne riječi pasti.

Umjesto blagoslova s maslinama

protezat će se samo muklo “Raspni!”.

 

Moja duša nema opravdanja,

kukavičluk bijedan sad se očituje

kao krune strašna špranja.

Sebi ne vjerujem, sebe ispitujem.

 

Spasi sebe, molim, ne podaj se muci;

sjeti me se, nemoćna sam bila.

Još Te uvijek slavim s cvijećem u ruci,

tajna mi se Tvoja nije razotkrila.

 

Zaspala u modroj polutami zore,

čvrsto hodim, iznad mene onaj Hrast.

Čujem Tvoje riječi kako mene kore:

“Bdijte da ne padnete u napast”.

12.04.2014. 05:57

Freska

 

Neprekidno tražim te po pješčanim tragovima

jer sam već pronašla kamenčić od kristala,

tako primamljiv pobješnjelim vragovima

što se burno upiru protiv tiha maestrala

 

čiji blagi dodir pomiče u pijesku zrnje,

svjetlucavo i vidljivo samo za moje stope.

Osjećam, na lice mi prodire sitno trnje

pa se pogibam ka tlu da me ne poklope

 

svojom uzaludnošću vatreni zmajevi.

Mekan pijesak probadam koljenom

a preda mnom izniču daleki krajevi,

uzdižu me, zovu mene svojom voljenom

 

dok na dlanu nosim što sam ubrala,

kamen malen, sjajan i dragocjen

jer sam klečeći ga i moleći ukrala;

pobožno čuvam tajanstveni plijen,

 

ne može se razlučiti sjaj od stijene

i, da nemam puno stopa tvojih dara,

mislila bih da me napadaju hijene,

ali znam da ti si, iz mojih njedara

 

koja teško, izcrpljena, traže daha.

Čisto podneblje me hrani tvojim uzdasima,

veličanstveno me spašava od kraha

pa nadijevam ogrlicu sjajnim ukrasima

 

i više uopće na sebe ne sličim.

Samo gledam gdje ću opet pognuti se tiho

da ti zahvalnicu upriličim,

da te stigne upornoga maestrala vihor.

 

Često tražim te po tragovima na pijesku

jer nailazim na stijenu od kristala

kojoj pridodajem neku svoju fresku.

Od kada sam uz ovu obalu pristala,

 

kroza svaku buku molitvu ti čujem,

vali stvaraju mi stope mojega kraja;

samo udišem, slavim, poklekujem

i uzimam od kamenita sjaja.

08.05.2014. 06:31

Prsten

Da li letjela si mojim oblacima,

da li ti si ona ptica krhka

koja sitila se okrajcima

što su kao slatka vuna prhka?

 

-Pokraj tvoga neba plava

dobila sam meka krila

s kojih ti se oblak presijava

po kojemu sam jedrila

 

sve dok sjena mrka

ne potamni odozgora

moga duha trpka

pa poletje smjerom gora.

 

-Gledao sam svoje carstvo,

lovio sam slatke mliječi

i promatrao potajstvo

kojim vrabac meni priječi

 

da odletim mu iz iz vidokruga

kako bih ga dohvatio

i prebacio do mirna luga.

Let me tvoj odvratio.

 

-Prekrasni su ti vidici,

ali nosiš prsten sjajni

koji niti jednoj ptici

nije simbol potajni.

 

-Moj je prsten tebi dao krila

da ti mogneš gorom stići,

inače bi moja sjena skrila

dio puta kojim moraš ići.

10.05.2014. 16:01

Lampaš

Kad pripalim onaj žižak pod lampašem,

odmah padam kao ognjem oduzeta,

kao kad se lentom pustinjaka ja opašem

kad me tinjajuća blagoslovi vatra speta

 

od sve silne molitvene navade

i od slatka društva kojemu nazočujem.

Sveti moji zagovornici uvijek rade,

a ja samo katkada im vapnje čujem.

 

Kako je to vatra mirna i kako je vječna,

kako je to sigurno i istinito

da ne pogiba ni kaplja riječna,

da je moćno Božje sito

 

iz kojega prosipa se samo blagoslovlje

prema raju kojem srce moje stremi

jer ja jasno vidim svoje rodoslovlje

kojime me jednom davno Bog opremi

 

samo zato da se svima nama smiluje,

da nam veli da nam sve oprašta

i da mene isto takvim žarom miluje

kakvim sve mi te opačine ispašta

 

zbog kojih se izgubim u paklu.

Pakao je uvijek osim sada

kada gledam plamen taj u staklu;

sada živi moja slatka nada.

01.11.2014. 12:13

Prva svjećica Adventa

Dajem se na raspolaganje,

puštam novu nadu da se krčka

kao svježi rumen plam.

Krećem sad na ladanje

gdje se pahuljica brčka

dok polako pada na moj kam.

 

Novi snjegovi mi zatiru sav korov,

mladi ljulj se neumitno smrzava

prije nego što će rasklijati.

Ptice kreću u svoj zimski lov,

pažnja moja grije ih i održava,

gnijezdo im se neće rasklimati.

 

Tako stiže iščekivanje do vrha,

skroz do one točke kad već kreće pokajanje,

prije nego što će se zabijeliti

duša, sigurna od grijeha mrka.

Anđeli mi zdušno nude poravnanje

staza prema Bogu koji će prostrijeliti

 

svojom strasnom nevinošću moje srce sretno.

Kao plam od prve svijeće

ono igra ravnomjerno u toplini.

Onu ružu samo gledam sjetno

kao pupoljak te vječne sreće

koja blago tinja u tišini.

30.11.2014. 06:54

Dodir otajstva

Želim te vidjeti sretnoga od iščekivanja,

mirna od sigurnosti i utjehe

i nemirna od one znatiželjne strasti

što za Bogom čezne bez izbivanja

jer je okajala grijehe,

potpuno uvjerena da neće pasti

 

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,

što se više bude nadala i ohrabrivala

svojim iskusnim i prorečenim znanjem,

kao snažno porinuće rajsko

o kojem je često snivala

pa ga nazvala konačno imanjem

koje zasigurno neće nikad više nestati.

Želim te ugledati u molitvi rastepena,

u tom svemu ipak neobično svoga

kao da ne možeš više prestati

ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,

ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

 

s kojim uvijek siguran je Savez vječni

i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju

pa u srcu mene uvijek primaš.

Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,

da pošalješ molitvu još nježnju

pa da znaš da sve više mene imaš

 

jer te često čujem, čak i iznenada,

jer mi pomažeš u mom spoznanju

onda kada više ne znam kamo dalje,

kada mi u Boga duša pada.

Želim samo proslaviti te poslanju,

čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje.

 

Želim ti se opet malo nametnuti

sada, kad me kopka ovaj novi poziv,

želim srcu tvom se odazvati,

reći ti da ne možeš zametnuti

samo tako ovaj buran Božji proziv.

Želim samo reći ti što moraš znati.

01.12.2014. 07:33

 

Zaručnica

Tiho pjeva ona duša stara

koju pozvao si više puta

da u Tebi se odmara,

da Ti klekne rubom skuta

 

koje si raširio za djecu svijeta.

Mnogi sad je u nevoljama,

mnogi ište pakla kleta,

mnogo krika se prolama,

 

ali niti jedan nije tako zvučan

kao što je pjesma ova;

niti čovjek nije tako stručan

da ispjeva glas svatova

 

kojemu se sveti često raduju.

Kliči, zemljo, Bogu svome,

Stvoritelju kojem vješto ratuju

da Mu zaručnicu slome

 

jer je sva previše lijepa,

jer je cijela sjajno odjevena

i za zloću je preslijepa,

a na svjetlu umjerena,

 

ne može se ničime porediti.

Sva je malo tajnovita,

ali umije pobijediti

najboljega duha vilovita.

 

Nikad neću ispjevati

boli moje duše, sreću

što ne staje se izlijevati

po svatovskom cvijeću

 

makar nema toga runolista

kao što je Djeva bajna,

zaručnica svoga Krista

kao zvijezda sjajna

 

što božanskim zbori glasom

kao voda bistra i umilna,

što se diči vječnim spasom

za kojim je žudnja silna.

05.08.2016. 01:02

Pastirska vatra

Ja, neka zahvalna Samarijanka

nemam snagu leptira i hodočasnika,

nemam stopa da Ti dotrčim,

da Ti se pokažem na svjetlu danka.

Ja, sa srcem neka strasnika

sada nikako da se zakvačim

 

za skute Tvojega pogleda i ruku

što su me časkom blagoslovile

i skinule mi sa srca strašnu gubu;

opravdaj me još, ne dopusti bruku

jer su mi misli otplovile

daleko prema suprotnome rubu

 

ili s onu stranu Betlehema,

gdje se odmaraju s blagom pastiri.

Želja mi je vidjeti anđela

pod stubom zvijezdana trijema

što se sa zemljom pomiri

nad jaslama novorođena tijela.

 

Nemoj reći da Ti nisam pratitelj,

samo više ljubim predokuse, iščekivanja,

čekam čuti onaj svjetlosni proglas:

“Danas vam se u gradu rodio Spasitelj”.

Čekam nad pašnjacima rajska zbivanja,

nad kamenjarom samo taj glas.

 

U toj bliskoj, a dalekoj skromnosti

želim preduhitriti moćnike, kraljeve

koji još Tvoju majku dobro poznavaše;

čeznem biti s onim koji sve oprosti

i brzo odbacuje svjetovne pljeve

svih koji se grijesima odavaše.

 

Tako u moju pustoš bogatu, plodnu,

gdje često nema nikakvih vijesti,

izravno prodiru nebeske poruke;

tada ne stižem na molitvu shodnu

nego samo bliže kraj vatre sjesti

gdje mi vukovi piju iz ruke.

 

Tek umorna se odlazim pokloniti,

netom prije nego što ću klecnuti

pred majčinskim svetim dvorima;

čuti prve akorde što će zazvoniti,

gdje će me veliko slavlje štrecnuti,

dočekati s anđeoskim korima.

13.12.2014. 08:33

Molim Te, Isuse

Moj Isuse, Bože moj,

više puta molila sam Tvoje dare,

više puta zvao si me u svoj dom

i u topli šator svoj

gdje popravljaš moje kvare,

daješ bića srcu mom.

 

Isuse moj, moj Proroče,

više puta gledala sam Tvoje muke,

više puta pružio si meni odraz svoga lica,

nove stope koje kroče

gdje ne stižu moje otvorene ruke

nebeskih se načekati ptica.

 

Isuse moj, moj Svećeniče,

više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,

više puta rodio si meni blaga

koje mi zbog Tvoje riječi niče,

što ga daju Tvoje ruke umiruće,

što ga nude bića draga.

 

Isuse moj, moj Kralju,

više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,

više puta dao si mi majku

koja vodi mene Tvojem raju,

koja moli za me Tvoje carevstvo

da u njemu živim bajku.

 

Moj Isuse, moj Prijatelju,

opet slatka kruha molim sada,

sada daj mi mir Tvoj pravi.

Nemam od tog veću želju,

nema od te veća nada;

moje grijehe zaboravi.

 

Moj Isuse, Tijelo moje,

više puta sam Te blagovala,

više puta dijelili smo Tvoje krvi,

rumene nas prsi poje;

više puta sam se zatrovala

strahom koji svu me mrvi

 

da me opet svu okrijepiš,

da me opet k sebi vratiš,

da osjetim Tvoje gorke okuse;

da me krvlju svu oblijepiš,

da zbog mene opet nevin patiš,

Gospodine moj, moj Isuse.

24.02.2015. 07:2

Ljubav je Tvoja bolja od života

Podijelio si sa mnom sve svoje, najdraže.

Pretražio si mjesto mene moje srce,

vratio mi obećane, zaboravljene osjećaje.

Suze nisu kapnule na moje obraze,

nisi dao da se nervi moji zgrče,

pustio si moje mračne vene da se sjaje.

 

Sada nitko još ne sniva, svi smo izdajnici.

Sad si nas razbudio neviđenom scenom,

svi smo ostali bez riječi, slike ili tona.

Klanjamo se ljubavnoj Ti pobudnici

dok se svemir neizbježnom smjenom

skriva od svih naših zaručničkih zvona.

 

Ne plačem ja zbog toga što Ti patiš

već uživam srce Tvoje milosrdno,

hvalim Te svom dušom svojom sitničavom.

Što god cijenim, Ti još više platiš,

prevarih se opet slijepo, grdno,

opet klonuh zloćom svojom iskričavom.

 

Kapi kiše, kapi suza, kapi žive vode

padaju po mojoj pustoši i ja nisam sama,

dao si mi svoje suputnike, veze svoje.

Ljubav je Tvoja za sve narode,

ljubav je Tvoja najbolja životna drama,

ljubav Tvoja gasi sve mi žeđi moje.

03.04.2015. 00:26

Utvrda od vjetra

Danas imam poziv prići ti i reći

da sam uvijek bila žena koja čeka

kao duša koja jednom mora prijeći

sve brzace i sve struje koje nosi rijeka

 

i da zbog toga ne stižem nikad tamo

gdje bih mogla se prikazati za dar;

nije važno pitati se od kada se znamo,

nije važno da li mi smo idealan par.

 

Sve što imam služi mi za odricanje,

sve što spoznam vodi me još dalje,

prema obali gdje prestaje to protjecanje;

moja jedra su mi moje vlastite halje.

 

Naći tebe na toj rijeci veliki je znak,

vidjeti da slično strujama se loviš

i da ti u jedra tuče vjetar jak,

i da prema istim obalama ploviš.

 

Ti si meni Božje obećanje,

utvrda od vjetra i kapljica vode,

sigurna budućnost i snažno sjećanje

na sve one pobjede što nove bitke rode.

 

Za ovakav susret potreban je život cijeli,

u današnjem danu nalaze se dani svi,

nalaze se noći i svi snovi bijeli,

i čitava rijeka; to smo stvarno mi.

 

Ima ljudi, ima duša raznih vrsta,

nepreglednih obala i velikih mora;

svjesni da smo sluge Božjeg prsta,

mi smo isti poziv koji nosi bezbroj odgovora.

20.11.2016. 00:48

Vrijeme svetosti

Misliš li da staro biće nije prokušano,

niti pije, nit se izobiljem hrani,

usamljeno živi, Bogu vjerno i odano,

bogati mu stolovi i produženi dani.

 

Mudra riječ i nježno srce ponizno,

odlučno se sklanja i najgoroj bijedi,

a još više izobilju jer je tako krizno,

jer mu slava tako malo vrijedi.

 

Niti koga zove, niti koga dira,

niti se u prve redove gura;

nikom ne dopušta remećenje mira,

svaka mu je sveta dragocjena ura.

 

Skromna srca i žilavih ruku

održava tihu vatru svoga doma;

ne spominje ni bolesti, ni muku,

sporim hodom brani se od sloma

 

iako ga nova užurbanost tješi

kao mlade ptice ranim proljećima,

iako si sve probleme odmah riješi

jer već kao da je ovdje stoljećima.

 

Zaobilaze ga, gotovo je neprimjetan,

ne vide odakle dolazi, ni što je;

nitko ne bi vjerovao koliko je sretan

jer se izborana lica nikada ne broje.

 

Mnoge nevolje je vidio već više puta,

propasti svijeta, izume i napretke;

susreo je velikane, pravila kruta,

sticao je saveznike, ispraćao pretke.

 

Još ga zjene služe, žmirkave i sakrivene,

još se sjeća mnogih ljudi, ratova i knjiga;

dobro čuje, glave malo nakrivljene,

nema puno želja, ni potreba, ni briga.

 

Nije puno stekao, nit je puno izgubio,

ništa zaslužio nije i još uvijek služi;

sve je odmah dao što je mnogo ljubio

i sve što zaište, Bog mu odmah pruži.

17.12.2016. 05:39

U Grobu

Pošalji Duha svojega, Isuse Nazarećanine,

jer što je drugo dobra od ta Hrama proizišlo

ako to nije ta Tvoja riječ na Tvojemu drvetu?

Više je križeva bilo sred one mrkline,

ali samo je na jednome krvavo trnje pritislo

sva ljudska srca koja se klanjaju Strvetu;

 

samo je iz Njega šiknula i potekla sveta rijeka

na sav rod ljudski, na zemaljske dimenzije

i na slijepe i gluhe, i na grešnike nijeme.

Samo je ta punina vremena donijela lijeka

za sve što se u jednom grešniku krije,

samo jeTvoja smrt oživjela smisao anateme

 

koja je odjekivala ovim zagađenim rajem,

kojom si označio nam uzročnika pakla,

jadnoga gmaza koji ruši savršenstvo ljudsko.

Tebe vidjela sam kako vladaš mojim krajem,

dušu si mi otvorio, Tvoja riječ me je pomakla

da Ti uđe skroz do Groba moje biće usko.

05.04.2015 08:39

 

Petrov znak

Smjestiše me ispred Hrama da ih prosim

kao da sam bogalj, slijep i nijemak,

kao da će netko otkriti mi veo.

Petru dade, reče mi nek postelju si nosim

da razbudim svima slatki drijemak

kao da sam Boga pred njih doveo.

 

Bog učini te se vedro vjerom ja izdigoh,

stadoh plesati pred svijetom kao dijete,

oni ne vidješe mene kao da sam roba;

čak i s posteljom im sasvim blizu priđoh.

Zar ne vidiš i ne čuješ, vrli svijete,

da mi vjera moja prijeđe preko groba?

 

Samo morao sam reći Petru, Bože moj,

kojega mi, Kriste, skromna Ti pošalje

kao zadnjeg siromaha, prvoga svjedoka

kojega si žrtvovao za svoj slavni boj.

Petar govori mi kako mogu ići dalje,

Tebi dati svoju dušu i pogled joj oka.

11.04.2015. 02:25

Sveti poziv

Zaista, posao kao i svaki drugi

podastrijeti se drugome

jer od njega i za njega dišeš,

životi su vam kao dvojni krugi

gdje se sadržaji lome,

gdje mu u predanju rišeš

 

sve što život od vas traži i zahtijeva:

koru hljeba, sveto blagovanje

koje daje mir i spokoj.

Ali dokle Milost se izlijeva?

Kamo vodi takvo svatovanje?

Daje li se drugi žrtvi toj?

 

Da li vidiš iza svega iznikle mu roge,

znaš li kako sam on živi prazno

i da ćeš ga takva smrću svojom izbaviti?

Uzet će od tebe i ruke i noge,

posijati praznovjerje razno

jer ga nećeš nikada ni malo ispraviti.

 

Smije li se žive vode dati

da ne plodi i da propada?

A što ako drugi zatvara ti prolaz,

ako zloćom tebi žrtvu vrati?

Koliko je realna ti nada

dok u drugome je samo poraz?

 

I kad takav dovede ti hordu

praznovjernih starih krštenika

da te vode sa sobom u besmisao?

Hoćeš li mu pružit ruku gordu,

ruku pomazana prstenika

koju Bog je tvoj ispisao?

 

Znaš li mrijeti za ta stvora nevjerna,

da li moliš Boga, majku da te tuče

onaj koji niti žeđi nije osjetio?

Da li ti je milost bezrezervna?

Da li takvi drugi tebe muče?

Da li te je koji od njih okrijepio

 

pa da rado za njeg život dadneš?

Ne, ti samo misliš na svog Krista

koji u tebi se utjelovi mahom

kada na tle sveto padneš.

Znaš li da će snać te sudba ista

jer će drugi gušiti te dahom?

20.04.2015. 06:44

Moj je život putovanje u slobodu

Moj je život kao zatvor s rešetkama,

kao nužno zlo kroz koje moram proći;

kroz njega mi dopire i svjetlo i tama

i kroz njega mi je na slobodu doći.

 

Moj je čitav život samo pregled jednog obraćenja,

ja mu nisam više ništa obavezna dati;

on se uvijek sastoji od samo jednog čina svetoga krštenja

radi kojega sam došla čovjekom se zvati.

 

Postala sam zato da dostignem preko tijela

ono isto za što me je Bog odredio,

da me svu obujmi i zakrili odora mi bijela,

da bi mene svojim krstom kao neživu odledio.

 

Ništa drugo nije bitno za to moje postojanje,

sve što mi se događa samo put je prema gore,

prema tamo gdje me čeka ono stvarno stanje

za koje su predoređene mi kosti da izgore.

 

Sve je ovdje samo radi moga neophodna spasa,

sve što živim i što činim samo krst je časni

da bih rodila se duhom i bez porođajna plača, i bez glasa;

taj mi čas rođenja nikada ne žuri i ne kasni.

 

Procesijska svijeća izgorjela noćas mjesto mene,

čuvala me Djeva Majka dok sam u nesvijesti spavala.

Niti jedna duša nije ovdje koja nema to rođenje,

svaka duša zato jeste da bi vječnosti spoznavala.

 

Svak se drugim krstom rađa, ali svatko živi da se rodi

kao što je svaka krošnja postala od korijenja

što se je napojilo u zemlji, klijalo u vodi,

što se probilo na površinu čak i preko stijenja;

 

jedna klica je određena da bi drvo se razgranalo

što u nebo raste i što tamo ptice nebesnice hrani

koje gnijezda svijaju da bi sve stvorenje sanjalo

onaj vječni duh na beskonačnoj nevidljivoj grani.

 

Pa neka sam i nesvjesna, neka me i smrću zovu,

taj mi odlazak sa svijeta neminovno pruža onaj život pravi

koji mi započinje u tijelu, na zemljaljskom krovu

već i onog časa kad se duša svome Bogu javi.

 

Evo me, moj Isuse koji rodi me od mesa i od krvi

i od svjetovnoga daha što ga skidaš Ti sa svojim Križem;

već Te dugo slijedim dok se moje tijelo mrvi

i svom dušom k Tebi u svoj stvarni život stižem.

05.10.2016. 09:30

Kruna

Previše sam tužna za pusto vragolanje,

previše stara za erotske stihove;

previše sam sama za nevjerovanje

a još volim ljude, mane njihove.

 

Nisam dugo znala da su ljudi mahom

kao prazno korito nepostojeće rijeke,

da će svaki dobar poriv proglasiti krahom

i pobjeći u ponore ove zemlje meke.

 

No, dublje pasti nego ja mogu rijetki,

većma se poniziti, a ne sablažnjavati.

Još je manje onih kojima su razni svetki

razlog dobar da se prestanu kažnjavati

 

(jer svijest je organ samo duha razvijena

dok se strašna savjest uvijek može javiti.

Ako li je k tome volja često jako ispijena,

ona ne može se u slobodi svojoj postaviti).

 

Previše sam uvijek bila znatiželje puna

pa se sjećam da već davno svima sam dosadila.

Nikad od mog trnja nije nastala mi kruna,

ali nikad nisam nikog niti namjerno ojadila.

 

Dva sam svijeta dugo spajala u jedan,

u sredini (križa) duša, negdje preko tla i neba;

volim reći (nađoh) sjajan biser, jako vrijedan

i još vidim da je to sve ono što ti treba,

 

za čim čezneš i što voliš, što dozivaš noću

dok ja bespomoćno gledam tvoje potrebe.

Ne mogu ti pomoći čak i kada hoću.

Sretna sam u sebi, ali tugujem zbog tebe.

28.08.2015. 23:22

Mjesto za molitvu

Da te nisam jedne noći srela,

ne bih znala kome otvoriti dare;

ne bih znala pjevati i kad bih htjela,

ne bih znala da za mene mare,

 

da zbog moga spasa anđeli se trude

i da za mnom tvoje misli ginu.

Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,

ti si mojim pogledima dao da ne minu.

 

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,

gdje bih bila sada, ne zna duša moja

kojoj niti jedan uzdah kratak

ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

 

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,

dahni samo prema Bogu poruke za mene

pa će moja sreća biti potpuna i cijela;

ja ću znati, kada molitva ti krene,

 

kojim putem prošao si da te slijedim.

Znat ću točno gdje mi leže stope

i da ondje najviše ti vrijedim,

i da ondje molitva se tvoja prope.

15.10.2015. 00:29

Sve u svemu

Prvi si me sazdao od povjerenja,

prvi među svima koje sam susretala.

Nije bilo blaga do Tvojega stijenja,

nije bilo druge duše koja bi se podmetala

 

mjesto mojih nevolja i mene same;

nije bilo nigdje takve vjernosti i pouzdanja,

revnosti za mene, sred duboke jame

u kojoj sam samovala bez ikakva znanja.

 

Sve si moje potrebe prepoznao od prve;

i boli, i težnje do najmanje sitnice.

I ove sada svakojake želje što se mrve

pred Tobom su samo slatke trice.

 

Ti si Onaj koji mi je dao i sve duše druge

zato da se uvjerim da nisu tako moje

kao što si Ti za mene, uz najveće tuge,

i da znam da njine ruke nisu kao Tvoje.

 

Moj si Prijatelj i moja Ljubav najveća,

moj si Napredak i Lijek mojega razuma.

I više si od toga, moje stvaranje i sreća,

dostojanstvo žene i život moga uma.

 

Jedini si koji me ne ostavlja i ne da,

rastjeruješ mi svaki pokušaj stradavanja

kad se srce moje u revnosti lako preda;

Ti si Kralj mi duše, centar svakog davanja.

 

Hvalit ću Te kao Boga jedinoga, kao Sve u svemu

jer si svima sve i svakome si tako neophodan

protiv oholosti i taštine koje traže anatemu.

Ti me, Kriste, rađaš kao plod, samo Tebi srodan.

11.11 2015. 06:51

 

Apel

Gledam noći, oči sklapam

kao sretna duša podno neba,

kao dah u tvoje misli kapam

da bi molitva mi bila kako treba;

 

da bi sjene mjesečine

zahvatile svaki znak

iz tvoje lijene tmine

kao sunca trak.

 

Svrati pogled na moj dan;

ako vidiš svjetlo, to sam ja,

to je moja kosa i moj dlan,

to je miris tamjana.

 

To su moje usne žedne,

to su misli kao barut suhe,

kao završetak ceste jedne,

kao jecaj ljubavnice gluhe

 

koja nalikuje tvome starom domu,

u kojoj se novi treptaj rađa

kao prašina u općem slomu,

kao neka nova, mala lađa

 

što zaprima samo tihu grupu

da bi isplovila nepoznatim smjerom,

koja nema niti malu klupu,

koja vesla žalom samo s vjerom,

 

samo s neviđenom nadom

što je osobina nerazumna djeteta

koje traži majku kradom,

puno stečenoga pijeteta

 

za sve lijepe, bogate i site.

Ona nema ni vjenčanicu,

samo stare redovničke rite,

samo jednu riječ, izabranicu

 

od svih drugih misli i citata.

Sjeti je se, ruke nudi

radi mira ili rata

i zbog onih sitih ljudi.

 

Samo s tobom mogu tako

izmoliti bilo koje milosti

jer za Boga treba srce jako,

treba kost od moje kosti.

22.12.2015. 02:07

Regina Croatorum

Na današnji imendan kneza Trpimira

želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;

želim ti da se svojom slobodom odabira

osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

 

na sve vjerne, bijedne i zabačene

i na sve podanike do neslavnih vazala,

na sve stanovnike, nikada potlačene

i na sinove što ih je živa domovina dala;

 

želim ti da štitiš udovice i siročad,

da se u vjernosti svome domu porađaš

kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad

i da u vijeke samo istinu gađaš.

 

Želim ti ono što ti sav narod želi:

otpočni novu godinu milosti Gospodnje

koja se vjernima obilato dijeli,

započni dan svoje slavne ophodnje

 

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata

kao sretna zvijezda na kopnu i moru,

kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:

ora pro nobis, Regina Croatorum.

30.12.2015. 05:45

Kršćanska bol

Možda ću te jednom naći

usred neočekivanog lišća,

gdje se rađa rosa i noć krati.

Možda ću u ponor zaći

kao duša od sveg čišća

što bi moglo joj zasmetati

 

da te dobro vidi u tom mraku

svakodnevice i kiše

jer te možda ne bi prepoznala

kao sunčanu zraku

što se u toj rosi njiše;

možda bi te blago njegovala,

 

a ne kritički promatrala

kao tada kad je susrela te prvi put.

Možda ne bi dan propustila,

možda bi te nježnošću omatala

kao što i loza traži svijetli kut

da bi molitvu zaustila

 

prema svom Vinogradaru.

Možda od mene bi bilo ploda

baš za tvoje sakrivene oči.

O, kad bismo hodali u paru,

kakva bismo iznjedrili roda

da preda mnom moja kritika ne kroči

 

bez koje se živjeti ne može.

Inače ti ne bih nikad bila tvoj zadatak,

ne bih sada čeznula ti misli,

gledajući ljude gdje se glože

i gdje love život kratak.

Zar se nismo zato i mi dvoje stisli

 

oko Trsa što nas vijekom hrani

jer smo zajedno pronašli ovu bol?

Ipak željela bih sresti te u miru

kojemu su na toj zemlji odbrojani dani,

dijeliti si s tobom kruh i sol

da me tvoje oči uvijek izabiru

 

iz nekih puno dubljih razloga

koji možda postoje među nama.

Voljela bih da me uvijek voliš

kako bih te štitila od zloga

da ne živim, kao i ti, sama

dok za tebe molim, dok za mene moliš.

17.02.2016. 10:05

Pečat dara Duha Svetoga

Ako ništa dugo, barem istini sam težila,

onako kako može duša iskrena i prosta.

Definicija se istine u srcu mom uvriježila,

ona proizlazi kao plod mi molitve i posta.

 

Svaka duša već ni sluha nema za istinu

koji gubi se u ponorima opće lijenosti,

bezbolnome neprimjetnom prijelazu ka činu

koji nastaje u prevelikoj obijesti,

 

to je čin nečinjenja i utrnuća, i pasivnosti

koja sve prihvaća nekritički i upija,

sve što nudi ovaj svijet na pladnju nasilnosti

koja neprimjetno oko duše svoje krake svija.

 

Definicija istine uopće nije popularna,

nije ni primamljiva, niti slatko začinjena.

Kad je tvrdnja s Božjom voljom podudarna,

tad je istinita, to je hrabrost nehinjena.

 

Ako ništa drugo, barem sam se često pokajala

jer sam uvidjela sve svoje neznanje;

stoga iskrenost je češće kod mene potrajala,

razbila mi sve koncepcije i sanje.

 

Da mi nisi, Kriste, svoga Duha čudom dao,

ništa Tvoja žrtva meni ne bi značila,

bila bi apstraktna, to si uvijek čekao i znao

sve dok nisam se za Tvoju riječ zakvačila.

 

Riječi svoje velikom si Žrtvom zapečatio

koju ja sam često u životu objedovala.

Radi moje iskrenosti Ti si vječno propatio,

zbog ta pečata sam samo Tebi povjerovala.

15.05.2016. 07:09

 

Stijeg nade

U tišini napinje se sluh,

al' se, osim ure, ništa ne čuje.

Lagani se raspršio snijeg.

Ispod kože bridi živac gluh

kao da se nešto još očekuje,

a na pola koplja spustio se stijeg.

To je proljeće u pripravi,

to je nada, kao pahulja leprša

da se vine najviše, do vrha

i da oko sebe svakoga uspravi

tko se savinuo poput trsja.

To je njena koplja svrha.

A kad stigne u sva zlatna doba,

proljeće bi moglo raspršiti nadu.

Nije važno, samo sada da je tu

ovaj stijeg što nikad nema groba.

Dići će se visoko na gradu

i lepršati na koplju samo za nju.

subota, 3. ožujka 2018. 13:13:25

 

Kći Ljubavi

Dan kada je začela Ljubav

po Duhu što se sveti, sveti

riječima i treptajima;

kada zače nju kao cvjetak ubav,

koji daje mirise i zimi i ljeti,

a sjaji se bistrim svesjajima,

bijaše za nju dan života

koji se probudi malo neprimjetno

slabašnim srčanim udarima

kao udivljenje ispred ljepota

koje prepozna se kao lice sretno,

koje nazire se tek u daljima

kada čovjek ostane u duši sam.

Tad se sjeti da je sreo nju,

da je ostavila neznatnoga traga

od tajanstva što ga nema kam

i da predala je Ljubav tu

koja se razlijeva kao uspomena draga.

Niti ona nije točno znala

što se zbiva i pripravlja

i tko traži joj u srcu gnijezda;

samo uzdahom je Boga zazvala,

a to se ne zaboravlja

kao niti davno propadanje zvijezda.

Tih je dana svega više radila,

sila ju je nosila po poljima,

livadama i kroz mlade šume

kao da je već tu Ljubav sadila

da učini duše boljima,

da uredi sve prašnjave drume.

Tek kada je oči pogledala

one duše što joj uvijek vjerna bila,

vidje da je sve to istina što sluti.

U toj zjenici se ogledala

pa se iz daleka promotrila

kao mati kad se blaženom oćuti.

Tada spozna da se Ljubav rađa

neizmjerno kao vječna drama

i da često raduje se ili trpi,

da je od nje samo vjera mlađa

i da nije jedina i sama,

da od Ljubavi se vječni život crpi.

srijeda, 10. svibnja 2017.

09:47:30

Samo Tebi

U Tvom hramu sada blagoslove primam,

da li živim, umirem li, nije tako strašno

jer ja nikad ne znam kakve staze imam,

samo znam da mi je stopa zagazila strasno,

a to stvarno jeste ono za što brinem.

Nekad gledam kao poraz vlastitu si pobjedu,

a prečesto Ti si pobjednik kad ginem

jer u Tebi nikada još nisam našla objedu

već opraštanje mi bilo život sav i baština.

Laskam sebi da sam ostarjela, dosta mi je toga

da mi društvo čine požuda i napad, sva taština,

želim gledati i čuti, ljubit samo Tebe, Boga.

Znam da to bi meni samo jedno značilo,

da sam ovom svijetu rekla, dovršila sve

pa Te uvijek primam makar što me kvačilo,

a tek poslije vidim da si dao blagoslove.

Lijepo li je zbog Tebe odlučiti i žrtvovati

vlastito imanje, ime i ponose razne,

s Tobom uvijek po svem strmlju putovati

kao da su stope bose, ruke prazne,

a u stvarnosti se ljubavlju napajati

koja obećava ono o čem nitko ne zna reći

pa po tome vidim Tebe, neću se odvajati,

slijedim Te jer Ti si dao trag najveći

među svim tim bjelosvjetskim mrvicama

što ih prosipaju svakojaki vođe i lažnjaci.

Svakim trenom, kada hodim ovim ulicama,

otvara se meni ljubav i nebeski pašnjaci

postaju tad bogati i puni Tvoga beskraja.

Evo mene da Ti pustim sve na volju

jer, premilosrdna, vodi me do Tvoga raja

da me opet šalješ na pašu sve bolju.

Kad od mene uzimaš mi srce i sve moje,

čujem zvuke ljekovite i nije mi žao

jer me sveti pot, i sveta Krv i suze poje;

znam da ćeš mi dati još i više nego što si dao.

nedjelja, 11. lipnja 2017. 20:42:19

OTAJSTVA ŽALOSNA

Koji se za nas krvlju znojio

Muka me čeka, naš jedini zajednički Oče,

već mi je tijelo izvana kao nevjera ledno.

Evo, progonitelji već za mnom kroče.

Molim Te samo da svi budemo jedno.

 

U meni mesa nema, ni kosti ne ćutim;

samo mi kožom probijaju krvave vene.

Neki spavaju sada kad propast im slutim

jer im dolazi odmor, a vrag stiže do mene,

 

hoće da napadnem i da se borim

kako bi on anđeo svjetlosti postao

jer ako se ja u milosti umorim,

on bi pobjednik jedini ostao.

 

Daj mi snage, Anđele nad anđelima,

da ne smaknem niti jednu travku

jer strašna mi tjeskoba vlada djelima

i lako bih sada svladao udavku.

 

Neka. Neka teče molitva čeonom porom,

nek se isprazni strah od Kalvarije.

Ja molim Tvoju volju nek vlada mi Horom,

nek se pokaže Sin Bezgrešne Marije.

Koji je za nas bičevan bio

Rekoše da ću lakše mrijeti ako me izmožde što jače.

Ne osjećam leđa, da li mi tijelo još uvijek stoji?

Kao da peče vatreno sunce i kuje se mače

u plućima posred rebara koje mi netko kroji.

 

Još snaga je moćna, volja je, Oče Tvoja.

U ljubavi rastem za ta jadna stvorenja

što bacaju na me olovna oružja boja.

To moj je boj, oružje mojega odobrenja.

 

Da je samo jedan udarac manje,

možda bi netko od njih se zapanjio

jer ih je strah što imam znanje.

Tad bi se njegov strah obznanio.

 

I što jače me udara, manja mu je opasnost

da će i on nastradati bičem.

Jedva jaučem, vlastita krv daje mi slasnost:

“Moja će bol te spasiti”, kličem

 

jer leđa mi prte bremenom grehota.

Sotona već slavi zbog moje slaboće

dok padam zalijepljen svom snagom života.

Majka mi kleca, čuti me hoće.

20:22

 

Koji je za nas trnjem okrunjen bio

Kada si trnjem okrunjen bio,

presjekla Ti je moždane ona spoznaja

da si možda na sebe zaboravio

i da nisi više znao gdje Ti je Domaja

 

jer su Te udarali zaigrani vojnici

da nešto prorekneš, tko ti je iza leđa.

Udarali su Te po svetoj ovojnici,

a Ti si trpio i opraštao sveđa.

 

Da li je to svetost Tvoja za zabavu,

da li ćeš moći ostati pri svijesti

i znati svoju dužnost pravu?

A bilo je tako lako tu igru svesti

 

na jadne krikove podivljalog vraga.

Da, znao si da Te hoće izbezumiti,

proliti iz Tebe Duha Očinjeg draga

i nove bogove sebi izumiti.

 

Trnova kruna je najveća ataka

na čovjeka koji više ne zna gdje je

dok mu krvca teče niz oči mlaka.

Tada si znao da Te probolo sve je

 

što si učinio za ovaj ljudski rod.

Eto, sve se sad vraća, liječenje Tvoje,

čuda i težak propovjednički hod,

sve uzalud. Sotona vapi si moždane svoje

 

jer ne može biti da nije pametniji

od Tebe, Spodobo krvava plašta;

on mora, mora biti viši i sretniji.

Mozak je Tvoj sada njima da prašta.

Koji je za nas teški križ nosio

Padam i padam, zemlja me udara.

Sve se pobunilo protiv mene.

Oštro me drvo kao zublja para.

Ljubavi moja, vidim ti žene,

 

rubac mi nudiš i uzimaš letvu,

plačeš i hodiš, vučeš me k cilju

slijepoga, ali ja vidim žetvu.

Sotona ludi jer ne podnaša zbilju.

 

Znam da će lud se još jače zakvačiti,

sve će poduzeti da me stjera u ponor pakla.

Bit će i zloban, na me se baciti,

neće ni znati kobi što ga je smakla.

 

Breme je moje slatko i lako,

a križ moj pun je bodljikavih žica,

tu ima boli za mrijeti srce svako.

Ipak na rubac dajem otisak lica.

 

Kad se dovučem do mjesta ubojstva,

iako još me sumnja baca,

znat ću da nosim pravedna svojstva,

riješit ću duše svakoga plača.

20:38

Koji je za nas raspet bio

Udri samo, ukucaj mi čavlja,

krik je moj glazba za raj.

Predajem tijelo što sve izbavlja.

Još taj udar i sotoni je kraj.

 

Bezgrešnu predajem,

to povijest ljudska vidjela nije.

Tvoj spas joj dajem,

uzmi je k sebi i to što prije.

 

Posljednja želja mu je sve što još ima,

žuč i ocat, sarkazam i očaj.

Oče, snagu mi daj barem da ustima

odbacim taj zadnji jadan pokušaj.

 

I dok Ti predajem Duh jer više neću Te zazvati,

preda mnom nestaje vražji lik.

Ti mi govoriš da ne mogu mrijeti, ne mogu nestati

jer sam Tvoj Sin, jer sam Pravednik.

08.03.2015 21:08

 

Corpus Christi

Kada Te želim,

kada Te sanjam,

Ti si meni oslonac za sve

pa Te dijelim,

pa Ti se klanjam,

pa Ti meni dolaziš u sne.

 

Kada blagujem Ti Tijela,

kada ispijem Ti Krvi,

Ti mi daješ od svoga života

pa ja s Tobom imam dijela,

pa Ti mene nosiš prvi,

pa si meni kvaliteta najveća i kvota.

 

Kada naokolo grmi, sijeva,

kada zli napadaju dusi

i kad vreba iz podzemlja zmija,

Tvoja snaga daje meni ogrijeva,

Tvoja kruna moju snagu brusi,

mene brani sveta Euharistija.

 

Ti me gledaš i tiho promatraš,

moje napore i moju molitvu,

nečujno me spašavaš od boli;

nevidljivo me plaštem omataš,

daješ mi u ruke anđeosku citru

koja svira mjesto mene, pjeva i moli

 

prošnje razne, zahvalnice silne

za sve ono što me sačinjava

tako blaženom i sretnom.

Mene krijepe Tvoje riječi umilne,

muka Tvoje duše tad u meni obitava

kao melem u tom zajedništvu sjetnom

 

jer mi ime Tvoje, Kriste, srce snaži,

molitva iz moga srca Tvoje rane blaži.

23.05.2016. 04:26

 

Presuda

- Što ćeš mi reći kada pristignem

u nebeske dvore i u Tvoj Hram?

Što ćeš učiniti kad se pridignem,

kad napustim onaj strah i sram?

- Ako me nisi upoznala do sada,

gdje ti je bilo tvoje pokajanje,

moje praštanje i uvijek nova nada?

Čemu ti služi tvoje postojanje?

- Znam Te, Živote, o ljubavi krasnoj

često smo pjevali Ti i ja.

Odanost Boga duši jasnoj

uvijek i svugdje tiho sja.

nedjelja, 11.03.2018. 18:08