Kao znak na srce

 

„Probudio sam te pod jabukom

gdje te mati rodila,

gdje te na svijet dala roditeljka tvoja (Pj 8,5).”

„Pokaži mi, Jahve, svoje putove,

nauči me svojim stazama (Ps 25,4).

Može li se naučiti ljubiti? I kako?. Tko poučava ljubiti i tko treba biti podučen? Kad dolazimo na svijet, bivamo postupno u sve podučeni, no, možda, ima malo ljudi koji su svjesni nužnosti da uče umijeće ljubavi, ne u teoretskom obliku, nego stalno pružajući konkretne prilike za vježbanje u ljubavi i u tome da dopustimo biti ljubljeni.

Budući da je zaručnica očitovala svu svoju ljubav, spremna je na žrtvu, na odricanje i na još teže kušnje. Osjeća da još treba učiti ljubiti. Ljubav nije samo instinkt, strat i osjećaj. To je umijeće za koje treba vremena, strpljivosti, vježbe i nutarnjeg učitelja: Duha Svetoga koji „jeca” u svakome od nas iščekujući naše rođenje kao novog stvorenja i vanjskog voditelja sposobnog da nas sluša, da nas ohrabruje i da nas uvjeri u Božje oproštenje.

Onaj Bog koga apostol Ivan definira kao ljubav, goruće žudi da mu se prepustimo da nas ljubi i da nas nauči svojim putovima, svojim osjećajima, koji vjernika dovode do prave mudrosti srca, koje zna brojati svoje dane (usp. Ps 90,12) i shvaća da je sve taština ( usp. Propovjednik), osim ljubavi i služenja Bogu i braći.

Ljubav, umijeće koje briše razliku

između sigurnosti i sumnji.

Srce strepi: kako te ljubiti, Ljubavi?

Mašta se koleba: kako te zamisliti?

Drhti ruka: kako te nacrtati?

„Djeni ruku svoju pod moju glavu

i pomiluj me svojom desnicom.”

Mašta, srce i ruka ojačat će

i radost će obasjati lice

kad se budu susreli naši pogledi

opijeni uzajamnom ljubavlju.

Stavi me kao znak na srce,

kao pečat na ruku svoju,

jer ljubav je jaka kao smrt,

a ljubomora tvrda kao grob.

Žar je njezin žar vatre

i plamena Jahvina.

Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubavlju niti je rijeke potopiti.

Da netko daje za ljubav

sve što u kući ima,

taj bi navukao prezir na sebe. (Pj 8,6-7)

Utisnite ove moje riječi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ih privežite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis među očima!

Poučite u njima svoje sinove (Pnz 11,18-19a)

Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost,

objesi ih sebi oko vrata,

upiši ih na ploču srca svoga.

Tako ćeš steći ugled i uspjeti

pred Božjim i ljudskim očima (Izr 3,3-4)

Ljubljeni,

ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga;

i svaki koji ljubi,

od Boga je rođen i poznaje Boga.

Tko ne ljubi, ne upozna Boga

jer Bog je ljubav (1Iv 4,7-8)

Pečat služi kao sredstvo identifikacije i pripadnosti.

Ljubeći identificiramo se kao oni koji vole, ljube neku određenu osobu: Ljubav nije nešto rubno, nešto usputno, nego ono što nekoga bitno obilježava. Kad Eva još nije postojala, čovjek se zvao Adam u odnosu na zemlju (adamah). Kad počinje njegova ljubavna priča, on dobiva novo ime što znači da mijenja svoju narav. To je način identifikacije: više se ne obilježuje u odnosu na zemlju, nego u odnosu na onu osobu za koju će reći: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, meso od mesa mojega!”

Ljubav daje novu definiciju i slična je pečatu koji označuje pripadnost: ja sam onaj koji ljubi onu osobu, pripadam joj i ljubim je te želim s njome navijeke biti zajedno, ljubeći je ljubavlju jačom od smrti. Tako nas ljubi Bog koji je u naše srce stavio svoju riječ kao izvor života i zalog vječnosti. U njoj ćemo promatrati Boga – ljubav, i ljubav – Boga.

„Kamo da idem od duha tvojega

i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ps 139,7

Mnoge se osobe osjećaju „progonjenima” od svih i od svakoga te bježe od sebe i od drugih. To je bijeg iz svijeta koji osjećaju kao zasjedu, od zakona koji guši, od poreza koji gule, od vjerovnika koji muče.

„Pohitaj, mili moj,

budi kao srna i kao jelenče

na gorama mirisnim! (Pj 8,8-10.13-14)

Riječ nas Božja poziva da ne bježimo iz ove stvarnosti da bismo utekli u svoj privatni život, nego da maksimalno vrednujemo želju za intimnošću i da uronimo u ovo čovječanstvo, ljubeći ga kao što ga ljubi Stvoritelj. Bježimo iz ograničenosti da bismo susreli veliku Ljubav. Može li se pobjeći od Boga? Od Boga se ne može pobjeći (usp. Jona). Kad-tad dolazi trenutak susreta ili razlaza s njime (Ps 139). Beskorisno je mučiti se zbog ateizma drugih, vrijedi truda zanimati se za svoj susret s Bogom koji će se zasigurno dogoditi, ako vjerujemo u ljubav te ju darivamo i slavimo svim našim bićem, svim našim tijelom. 14.12.2024. 16:50

Oživi napukla prijateljstva, Bože,

jer ako si ti s nama, s nama je i ljubav! (Valentino Salvoldi)