SILA DUŠE KRISTOVE

 

25. Sila Duše Kristove

poezija

Kazalo:

Sila Duše Kristove

Pjesma ljubavi

Hrvatska - Čuvarica

Nebo moga doma

Javni snovi

Odakle si ti

Plamičak nade

Pad mjeseca

„Ljubite se kao što ja ljubim vas”

Romansa

Propast pjesnikove Kuće

Daleko od sutra

Mladost

Pitanje samoće

Krik slobode

Kronovo pitanje

Konačište

Žitne poljane

Zrno vjere

Visine zemaljska praha

Remont

Nova duša

Pismo nerođenoj ljubavi

O, ti, dobi siromaštva!

Tamo gdje gore svijeće ...

Krist spašava

Tihi sjaj

Vjerodostojna je riječ

Molitva pokore

Pepelnica

Pomirenje ispred raja

Za to malo ljubavi

Molitva ratnika

Stado koje čeka spas

Žetva suza

Moram reći

Ista količina, veća množina

Ime sveto

Dokle ćeš, Gospodine?

Pjesma sveopće ljubavi

Korizmena čežnja

Duhovno zrnje

Sveta ljubav

Samo Bog te, dušo, zna

Izlazak duša

Slatki križ opraštanja

Grubo vrijeme

Molitva počinka

More zločina

Najdraža Prvina

Muk i smrt

Djevičanska hrid

Dani bez Tebe

Nebeska plaća

Blagoslov kiše

Mrtav život

Pustinjska tajna

Moj dragi

Radosti ne vjeruju

Svete veze

60

Sila Duše Kristove

Dušo moja, Duša sveta Tijela tog

što Ga žeđaš i u svetosti se trzaš,

za tebe je Isus onaj isti, pravi Bog

kojemu se često prepustiti brzaš.

Ona ti je sila koja neće se poskliznuti

kao što se rušiš ti i padneš svakog časa.

Zajedno će s tobom u svom plaču briznuti

jer ti žudi dati ljubav, milosrđe svoga spasa.

Čekat će te dugo, pa i život cijeli

kojim ti Mu vapiš da se očituje,

i za to se vrijeme neprekidno dijeli,

svojom riječju sebe ti opisuje.

Tragove Mu pratiš, uslišanja, odgovore,

a On daje sluha i srce otvara,

izvlači te uvijek od sve tvoje more

i od tebe svoju ljubav stvara.

I kada te jednom ka sebi privuče,

svetost postaje tad jedini tvoj put.

Druge duše ljubi što se slično muče,

pa vas sve okuplja pod božanski skut.

Dušo Kristova, Ti, snažna stijeno,

silo Boga, ljubavna i strašna,

što me vodiš tako nježno, postepeno,

iznad svega si dinamična i strasna

poput ognja koji nikad ne izgara.

Skidam svoje oklope i zidove rušim,

želim biti ljubav One koja sebe stvara

u mom srcu, i na tijelu, i u duši.

13.02.2022. 05:58

Pjesma ljubavi

Čovjek nosi oko sebe granicu

preko koje ne dopušta prijeći,

nedodirljivom je zove.

Ova lađa ima samo zvijezdu Danicu

o kojoj će bilo kome reći.

Često u nutrini srca brda smeća plove.

Kada prizna sve što ima Bogu,

duša sluša Njegov jasan glas,

tada i s krovova viče.

Često mogu sve što inače ne mogu

kao što je grožđu loza ili žitu klas.

Zato mora, zato može, zato kliče

zemlja oblacima, nebo moru;

zato Majka uvijek svoje Dijete traži,

zato narod za vođama hrli.

Zato večerima čekam zoru,

zato puk sam, Kriste, Tvoj najdraži,

zato Sin u Duhu svoga Oca grli.

30.11.2020. 17:43

Hrvatska - Čuvarica

Čuvarica maestrala,
čuvarica ponornica,
čuvarica festivala,
čuvarica zornica.

Čuvarica pšenice,
čuvarica hrasta,
čuvarica gorske zjenice,
čuvarica rasta.

Čuvarica napeta
kao na straži,
čuvarica raspeta
preko prirodnih draži.

Čuvarica kultura,
čuvarica putova
i spojenih ura,
čuvarica slova.

Čuvarica plesa,
čuvarica folklora,
crnice, krša, lesa
i sinjega mora.

Čuvarica sunca i barjaka,
čuvarica tvrđa,
čuvarica neba i raka,
čuvarica grba i srđa.

Čuvarica divota,
ljubavi, veza i vjere,
čuvarica života
i smrti bez mjere.

Čuvarica porječja,
ravna i grbava,
čuvarica narječja,
blaga i prgava,

ta, kakva bi bila
u kasna proljeća
kad se je rodila
pred mnogo stoljeća?
‎srijeda, ‎10. ‎svibnja ‎2017.
0:00:50

Nebo moga doma

Vjetar u krošnjama borova,

a trešnja još ne daje ni znaka.

Na nebu je ovom vijenac od lovora,

sunašce što krije od svojih zraka.

Odričem se, ako Ti zatreba,

ova doma jakoga i strasna;

podno ista ova vedra Neba

živjet ću il' mrijeti od svjetla Ti časna,

Isuse i Kriste, Gospodine moj.

Tvoj se narod uvijek Tebi vraća

iako mu grub je takav boj

u kojemu sam za druge plaća.

Zemljo moja katolička, tvrdovrata,

ljubit ću ti kamenje i pločnike

da mi Svećenik otvori ta nebeska vrata,

Onaj koji baš u tebi traži poklonike.

Ipak znaj da moje ruke plove srećom,

i da moja krila, i ti cvrkuti mi slabi,

putuju ka Ljubavi s radošću najvećom

jer me osunčano Nebo tvoga duha vabi.

17.02.2022. 15:23

Životni let

Dok se golubovi obrušavaju

niz okno pa sve do trave,

pogled moj prati životnu stazu.

Na njoj se mladi ptići okušavaju

kako bi postigli visine prave;

ledi se vjetar na mome obrazu.

Iz jedne tišine u tišinu drugu

odlaze pozdravi duše prema svodu,

a čestica vraća se k meni;

vrane grakčući presijecaju prugu

koja me vodi daleko k rodu;

krošnja se trešnje već zeleni.

Uskoro cvjetovi bit će bijeli,

čitavu zemlju prekrit će lati

i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;

u daljinama netko se možda veseli,

u daljinama netko možda pati,

a tu, pokraj mene, samuje ćut.

nedjelja, 18. ožujka 2018. 11:55:34

Molim Te, Isuse

Moj Isuse, Bože moj,

više puta molila sam Tvoje dare,

više puta zvao si me u svoj dom

i u topli šator svoj

gdje popravljaš moje kvare,

daješ bića srcu mom.

 

Isuse moj, moj Proroče,

više puta gledala sam Tvoje muke,

više puta pružio si meni odraz svoga lica,

nove stope koje kroče

gdje ne stižu moje otvorene ruke

nebeskih se načekati ptica.

 

Isuse moj, moj Svećeniče,

više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,

više puta rodio si meni blaga

koje mi zbog Tvoje riječi niče,

što ga daju Tvoje ruke umiruće,

što ga nude bića draga.

 

Isuse moj, moj Kralju,

više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,

više puta dao si mi majku

koja vodi mene Tvojem raju,

koja moli za me Tvoje carevstvo

da u njemu živim bajku.

 

Moj Isuse, moj Prijatelju,

opet slatka kruha molim sada,

sada daj mi mir Tvoj pravi.

Nemam od tog veću želju,

nema od te veća nada;

moje grijehe zaboravi.

 

Moj Isuse, Tijelo moje,

više puta sam Te blagovala,

više puta dijelili smo Tvoje krvi,

rumene nas prsi poje;

više puta sam se zatrovala

strahom koji svu me mrvi

 

da me opet svu okrijepiš,

da me opet k sebi vratiš,

da osjetim Tvoje gorke okuse;

da me krvlju svu oblijepiš,

da zbog mene opet nevin patiš,

Gospodine moj, moj Isuse.

24.02.2015. 07:2

Javni snovi

Snovi značajni su samo tada

kada čovjek stvarno spava.

Duša vrlo često, dok je mlada,

sanja podno neba plava,

budna duša tada nije.

Ona hoda svijetom, sretna putuje,

svoje snove javne nit ne krije,

iluzija jedino je što bar malo čuje.

Ako pozove te Nebo prije kraja

takvoga života što se mnogome produži,

razlikuješ jasno snove od stvarnoga raja,

povjerenje, pouzdanost Nebo tebi pruži,

ali ljudi ne vjeruju, kakva šteta

za tu dušu što se rađa u Gospodinu.

Duša takva samo želi biti sveta,

u tome dočekaš najstariju godinu.

Sljepilo od okoline zaraza je strašna,

o tebi se misle samo misli jadne.

Bogu vjerna duša hoće biti časna,

čak i kad sa svojih stopa spadne

od nevolja moćnih što se tiču duha.

I, kad traži pomoć koje nigdje nema,

ostaje samoća i lomljenje Kruha.

Tada Bog joj sretne stanove priprema.

18.02.2022. 08:20

„A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu (Gal 6,14).”

„Odakle si ti!”

„...pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora.”  Iv 19,9

Svaštara moja sačuvala se sva raskomadana, ali u tim papirićima postoje odlomci prastarih pjesama moje slavne pjesničke umjetnosti.

Da sam tada, kao curetak, a svi smo pisali pjesmice, pronašla Izaijin stih, možda bih o tome i pjesmu napisala, ali saznala ne bih tko je taj i odakle je jer ne bijah ni približno krštena i obraćena osoba u istom ovom gradu.

Nisam uspjela sačuvati ogromnu literaturu i mnoge pjesme jer mi ne bi imale gdje stajati. A život ide dalje.

Evo što, između ostaloga, bilježi Prorok:

„Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ,
i narod koji te ne zna dohrlit će k tebi
radi Gospodina, Boga tvojega, i Sveca Izraelova,
jer on te proslavio (Iz 55,5).”

A evo što sam zapisala na svoje papiriće, fatalne, teške riječi.

Tko bi danas rekao da je to bilo tako dramatično stanje onoga curetka,

samo što ja to više nisam.

Podočnjasta

To je kada te crpim,

do jutra,

do idućeg nemasutra.

Koliko visinskog nemira

u dnu čaše.

Kao kad radiš podočnjake,

male

oprane

istine.

rg. 95/55

;-)

napisano davne 19... - 76.godine, oko 8:00 sati ujutro

Eto, sad svi znaju koliko sam jako stara. 17.02.2022. 19:30

A i to kako nikad nije kasno za obraćenje Bogu našemu i Spasitelju, Isusu Kristu.

Hvalospjev iz Knjige Otkrivenja 11. i 12. glava Božji sud

Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, †
    koji jesi i koji bijaše *
    zato što si uzeo u ruke moć svoju veliku
    i zakraljio se!

Gnjeviše se narodi,
    ali dođe srdžba tvoja, *
    i čas da se sudi mrtvima
i naplata dade slugama
    tvojim prorocima i svetima *
    i svima koji se boje imena tvoga,
    malima i velikima.

Sada nasta spasenje i snaga †
    i kraljevstvo Boga našega *
    i vlast Pomazanika njegova!
Jer, zbačen je tužitelj braće naše *
    koji ih dan i noć optuživaše
    pred Bogom našim.

Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom †
    i riječju svoga svjedočanstva: *
    nisu ljubili života svoga
    - sve do smrti.
Zato, veselite se, nebesa *
    i svi nebesnici!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Hvala Ti, Isuse, što si me pozvao!

Plamičak nade

Iščekivanje je kao snažna čest

kojom otvara se čovjekova duša.

Njezin cilj u sebi Radona je vijest

koja ljude zove, ljubi ih i kuša.

Čekanje je nada, od sveg veća,

neprekidno tinja u okružju tame

kao kakva malena na stalku svijeća

koja uzmogla bi živjeti od duše same.

Pouzdanje ovu nadu kao sjenka prati,

vjera, povjerenje koje rađa čast

jer je to vrhunac što ne krati

konopce što mogu kao zmija past

kada ih ne drži ljubav Boga Trsa

kao što se za Njeg drži loza.

Kad nebeska krepost sva nastani neka prsa,

tad u Isusovoj milosti klanjanje je poza,

i sav čovjek se unizi, prostire se,

a ne gubi svoga dostojanstva;

poput anđela zapjeva duša, uzdiže se

sve do Kalvarije, njena proročanstva

da će uskrsnuti poput konjanika Kralja,

s tim vidikom što ga duša čeka.

Pogled puca sve do najvećega dalja,

to u dušu uronila krsna Rijeka,

utjelovio se pravi Čovjek, pravi Bog,

sav u njezin treperavi plamen.

To i Majka šalje Sina svog;

njoj na molitvu će stići svako srce, svaki kamen.

18.02.2022.14:44

Pad mjeseca

Noćas je mjesec konačno pao,

poput ratnika strašna i uporna.

A puno je svjetla tamnici dao

što nije dočekala ta svjetla zorna.

Gledam u tamu, ali vidim jasno

jer nema tog bljeska što vid mi para.

Odajem počast, i ni malo prekasno;

pod ovim istim krovom nestalo žara

s kojim se mjesec borio slavno.

Zapravo ne znam što želim sad reći,

moje usne već pjevaju ljepoti odavno.

Večeras je muk što se otkriva sreći,

večeras je vani tama što ne traži pomoć.

Žar se primirio kao prah ispod pepela

u nekoj duši koja bdije u ponoć

jer je od mjeseca nekako strepjela.

Sprovoda nema, niti suza, odletio stvor

tamo gdje rijetko dostigne sunca zraka,

spržio krila ili se sklonio pod visoki bor.

Sad tornjevi svijetle sa svoja dva kraka.

Slavim Te, Bože koji stvori to sve,

i tugu, i radost, i iznutra plam.

Ta lagana žalost brzo uminut će;

od mjeseca ipak je ostao pram.

A bio je borac na oblačnom svodu,

ogromna kugla što nije se dala

ni svitanju, ni zapadu, ni svome rodu.

Pjesma ga opjevati nije ni znala.

18.02.2022. 19:51

„Ljubite se kao što ja ljubim vas”

Danas ću ti opet ono isto reći,

onu jednu, jednostavnu slavnu riječ

koju čuvamo za svako naše slavlje

što ga ne moramo sami uvijek steći

jer je sve od Krista našeg sveč

koja uvijek podari nam duhovno zdravlje.

Volim našu ljubav kao svoj gubitak,

ovo prijateljstvo što je sakriveno niklo

jer su rekli da se ljubav ne isplati

onom tko izgara sav za sveti Svitak,

onom čije srce je na odricanje sviklo

ili onom koji ode da se nikada ne vrati.

Volim ono drhtanje zbog tvojih odlazaka,

nikad ne znaš je li posljednji u nizu;

volim osjećaje nestajanja svega,

onaj pad u Nebo usred sveprisutna mraka.

Žarko ljubim onu želju da ti budem blizu

svakog trena moga svakodnevna bijega.

Častim svako odricanje, duševnu prazninu,

ono srce koje njedrima se uspinje do čela,

onaj let u stopama što kročile su okovima.

Moja odluka za ljubav mi dočara nebesku ravninu

na koju je idealna ljudska ljubav žrtveniku sjela

da je Isus primi sa svim njenim sokovima

jer se Bogu riječ Mu ne vraća bez ploda

nego uzlazi u časnom preobraženju

kada oprava joj svijetli poput svijeće.

I Gospodin prima darove od svoga roda,

molitve i godine, čežnje zov u svome utaženju.

Poslije svega, nikada nas Bog zapustiti neće,

ni najveća Mučenica, naša Majka i od Boga dar

koja blagoslovi već u tajnosti sve koji ljube

da bi od njih bilo odjeka u svoj ljepoti.

Ovaj Post je sladak kao njene ljubavi nam žar;

ovo odricanje nesagledivo je kad se prijatelji gube

da bi pronašli se već u raju vječni njihovi životi.

Da te nemam, tvoje spremnosti da budeš sluga,

nikad ne bih znala što je uspon iznad svih nizina;

i da ova srca nisu spremna da sve bilježe i pamte,

nikad ne bi bila jasna niti jedna tajna druga.

Sad u nama Krist nas nosi putem najvećih visina

jer Mu svidjelo se izabrati srca koja za Njim plamte.

07.03.2020 09:17

Romansa

Svaka duša često stoji sama,

ostaje samoći gledati u lice.

To je olakšanje, može ugledati Boga.

Ovom svijetu ostala je sveta samo tama,

ova zemlja prepuna je prazne priče,

a duše su mnoge ranjene zbog toga.

Duši potreban je bar ponekad takav raj

što ga može sama sebi stvoriti

svojim djelima i mirovanjem.

Može lako pobjeći u neki zavičaj

gdje je lakše Bogu se otvoriti

i gdje prestaje sa svojim silovanjem.

Od rođenja navikli su ljudi biti grešni,

od malena gađa u njih tama svijeta,

a od nasljeđa poprimaju i mračne gene.

Ne vide zbog toga koliko su neuspješni,

mjerila im poput izgaženog cvijeta

koja dušama na srce postavljaju mrene.

Kada Bog se smiluje i dušu probudi,

ona nikada se ne vraća u tamu

jer to buđenje su sama nebeska otkrića.

Nije dovoljno da jednom ustreptaju grudi,

dovoljno bi bilo ostaviti dušu samu

jer tada u Bogu vidi smisao svog žića.

Gospodin je uvijek tu, kraj tvojih vrata;

čeka, zna da naići ćeš prije ili kasnije

u svoju samoću, da provjetriš moždane.

Pobjeći ćeš i od ljudi, i od sebe, i od rata

da bi duša ustrajala na životu malo strasnije,

posebno u vrijeme kad si brojiš ostarjele dane.

15.06.2021. 16:59

Propast pjesnikove Kuće

Gledala sam

stvari svijeta;

da je sve to san,

govori poeta.

Kao da će uvijek biti,

reče netko iz nutrine;

nikad prestat suze liti

pa se liju od rutine.

Svi u Kući bojahu se smaka,

da će, eto, brzo doći

i da neće izići iz mraka,

govorahu usred noći.

Jedno sitno zrno vjere

traži Tebe, Boga lijeka

i nalazi masline i jele,

stvarnost Križa prijeka.

I, na kraju, nisu propali,

ali sjećanja postoje.

Nikad nisu ljubit znali,

govori mi srce moje.

05.04.2021. 20:53 

Daleko od sutra

Uzburkano more
stišava se tu, unutra,
a daleko do zore.
Daleko od sutra

skupljaju se jata lastavičja
kao da će zima kasno.
Sutra nema lica, ni naličja
kao svitanje strasno,

nikada se ne zna.
Zato odmah reci,
sutra je bez sna,
taj trenutak sad si steci.

Dan je pun trenutaka,
tako uhvati se od života
nit i smisao, i bura svaka.
Svijet je pun divota

kao ove lastavice kasne,
one uvijek lete isto
i uvijek su krasne
kao svitanje čisto.

Lastavičja posla,
čemu briga oko toga
koja ode, a koja je pošla?
Svaka ima dio jata svoga,

sve se one gore nađu
jedinstvenom letu
i u novo ljeto zađu
promjenjivom svijetu.

Već je sutra doba zime,
ali lastavice znaju
i za svaku lastu isto ime.
Kao vječnost traju.

Što god bilo, evo gnijezda,
još je daleko do jutra.
Jedna lasta, jedno jato ispod zvijezda,
daleko od sutra.

‎11. ‎listopada ‎2018. 23:46:50

Mladost

Mladost umire,

mladost hlapi,

puteve utire;

krhke lapi.

Mladost odlazi,

njoj se sudi,

a živjeti traži

gdje su ljudi.

Djeca neželjena,

očajni mladi,

nestaju kao sjena,

a Gospodin gradi

vrtove za njih.

Sjede i putuju,

i ne znaju stih

starica što luduju.

19.02.2022. 07:22

Pitanje samoće

Izolacija mi bila srodna tema
čitav život, ne bi čovjek vjerovao,
nisam našla za me onu tajnu nit.
Svakom društvu ja sam ona glavna trema
kojoj nitko ne bi niti kovanicu dao;
nikad nisam dohvatila tu njihovu bit.

Rekoh da mi pjesma neće biti negativna
pa sad jošte tražim plodove samoće
mjesto da se mjerim s rogovima društvenosti.
Ovdje, u samoći, nisam tako relativna,
uvijek znam da vrijedim kao svježe voće,
nalazim se kao privilegija mjesto u napuštenosti.

Ljudi društva zaista su negativno usamljeni,
vrlo često to sam prvo primjećivala u sitnosti,
da ih takvih uvijek ima
dok svi moji usamljeni dani zaista su uramljeni
nekom jednostavnom srećom bitnosti
gdje se ja raspustim kao plima

i prekrivam svojom životnošću čitav dan.
Tada ja sam sama sebi slavna, 
sva sam savršena, čak i popularna.
Živjeti u društvu uvijek mi je bio ružan san,
to je kao da je zemlja dosadna i ravna,
kao da sam stigma društva čarna.

Ništa meni društvo nije ponudilo
da bi bilo zaslužno za sve moje izlaske
iz ove moje ljušture normale. 
Nikada me nije ni na što pobudilo
pa ja ništa nisam dala osim česte opaske
kako mnogima su, evo, krinke pale.

Ljudi sebe nemaju, niti znaju što bi dali,
uvijek traže svakog da se mijenja.
Nikada me nitko nije uspio razumijeti
sve dok nisam stigla gdje su oni sasvim mali
kojima su riječi poput stijenja,
oni jedini mi mogu pozitivu unijeti

u moje srce koje viri iza zavjese
jer kamo sreće kad bi neki barem znali otvoriti
ono što se krije za njihovim vratima.
Svak sa sobom uvijek ponešto donese,
ali ne zna iz sebe prozboriti.
Previše sam ozbiljna prema takvim zlatima.
‎utorak, ‎30. ‎svibnja ‎2017.  02:00:11

Krik slobode

U toj molitvi i prošnji sina,

koji plače Majci pored skuta,

nalazi se silna ta visina

koja stršala je krajem puta.

Majka nam izvršiteljica

naredaba Gospodnjih,

najbolja nam prijateljica,

oslonac i utjeha, i stih.

Na tom visoravni rubu

stajala sam vjekovima,

gledala u stijenu grubu

kako strši bregovima.

Tada pade zagovorom njenim

kiša suza, radosnica sluh,

i reče mi da sebe oplijenim;

čaša spasonosna obuze mi duh.

Poput slapova u divlje rijeke

s moga srca naglo spade

težak teret poslušnosti neke

koju sama Ljubav meni dade.

Sjećam se ta protisnuta plama

kad si rekao mu, Kriste, neka ode.

Sada vidim, iznad hladna kama

poteče iz srca krik slobode.

Vani pronađu se osobine svake

što u Tebi, Bože, nisu dozvoljene.

Ti nas blagoslovi kao ptice lake

što su krletkama opkoljene.

19.02.2022. 12:57

Kronovo pitanje

Preko rijeke isploviti,

žalu povratak obećati,

rane stare čvrsto poviti,

mnogo toga se ne sjećati

ni o sebi, ni o bilo kome:

čekati kad zvona zvone

putovanju tvome i mome,

zaploviti oceanom, Krone,

sve ka raju, u tom smjeru,

znači sebe ne poznavati,

ni ljude, niti Boga, niti vjeru,

a znakove odavati

uskogrudne, depresivne

kao što je podno brda slom,

urušavanje od silne krivnje

koja prati nas na dugom putu tom

jer mi nismo ljudi gotovi,

niti završene osobe za put.

Mi smo duše, jaki otrovi,

srdžba, gnjev i narod ljut.

Ostati na pustom otoku

ili pobjeći u bilo koji grad,

ostaviti sve u potoku,

pitanje je uvijek ili sad.

Nemaš kamo, ostaješ u gnjevu

mjesto Životvorca da se latiš

koji raznosi ti grijehe kao pljevu,

koji ne dopušta da u sebi patiš.

Dozovi Ga, to što prije,

dok se može još pronaći

gdje ti duša bila nije.

Hrabro moraš iz sebe izaći.

19.02.2022. 18:44

Konačište

Što je bilo,

sad je iza nas,

ali se je skrilo

kao vječan Spas

u srcima što ljube,

i u prašini i krvi

gdje se kvarovi izgube

i gdje grijeh se smrvi

za budućnost

i za sutra.

Isusova ćutnost

prestiže sva jutra.

I kad nema prenočišta,

zvjezdane su noći

skučene bez konačišta,

u velikoj nemoći;

nemaš kamo,

nemaš gdje,

već u srce samo,

u elegije.

Hvališ Krista

i Majku nam, Djevu

što nam, čista,

daruje se pjevu.

To je naše sada,

bez kovanica.

Samo ljubav, nada

svježa je oranica.

I noć je mrtva,

nestala zauvijek.

I sprema se Žrtva,

jedini nam lijek,

jedino što treba.

Po njoj uzlazimo

sve do Neba,

i u sutra silazimo.

20.02.2022. 07:03

Žitne poljane

I taj sumrak što se vuče,

ta tišina prije noći,

kao moje srce Tebi tuče,

Kriste, Bože, kad ćeš doći?

Ti ponesi slavljenički veo

jer tvoj narod k tebi žuri

što si bez njeg žito žeo.

Ti prepusti moje lađe buri,

kušnje si mi mnoge dao,

bližio me Križu svome.

Protivnike si mi odvukao,

mene k sebi uze, dragi Dome.

Znam da žitne poljane su stan

koji spremaš kada sunce sine

za sve svoje, i za rođendan.

Praštaj svima, ne znaju što čine.

20.02.2022. 16:53

Zrno vjere

Pokušaji zemlje crne,

paklenoga Hada,

kao oštro, sitno trnje

što po svijetu vlada,

iskrice su mrkle tame.

Rastrgane prepelice

njihove su rame

protiv svake ptice

što ugiba.

O, ti, crni, jadni kneže,

toga mračna gliba,

Nebu Krista one teže.

Ptice prave, ptice Duha

jesu one koje žive djela,

snažne poput ognja suha,

čvršće su od svakog tijela.

Duše plahe, poput mene,

utječu se Kristu svome,

kraljevstvu bez sjene

i bez riječi trome.

Ne znaju to slavni bogataši,

da su zapeli u klinču

što ih u životu straši,

i u svakom pedlju, i u svakom inču.

Mnoge duše k tome luduju,

rasprše se misli kao perje,

a s tim knezom druguju;

ne znaju to vruće žerje.

Isuse, Ti smiluj se i spasi,

Sine Davidov, te slijepe.

Oko njih se magla praši,

nevolje se za njih lijepe.

Na tom svijetu svi ne lažu,

pravednika pun je grad

koji život svoj polažu

jer im sude strašan pad.

Zato znaju siromasi duhom

kojih nema niti blizu.

Opremljeni pravim ruhom,

na tu svadbu Kristu stižu.

Sve do posljednjega časa,

nitko ne zna tko su pali.

Za njih nema publike, ni glasa

što bi ovacije razne dali,

ali zato tu su gnijezda

svih tih ptica kraljevskoga neba,

daleko od zvijezda.

Svakoj samo zrno vjere treba.

21.02.2022. 14:56

Remont   

Zrela sad je ura

da se uspomene

sabiru u hramu,

duši koja gura

ruke raznesene

u tu staru dramu,

bez velike sile.

Kao crna nevjesta

pojedinom danu,

tjera one vile

od brezika pa do brijesta

kao buru razuzdanu.

Smrskala se stara lađa

pa je načinila novu.

Nema dušu rasparanu;

platno jedra rađa

nesigurnom plovu.

Oduvijek joj namjera

taj direktan prijenos

prema pticama i flori

da se čuje vjera,

a ne lijenost,

koja romori i gori.

Brod joj bio klecao;

bijaše škriputao

poput prastara parketa,

kao da je malo jecao,

ali je šaputao,

ponosna korveta.

Sigurno će nova barka

biti brža, biti bolja.

Tu je ona duša ista,

mada nije neka marka.

Važna mi je dobra volja

za mog Boga Krista.

Već ja znam to,

vidim ispred zida

onaj jaki sluha bedem.

Tu je moje klecalo

koje uvijek rida

kao vjetar leden.

22.02.2022. 11:10

Visine zemaljska praha

Rođena sam sluhom srca,

sve od ljubavi Ti Kriste, Tvoje,

da Te gledam svetoga u tajni.

Da se oslobodim prašna grča

koji uzima zemaljstvo moje

kad pronađem biser sjajni.

Da Te tiho slavim u nutrini

jer si obuzeo srž ova života

slatkim prijateljstvom što ne hlapi,

već se neprekidno rađa u dubini.

Neopisiva i krasna ta Tvoja ljepota

daruje stvorenju tako slatke kapi

vječnosti što podiže moj prah

u visine kakvih ovdje nema.

Ti odnosiš križeve vremenite,

stvaraš meni svoj božanski dah.

Kad silaziš, srcem ovladava trema

od te Tvoje svjetlosti bremenite.

23.02.2022. 06:34

Nova duša

Takva lijepa, intrigantna zdanja

nema ovaj raspušteni grad.

Kako je pobuđujućeg stanja

što zahtijeva uma ili srca rad.

Kako je znakovito i šturo,

a u punom zvučnom okruženju!

Skladno sa svom svečanom tom urom,

služi vjerskome oduševljenju,

služi dostojanstveno u svojoj svrsi.

Anđeoskom ispomoću nasta golem, sivi zid

od kojega prolaze mi dlanovima srsi

i za kojega se bude tajni sluh i vid.

Visoko Ti prijestolje, naš Bože!

Može vidjeti i čuti vjeran puk

sve te zahvale i molbe što se množe

kao divan rajska cvijeća struk.

Sva u bijelom, Zaručnica čeka

suprotivu visokoga zida siva.

Pjesma joj je tako zvonka, meka

da bi već omamila i neka diva.

Marija sve gleda, nadzire sve svoje

podno sunca svijetla, kraj Oltara bijela;

zrake prostiru se u pastelne boje,

od njih cvate crkvena dvorana cijela.

Čak i zvonce svoje mjesto ima

koje ne može se ne primijetiti.

Evo, kako zvučno objavljuje svima:

ovaj brak se došao posvetiti.

23.02.2022. 14:04

Pismo nerođenoj ljubavi

Ova pjesma nerođenoj ljubavi

sastoji se od poezije i proze.

Antologija je da se Boga slavi,

a ne da se prostiru tu gnoze

što naiđu s krivim namjerama.

Za sve ima dobar razlog ili kraj.

Kao što se more u tjesnacu slama,

tako stranac dolazi u ovaj raj,

a još nije niti savršene puti,

već na srcu debeli mu sloj.

Ova pjesma rosi samo svojoj ruti,

mada stih mi nikad ne bijaše moj,

već sam besplatno ga primila od Krista.

Tko u Bogu živi, taj već pute zna,

oni drukčiji su, kao nevidljiva staza čista

koja nebom posluži se mjesto tla.

Ima mnogo ljubavi što rode,

ali još ih više ima koje propadaju

jer od Boga ne primaju plode;

kao zrele kruške dolom popadaju.

Ljubavi mi draga što ju Bog mi dao,

tebi pjevaju sad braća, sestra smjerna;

tebi uvijek zapovijed je Zakon znao,

tebi uvijek svjetlo daje ona ljubav vjerna,

naslonjena pozivom u Gospodu i Djevi.

Tako biti mora da je ljubav nerođena

jer je tajna kao što su moji sakriveni pjevi,

stiha nespretna, a ipak ugođena.

Jer smo djeca istog Svjetla,

uzimamo križe milosrdnoj volji,

dozivamo od sva četiri vjetra,

uvijek nastojimo biti bolji.

I ja bijah stranac u tuđini,

ali povjerovah što sve slijedi.

Odričem se po rutini

svega što za raj ne vrijedi.

23.02.2022. 23:35

O, ti, dobi siromaštva!

Ljubav je u tebi, dobi siromaštva,

okolo ti mračne sile su bez broja

što te prate još od djevojaštva

kad si nosila se dušom koja nije svoja.

Zbog toga si raznim sustavima rob,

ali posta službenica nebeskoga Oca

gdje se izgubila ona tvoja stara kob

i gdje ti se duša stvori kao prazna ploča

da se vjekovima puni Božjom pravednošću.

Navikla si od malena pokornicom biti

sa svom svojom strogom savjesnošću,

a u Kristovom si križu naučila suze liti.

Zavidni su razni duhovi smlavljeni pokornošću

jer se javno pred njima ti gordo držiš

iako si nakićena pretjeranom ti udvornošću

kad se ispred Križa u svom paklu pržiš.

Ponekad si čak i mučna velika sablazan,

tko bi znao te tvoje upornosti.

Što se jednom steklo kao mozak prazan,

to je koristilo slavnoj ti udvornosti.

Nikad nisi spoznala te posložene glave,

svaka prostodušnost uvijek im je smiješna.

Da u tebi, siromahu, nema volje prave,

još bi teže bilo, još bi bila više grešna.

Pravednost od Boga ima lice milosti i nemoći.

Neuspjelu te orobiše pa ti rado ostade od praha

da ti Krist ulijeva sve od svoje moći

jer baš zbog toga Gospodin ljubi siromaha.

24.02.2022. 06:51

Tamo gdje gore svijeće...

Tamo gdje gore i plamsaju svijeće,

Bog je na djelu, Krist je blizu,

protivnik svake ljudske nesreće,

pa tako i ove, zadnje u nizu.

Tamo gdje gore leteći strojevi

što šalju smrt, sigurno, naglo,

duše su samo statistički brojevi;

tamo se Nebo do zemljice saglo

da uzdigne svakog ratnika, siromaha

što trpi i pati, ali ne plače,

nego se trsi do posljednjeg daha

jer srce mu od toga zla je jače.

Tamo gdje molitve gore u tinju,

sve duše su jedno u vrtlogu rata

i ljube, i grle si svoju svetinju,

Boga i dom, sestru i brata.

Posljednjeg dana, one posljednje noći

gorjet će duša od vječnih muka,

puno duža i trajnija od zemaljske moći,

ali Nebo neće ni čuti joj zvuka.

25.02.2022. 07:10

Krist spašava

Usred bolesti i nereda zemaljska svijeta,

kad mi je svaka sanja jutrom odbačena,

zadivih se Duhu i ljepoti noćna cvijeta,

pjesma Gospe bijaše za jutro zakvačena:

sjajilo se to oslobođenje, Marijin „Veliča!”.

„Magnificat anima mea Dominum!”;

i još Gospodin pokaza tko Mu je elita,

a ne bijaše to samo san, solitum somnium.

Ave, Jesu, Gratia Tua, mea felicita!

Tvoja je milost, Bože, moja sreća.

Za prijatelja draga, a bijaše frater veritas,

Ti dade mi odgovor, istina najveća.

Blaženi brate, učitelju blagi i smjerni,

blaženo bilo ti Nebo i sve što je tvoje:

i poruka ova mi kao dokaz je vjerni.

Ti prenese meni uskrsnuće moje

kad bijah još nesvjesna Isusa Krista.

Koliko puta rekoh da moliš za mene

u ove mračne dane kad noć mi zablista

što je izvirala iz neke sive, maglovite sjene.

Reče mi: „Dalje od ove brane ti nemoj ići,

gledaj u Mariju svijetlu, Kraljicu mira.

Tek tada ćeš i ti k blaženstvu stići,

Christus salvet, Isus te spašava, za sebe bira”.

Moja si pjesma, Kriste, i moj Gospodin!

Preda mnom slika svetih apostola

čije oltare u Svetome pismu pohodim.

Još uvijek je čitava, lijepa moja štola.

25.02.2022. 14:36

In memoriam J.Z.

Tihi sjaj

Kada Te vidim,

stane mi dah

među tim zidim'.

To grijeha je krah

jer zloduh pomrča

sve kao lud;

od njegova grča

širi se blud.

Sav se koprca

u pohlepi svojoj,

u naručju srca,

u ljubavi Tvojoj,

dragi moj Bože

svemira svega.

I ništa ne može,

Ti slistiš njega

kao vola na ražnju

gdje se oholost topi.

I svu moju pažnju

iz duše mi popij

zbog srca čista

jer u njeg' ulijevaš

slavni mir Krista

i sa mnom pjevaš.

Riječ mi daj,

blagi stih

i vječan sjaj,

malen i tih.

Tvoja mi palica

jako blaženstvo;

blizu Ti lica

to savršenstvo.

I pjevam stoga,

ne mogu stati;

zbog srca moga

srok mi pozlati

da nestane grubost

i užasne slike,

izražaj prost

te jadne rike,

to pakleno grotlo.

Ti me podsjeti

da suze si otro

kad me posveti.

Novo donese

staro da mine,

da duša prinese

sve svoje prvine.

26.02.2022. 04:14

Vjerodostojna je riječ

Latice božanske plode u duhovnosti

poput cvijeća što ga duša ne miriši

kada robuje si sebičnoj udobnosti,

ali kada Boga slaviš, blagoslov udiši.

To je meni lekcija za svježe staze,

posute su latima i kamenčićima grubim.

Bose stope slobodno mi njima gaze,

vjerujem Ti, Riječi, i Pisma Ti ljubim.

Historijski mi zavjet postade već danas,

svjetlo istine milošću me puni.

Sjetva nam budućnosti ostala je za nas

da je Ime slavno plodnošću okruni.

Uzvišeno srce, dobro djelo, blaga riječ,

a pravednost se s vjerom spaja

da joj bude sočan plod i slatka mliječ.

Njihova se mirišljavost ne razdvaja.

Vjerodostojna je riječ sve do zadnje suze

koje u tom svetom srcu više se ne nalaze.

Hvalim Tebe, Riječi slatka, što me uze

u daljine gdje ni licemjeri već ne zalaze.

26.02.2022. 23:25

Molitva pokore

Ištem, vapim Tvoje smilovanje

kao puk što gleda patnje svijeta.

Svi leptiri ne znaju za mirovanje,

pčele profitiraju od cvatnje cvijeta.

Ali pokoru opslužuju u ove dane,

svi se oni čudom Krista spase.

Pomiluj nas, Gospode, kad oganj plane,

podaj mira onima što vatre gase.

Zbaci okove od zlata i od svile

da se ujedine kraljevstva od uma

i od mudrosti što gine zbog prisile

kao blagoslov na rubu druma.

Diži siromahe, Tvoj su vjeran puk

kao što i ratnici su protiv svoje volje.

I nagradi svakog, podaj cvijeća struk

da bi ugledali ono što je za sve bolje.

Zime svijeta još su ledene i hladne,

na toj zemlji mnogo još neznanja sniježi.

Mnogi su mladići i djevojčice još gladne.

Od ta Kruha, Krista neka zlo za vazda bježi.

27.02.2022. 13:00

Pepelnica

Misli umom prolaze,

kao ptice lete

poslije kiše.

Golubice dolaze

i mnoge mi prijete,

samo jedna mirno diše.

Da mi poruku dostavi

iz blizina i daljina,

iz nizina i dubina.

Najjače me smlavi

takva srdžba njina

kao drva oštra trina.

Na odlasku blijedi

kad se molitva došulja

u to srce vruće;

druge ptice slijedi

pa mi jato kulja

naokolo kuće.

Neka, okajavam grijehe

kao umrljana rijeka

da se riješim smetnji.

Iznad moje strehe

molitva je meka,

mir mi daje u toj letnji.

U moltvi jedna misao

kao što je ljubav Krista.

Gledam onu mirnu pticu;

križ mi čitav smisao.

I duša mi bistra

dočekuje Pepelnicu.

27.02.2022. 15:15

Pomirenje ispred raja

Jutro hladno, scena vruća

na kojoj se odigrava pomirenje.

Pored mene već je snoplje pruća

kojim gajim svoje poniženje

mome Bogu što me ljubi

i u snu mi, da ne bdijem, daje.

I za svakoga tko gubi

srce moje ponizno se kaje,

svi smo u tom žrvnju,

svi smo na gubitku

i snosimo tu Žrtvu krvnu,

kako zbori Bog u svitku.

Ali, evo, nagrada je stigla,

još i prije nego što zamolih,

božanska me milost svu pridigla

za sve kaplje koje prolih.

Nema Tebi, Janje, ravna među bogovima

što se neprekidno hoće vladarima zvati.

Sanjari čine sebe samo jadnim robovima,

ideale mijenjaju koje duša ne želi ni znati.

I za Tebe misle, dragi Oče, da si samo sanja,

lijepa kao raj, neispunjiva i nepraktična.

Ali moguće je, kad se duša Tebi klanja,

uskrsnuće što ga ne zna zemlja dična.

Na Tvojim sam žetvenim poljanama

uvijek nalazila blagostanje kakva ni ne sluti

duša što se ravna opipljivim ranama,

a ne vjeruje što ne vidi, ne zna dok ne ćuti.

Hvalit ću Te, Žrtvo pomirbena,

Tebe, Kriste, priznajem za vlast.

Budi moja uzdanica da mi nije duša snena,

da kod Tebe, Nebo drago, sačuvam tu čast.

28.02.2022. 05:38

Za to malo ljubavi

Gitare se čuju instrumentali,

a ja čekam, čekam čas

da Ti pođem na taj susret mali,

da u očima ti vidim nas.

U taj moment nije važno

što se vani uokolo zbiva.

Ti si moje srce snažno,

moje pismo što u boci pliva.

Pregršt prisjećanja sad ne vrijedi,

niti ono nadanje postoji

da će naći tebe duša koja blijedi,

koja sva bez glasa u tišini stoji.

Kao da se stvarno zbilo

to u čemu vrijeme provodim u nadi.

Svaki put je kao da se nije snilo,

moja ljubav ti ustrajnost gradi.

Uskoro će stvarnost gruba

naići u život moj od praha,

al' u Bogu našem, što je Ljubav,

živjet ću za tebe, moliti bez daha.

Za to malo ljubavi u svijetu rata

isplati se sve učiniti za ljude.

Tko zna kome ću otvoriti vrata,

tko zna što ću reći kad se i to zbude.

28.02.2022. 17:12

Molitva ratnika

Dolazim, Gospode, u nebesko krilo,

sila me krasna vuče gore i više;

nema ni boli, ni straha.

Moje se tijelo svima sakrilo,

nad kostima mojim ništa ne piše,

zemlja je crnica usred kraha.

Ni briga me nije jesam li pobjednik,

znam da je sveto to što još živim

i da sam gotov s križem svojim

u kojemu sam bijah sebi bijednik,

ratnik bez lica i s oružjem sivim.

Sada obijelih se križem Tvojim.

I Ti mi ogromnu mjeru zasluga nasu

u moje srce i u taj život, u dušu krasnu,

a ja se junaštva niti ne sjećam.

Od srdaca ljudskih nadah se spasu

dok se rušilo nebo u jauku strašnu,

a sad milinu i ljubav osjećam.

Jer su se molitve prolile čitava puka,

Ti mene, Kriste, u sebe uze,

u sveti zbor, od anđela draži.

Tvoja me privija desnica ruka

i s mene otireš krv i suze

dok sunce silazi k noćnoj straži.

Molim Te, Oče, i mučenik sa mnom,

podari tu snagu božanske slasti

svim ljudima koji su dobre volje.

Zgotovi već jednom sa zemljom tamnom,

sa svijetom koji se muči u paklu strasti.

Siđimo k njima da spoznaju bolje.

01.03.2022. 21:11

Stado koje čeka spas

Drugačije se znamo,

kao narod neki stran

na tom tlu od pijeska.

Boga Oca promatramo,

u njemu nam Krist je znan

usred vremenita tijeska

gdje je Čovjek pravi

koji dođe nam u krvi

i u toj nebeskoj gozbi.

Posta jasan tek u slavi

jer je uskrsnuo prvi

poslije mnogih prozbi

kojima je priključio nas.

Zbog Njega se ljubi

svaki sveti puk,

stado koje čeka spas.

Za Njega se gubi

strelica i luk,

samo srca ostaju.

Mjesto svih se kajemo,

jedno smo u Kristu

i Kristovi postaju

svi kojima dajemo

svetu Vodu bistru

koja poteče iz stijene

nakon bezbroj dana

oplakivanja svih grijeha.

Ne gaze nas hijene,

ne siti nas mana,

nije nam do smijeha.

Razlike su među nama,

mnogi nisu jednoglasni

kao srca naša.

Mnoga duša kao da je sama,

mada nosi oklop časni.

Takva jeste ovdje ispaša.

Jer za Bogom hodimo,

njegovi su naši puti

što ih Isus ublažava.

Zajednički život vodimo

podno tih nebeskih skuti

dok nam Isus grijehe poražava.

02.03.2022. 16:41

Žetva suza

I pri snivanjima, na Te duša pazi,

i pri neredima, uvijek Te se sjeti

u tom Zakonu što ga dušman gazi,

u tom Svitku kojim zemlja prijeti.

Za njih pepeljenje moje započelo,

kostrijet mi i tako duša uvijek prti.

Ovo, što se krvlju ovdje zapodjelo,

kao da je dar života, žetva smrti.

Tako uzak štap to sada podijeli

na dva različita ljudska stanja.

Roblje sije suze, a život su požnjeli

da bi istinita bila svaka naša sanja.

Zloduh priliku sad svaku čeka

da se okoristi i povuče mnoštvo

gdje je predaleko bistra rijeka,

Tvoje čovještvo i Tvoje boštvo,

ali od Tebe se, Kriste, sakrit nikad neće.

Praštanje mu Tvoje nije stiglo do ta uma

jer bi proplakao sav od lude sreće

i svim dušama bi služio bez ijednog šuma.

I dok pokajnici poslužuju anđeoske zborove,

sanjam Tebe, sjećam Te se, te Tvoje ljepote

što je izbacila lovore i donijela borove,

masline i palme, sve za nadu i za sve živote,

posebice one što su neutralni sada;

a kad treba nekog porobiti, oružjem svi zveče.

Ti i ja, naša vjera, naša ljubav, naša nada

jači su od svega, i od suze koja peče.

03.03.2022. 09:31

Moram reći

Moram reći, zbog imena svoga,

ta mnoga priznanja istinita

što se odnose na ljude i na Boga

i što glasa nemaju stjenovita.

Moram reći, radi sebe i ta glasa

što ga svatko u dubini nosi

kao savjest koja dovodi do spasa,

kao mračnu jamu što je nebo rosi.

Moram zapjevati Bogu slavu

jer Ga neće svatko, mnoge tu su lude;

jer On jedini ti stvara živu glavu,

ali nije Mu svejedno kada grijeh se zbude.

Za rođenje i taj život vremeniti

nitko pitao te nikad nije

da li želiš zemlju sjemeniti,

hoćeš li se roditi što prije;

ali sad te Sudac milosrdni pita kao jeka:

da li želiš vječan život izabrati za se

ili smrti ćeš se klanjati do kraja vijeka

što je kratak, težak i ne zna za spase?

Nema takve pravde koja će te poslušati

kad o sebi misliš da si vrijedan.

Kad bi barem vjerovao, kad bi htio pokušati,

vidio bi grijeh si jadan i svoj život bijedan.

Oko vidjelo ti nikad nije, niti uho sluša

sve te radosti i čuda što ih Bog priredi

da bi vječna ostala ta tvoja duša

koja uči ljubiti Ga u najvećoj bijedi.

Moram reći, zbog Imena slavna,

kakve radosti su, mir i obilje divota

što u Kristu stoje i nema im ravna.

Jedini je Bog taj Stvoritelj ti vječnoga života.

04.03.2022. 16:37

Ista količina, veća množina

Ti, najdraža mi ljubavi od meda

što se košnicama uzaludno išće

jer prohujala su ta vremena reda,

jer je drugo sjeme, nije isto lišće;

jedina mi svijetla zrako

što se tminama zrcali

kad je tijelo slabo, a srce je jako,

položit ću jedan račun mali.

Dužna sam ti neke molitve za sreću

jer mi nismo zbog toga se sreli,

jer vojnici uvijek u pohode kreću,

umirući napuštaju mrzak život cijeli.

Dužna sam ti mjesto žrtve bezbroj poljubaca

jer se traži igara i krvi,

i na tenkove se baca mnogo cvijeća i rubaca;

zemlja ledena je, svijet se mrvi.

Ipak, ništa dužni ne možemo biti

jer smo blagovali Krista

koji nas je poželio takve poroditi

da smo uvijek Crkva ista.

Umire u meni na tom križu svome,

križu našem što ga pokora donese

da bismo i poživjeli uskrsnuću tome

kad se duša milošću istrese,

kad se okovi raskinu

i kada se gladuje zbog posta,

kad se žeđa vinu

i kada se pomazuje gosta.

Ostani mi ljubav moja radi mene,

radi sebe, svetih, radi molitve ustrajnosti

što se postojano vrti poput sjene

koja postoji zauvijek u toj tajnosti.

Možda sada moram se ispričati

jer mi ljubavna balada ni sebi ne sliči.

Nisam željela se isticati,

duša mi se samo Istinitim diči,

i u misli, i u slutnji, propustu i djelu.

Znaj da ostajem u Riječi,

da sam pratila Ljepotu cijelu;

takvo stanje nikad se ne priječi.

Još za dana uvijek u tom križu se ogledam,

ali sve je manje mrtvila, a više života.

Što sam bliže želji da se predam,

to mi lakše šapuće ta božanska divota.

Znaš li da me davno izabrao,

još se dobro sjećam toga.

Mene oduzeo i sa mnom je sabrao

vjeru što se množi radi svoga Boga.

05.03.2022. 00:29

Ime sveto

Srce koje sluša Boga,

najsretnije na bjelini,

ljubi kao nekog svoga

tko je stao u mrklini.

Dozivam Te istim stilom,

uvijek bijasmo mi jedan trag

što sad plovi nam po nebu milom,

što je srcima nam tako drag.

Pozivaš me službenicom svojom,

u mom uhu, Kriste, Riječi, odjekuješ.

Vjeru, djela, govor istom bojom,

poput Repatice, od mene očekuješ.

Živim za taj čas u Tebi,

za to doba uskrsnuća naših lica.

Makar ljubim, spoznala Te ne bih

da Ti nisi kao Duha golubica.

Ime sveto pivai mi u grudima,

vlada razumom i slutnjom

još od kada sreli smo se na tim sprudima

gdje smo jednom prozvali se šutnjom.

05.03.2022. 21:23

Dokle ćeš, Gospodine?

Stvoritelju vječni,

živote i Otkupitelju ljudi,

smrtnicima tok si proturječni

koji nas na uskrsnuće budi.

Sve što takneš se posveti,

sve što stvoriš, iznova se rodi.

Osvetu ćeš oduzeti,

dat ćeš poniznosti da pohodi

Tvoga križa rane.

Umove ćeš razbistriti,

stvorit ćeš nam dane

i puteve raščistiti.

Sve si dao, sve si učinio,

veliko Ti ime

jer si malenim se načinio

da Te prime.

Gdje ćeš glavu nasloniti?

Gdje ćeš gostiti se postom?

Gdje ćeš gestom zaroniti,

pravednom i prostom?

Dokle Ti ćeš pustiti

da svi zloću čine?

Kad ćeš se opustiti

da Ti svijet počine?

Da l' ćeš tada naći vjere

kad se svemir sruši

da Ti živalj plode bere,

da Te spozna svak u duši?

Evo Majke, evo mučenika

što se pitaju i mole;

i bez nade očajnika

koji traži smrti gole.

Pravdo naša,

svetitelju muke,

tako sočna paša

Tvoje raskriljene ruke.

Drukčije Ti svako ime,

a križ nosi duša svaka,

svi su jedno s time,

samo nije volja mlaka.

Kriste, Bože, kućo mlada,

dozivam Te smjerno

kao rijetko kada

i pratim Te vjerno.

Smilovanje tražim,

grešne duše miluj

i rane nam blaži;

smiluj nam se, smiluj!

06.03.2022. 12:02

Pjesma sveopće ljubavi

Ljubav naša rađa se od Majke

i od njena zagovora, oštra,

silovita usred silne hajke

gdje se ne poštuje Korizme i Posta,

da bi ojačala one koji Bogu služe,

kojima je Gospod preveliki štit.

Znaj da za te u mom srcu cvatu ruže,

jer mi dijelimo tu istu, katoličku bit

od koje se nikad ne rode agresije.

Po tom znamo da smo djeca Svjetla,

djeca Božja što im uvijek sunce sije

protiv svaka nepoćudna vjetra.

Za tebe se nikad neću kleti,

ali vrlu snagu iz Neba prizivam

kao što to čine pokajnici sveti;

svoju ljubav stoga nikad ne prikrivam.

Gospod nam je dao zakon, veze kao znamen

kojima smo neraskidivi u povjerenju,

a da nismo srušili ni jedan kamen

jer je Sveti s nama i u našem oživljenju.

Znaj da molim za te najvećeg na svijetu,

snažnog, milosrdnog Boga svemira

i zemlje što još uvijek kruži u svom letu,

mada pružaju nam prijetnje rata i nemira.

Ljubim te odavno i kad progovorim;

neznatna je moja osoba u svemu,

al' je ljubav jaka jer u Bogu zborim,

jedino od Svetoga osjećam tremu.

Ne gledaj na grijehe, Bože blagi,

nego množi vjeru svojih slugu.

Beskorisna duša za Te, Kriste dragi,

čuva ljubav, radost, zahvalu i tugu.

07.03.2022. 05:15

Korizmena čežnja

Duše Sveti mojih svetih puta,

moga duha Dušo, nemirna i čedna,

što mi raznosi sve rubove od skuta

u dubine svog života medna;

kralju posvećenja moga,

nevinoga srca i bez lika,

sjaj si slavljenika, Boga.

Zar da ja Ti budem slika?

Tvoje slovo meni riječ je stiha,

ali ništa mi ne govori o patnji

koja doziva me kao dječja vika,

koja nudi neki oklop zlatni

iza kojega se sakrivaš, Ti svijetla sjeno.

Drukčije Ti ne mogu ni stići,

moja čežnjo, moja ljubavi i uspomeno,

vječno želim bliže prići

onim istim putevima tih dubina

kojima od mene činiš lice,

umiveno krvlju kao Križa trina,

poletno i lako poput rajske ptice.

Eh, da mi je spoznati tu viječ,

bilo sada, bilo poslije smrti,

pa da nađem određenu riječ

kao vapaj na zemaljskoj crti!

Tada svi bi znali gdje im leži spas,

ali ne bi mogli iz duše si ispustiti

niti jedan jasan, pravi glas,

zadnje Tvoje riječi izustiti.

Tvoja odanost je tako snažna,

Tvoja ljubav ne vidi se kakva jest.

Zemlja misli da je jako važna,

ali samo Nebo može dati onu Čest.

Samo muke Tvoga križa i života,

koje mogu postom se zadužiti,

molitve su kršćanskih divota,

inače Te ničim ne mogu zaslužiti.

07.03.2022. 23:34

Duhovno zrnje

Morala bih biti hrabra

ljubiti Te, Kriste, kao nikada,

kao sveti Franjo ili Abram,

puno više nego sada,

kada gledam bičevanje

u svom sterilnome umu.

To je Tvoje izabranje,

Tvoje zvanje mome grobnom humu

što na duši mirno mi počiva.

Jakosti ću naći za to,

znam da odluka ta nije kriva,

ali kako kad sam samo blato?

Tvoja ljubav, Bože, dodaje duhovnost

kakvu dijele oni što Te znaju.

Svatko sam u sebi sakriva udvornost,

oni, sveti, nikada ne prestaju.

Primit ću Te k srcu, Duše Krista,

želim znati kao ljubimica

čija volja nije uvijek ista,

ali uporna je kao službenica.

Želim dijeliti to stanje

žrtve ljubavi što boli;

željela bih postati to zdanje

koje istinuje, trpi, moli

da bi se izgradilo za onaj skok

koji dovodi me Križu i ka trnju

što mi reže srce kada probada Ti bok

koji se ulijeva Duhu, pšeničnome Zrnju.

08.03.2022. 11:45

Sveta ljubav

Prostodušno sunce tiho zapada,

oblačna se krije silueta

kao da će nestati sva nada

da bi noću stigla ljubav sveta.

Kao da se miču sva stvorenja

s putanje što ugazi je ona.

Nitko ne zna koliko je povjerenja

ostavila kad je sišla s trona,

koliko je stvarno snažna,

mada viđena je Križnom putu

kao da je malo važna

Bogu što ju nosio na svome skutu

i na svojoj trnovitoj kruni.

Pustio je svima ljubav otimati

kao da je klasje što se runi,

kao da je suza što se daje otirati.

Pustio je da je više puta razderaju

s Božjeg tijela da bi orobili

tako da u ljubav prosto zvjeraju

ne bi li je silom otvorili

da istraže njenu snagu i ljepotu.

Razapet bi ljubav tajnu,

nikad ne videći njezinu divotu

dok se ona pušta suncu sjajnu.

10.03.2022. 16:54

Samo Bog te, dušo, zna

Nikad nisam bila iskrena do kraja,

nisam namjerno si otvorila barem malo

ona vrata koja okolina samo zbraja

jer kome je do toga uopće i stalo

kad se dobro vidi već na pogled jedan

da l' je netko slobodan u Kristu

ili kao zarobljena duša bijedan.

Samo vlasnik duše nema sliku bistru,

samo duša koju muče teške uspomene

misli da se dobro skriva.

Ne brine za tihe opomene,

čini joj se da je zdrava, živa.

Ima li još koga da bi bio zdrav,

tko ne gura naprijed vreće grijeha

kao neki mali, vrijedan mrav

što se šulja preko lijeha?

Ono što je meni tajnovito,

ne mogu otkrivati ni Bogu

koji prti meni što je vremenito

prema svome rajskom logu.

Razlozi su ono što se ne da znati,

okolnosti u kojima sva duša raste.

Samo Bog ti može vode dati

da ispereš rane što se časte

u tom Križu i Raspeću.

Zato ne znaš, dušo, ti o tome

kako ćeš pronaći sreću,

kad ćeš Kristu reći: moj nebeski Dome!

11.03.2022. 20:56

Izlazak duša

Izlazak je, Bože, Tvoga puka,

poput Izlaska Ti svetom gradu,

ono što se čeka zebnjom muka

kakvima si započeo novu nadu.

Zemlji još se ne zna ta ljepota,

prahu olakšanje i sloboda radi poljubaka,

radi dodira u ljubavnih divota,

sveto zajedništvo različitih dlanova i znaka.

Ljudske duše gledaju u nepoznato

i to tužnim krajem, jadnom smrću zovu.

Za njih su Nebesa samo zlato

kojime se trguje u životnome lovu.

Mnogi se za svaki slučaj straše

jer je nevjera im teška i trnovita.

Vjera stoji u to lako uskrsnuće naše,

jer ga drži ljubav Krista, veza svrhovita;

jer tu svaka duša sigurno to zna

po toj Muci i po svome tragu.

Ona čista, poslušna je sva

da je izabere Bog za dušu dragu.

Morala bi znati osoba od praha,

biti sigurna u tu budućnost.

Zašto, inače, bi često ostala bez daha

kad joj Isus kaže svoju ćutnost?

Izlazak nam Tvoj je, Kriste,

da se pomučimo iz pepela siva

radi Neba plava, radi Duše čiste.

Jedino je tako duša sigurna i živa.

12.03.2022. 20:57

Slatki križ opraštanja

Čekam te u ljubavi i nadi,

i u Duhu gdje se smjerno klanjam,

da opraštanje izgradim,

da se zlodusima s puta sklanjam

kao što je zakonitost Mudrosti

koja donijet će mi uvijek ploda

jer je miomiris Nevinosti,

jer se nikada ne proda.

Znam da izgledam ti smiješno

tako uporna i pasivno se držim.

Stanje naše oduvijek je grešno,

a u praštanju se često spržim,

mada o tom ne znaš i ne tražiš,

misliš valjda da ti oprost ne treba.

Svoje rane krivim stilom blažiš,

ali možda po tom stigneš i do Neba.

Ako dođeš gore gdje ćemo se naći,

ali svak na svojoj strani,

znat ćeš, zao put uvijek je najkraći.

Zato meni dugački su dani,

sve dok grlim se sa križem svojim,

dok mi Gospod stati ne dopusti

s tim životom u tim praštanjima mojim

gdje se pretvaram u oblak gusti,

kao neka masa nepregledna.

Nikad ne činim tu svoju volju,

noći prolaze mi k'o nebesa medna,

obećanja Boga nose mene na tom polju

od kojih dobivam slatku vrtoglavicu.

Zato se opraštati jedino isplati,

mada kosti gore, mada slabi nervi viču,

ali nagrada me Neba svuda prati.

13.03.2022. 21:14

Grubo vrijeme

Kada prođu vjetrovi sa sjevera

i kad grubo trnje olabavi,

ne znam što je moja nevjera,

ne znam koji stav je pravi.

Ne znam tada se poniziti

kao duša koja izlazi iz pelena

pa bi nježno se približiti,

bilo kome ide milost njena.

Blagim se vremenima sva zbunim,

rastopim se poput voska,

kojim svoje vatre punim.

Duša ostane mi kao troska,

sva je ostarjela, gruba,

svima naokolo smeta,

izgleda mi kao guba

i ne vidi nikad bolja svijeta.

I ne vidi nitko poniznosti

na toj crnoj mrlji i bez šava

u prevelikoj zahvalnosti

Bogu što me ljubi, štiti i spašava.

Zar bi dao, Kriste, izobilja svoga

nekoj šuši koja ne zna slutnju,

pogled ili stisak dlana protiv Zloga?

Ti bi ostavio samo šutnju,

Ti me ne bi pustio u bitke,

uvijek iznova gdje klija loše sjeme.

Ne bi dao takve vode svježe, pitke;

ne bi nikada mi dao grubo vrijeme.

14:03.2022. 21:57

Pjesma počinka

Kamo god da krenem iznenada,

pronaći ću si budućnost i svoj kraj.

Svaka misao mi poput stakla pada,

svaki korak unazad se kreće, znaj.

„Samo stoj ti tu gdje jesi”, Isus reče.

I na bdijenje poziva me noćima i danju;

moje slutnje kao trsku siječe.

Ipak mi ne dopušta život u neznanju.

Gdje si, Grade, ostavio tragove i Krv?

Nevidljiva rijeka napaja mi tlo,

ali ne znam čemu sva ta strv,

rane, patnje, boli i to nepotrebno zlo.

Lječilišta potrebna su, bolnice i grob

da izađu duše na slobodu i svježinu,

inače svi ostajemo kao jedan rob.

Dvosjekli me mač nebeski ošinu.

Tko sam ja sa svojim krpama

i sa svojim bolestima, ludošću?

Što ja imam sad s tim žrtvama

koje ukrašavaju me Tvojom mudrošću?

Grade, Grade, kao žena postala sam siromašak,

kao majka želim samo Tebe sljedovati.

Kao ljudsko biće ostala sam samo dašak,

kao pozemljarka želim pravo Tebi vjerovati.

Nije dovoljno mi sve što radim,

ma i kad bih vjerovala bolje.

Griješim dok Ti kuću gradim,

nemam postojane dobre volje.

Bližnjima sad često smeta svašta,

i sve boli, i starost i patnja.

Izobličila se ljudska mašta

i pokazala se, iskvarena, ratna.

Kako Ti je bilo kada Te razoriše,

kada puk Tvoj bacili su ždrijebu?

A sada se od nasilja razgoriše

što ga učiniše Janjetu i Hljebu.

Kruše moj nebeski, duhovno mi Piće,

ni za milost ne znam zamoliti.

Ipak, Oče blagi, Milosrdno Biće,

nikada se za Te ne bih umoriti.

15.03.2022. 01:40

More zločina

Svađaju se veliki i mali,

oko mene zemlja gori.

Zlodusi još nisu pali,

a ni sve to što njih mori,

svako dobro što postoji

i za kojega su najjači svjedoci.

Duša mi se Kristom poji,

u nju bistra Krv se toči

da opere blatne misli

moga uma i moj propust.

Zlodusi mi nisu prišli

da ponude neki popust,

ali tu su i polako plaze

kao pseta oko vruće kaše,

sa svih strana obilaze

da bi razotkrili tajne naše,

našu svetu ljubav, našu nadu.

Najgori je zloduh jači

koji car je u tom padu,

koji se za zlo zakvači,

mada dobiva se uvijek oproštenje

kada se potraži Duha Boga

i od Svetog strogo zapriječenje

protiv djelatnosti Zloga.

Zato idem, izmolit ću za se, Kriste,

pobjedu nad vlastitim si zločinima

i zamolit ću za stope čiste

kakve samo Tvoja staza prima.

20.03.2022. 05:45

Najdraža Prvina

Volim reći trešnjinome cvijetu

dobro jutro na današnji dan

u kojemu susrećem poetu;

dolaziš mi kao neki davni san.

Osim pjesnika, još slavit će te ptice,

ti proljeće si optimistično i rano;

tebe zvat će svatko nemilice

da zavladaš prirodom i stanom.

Sunce te dovodi poput Božjeg paža,

mjesečina javlja dobre vijesti.

Doba dođe da se kruh umnaža,

da se život rađa, da se ljubav mrijesti.

Vladati sad dolaze najljepši dani,

ne može tu nitko protiv volje Boga.

Nikog neće zaobići povjetarac rani,

zaljubljena bit će srca mnoga,

neće znati ništa do li ljiljana i zvijezda.

Sklopit će se ruke ispred Krista,

naći će se sred nebeskog gnijezda

volje dobre, glave mudre, srca čista

da proslave život i rođenje,

Muku, smrt i Uskrsnuće,

duhovno i Djevičino pohođenje

gdje su samo grijesi, smrti umiruće.

Donio si svoje čari na tu zemlju suhu

kad si predao se kao najdraža Prvina,

Kriste, Bože u vremenitome ruhu;

čas je ispijanja Krvi i novoga vina.

21.03.2022. 05:37

Muk i smrt

Tvoga sam se, Kriste, Duha nagledala,

Tvoje sam se riječi naslušala

tu, pod Tvojom svetom strehom.

Molitve sam nebeske naredala,

svoje srce ranjeno sam iskušala

i nasitila se božanskim Ti pravorijekom.

Strpljivo Te čekam, Utjeho mi stara,

strašna Hridi duhovnoga spasa

što me žari, pali i ka sebi vuče.

Nema takve materije, takva žara

i tolike snage duševnoga krasa

među prorocima koji samo muče.

Nije dobro samo pustu zloću

prorokovati u istini bez sjeta.

Jer, bez ljubavi što je stvarno ona?

Ne vidi se kao zvijezda noću,

traži samo slavu svijeta,

nema dušu poput prazna zvona.

Jer je Bog naš ljubav stvarna,

a ne manje od istine važna

što nas, eto, ubija bez straha.

Milosti je stvarnost podudarna

kad je nosi ljubav snažna,

pravednosti puna daha.

Osim svega, Bog nam nikada ne šuti

nego uši su nam pune smeća

što ga prebiremo i tražimo smrt.

Ne može Ga duša uvijek čuti

ako joj je glava od srca još veća,

ako duh je uzak, sebičan i škrt.

Ali zašto muči sada prorok ili kralj,

zašto među nama nema jedna glasa?

Gdje je silna ljubav nestala i vjera?

Možda ubija ga tijelo kao malj,

možda broji blago svoga spasa;

možda premala mu zlatna mjera.

Tvoje sam se ljubavi ja nasitila,

Bože koji izobilja sipaš vijekom

u toj svojoj prevelikoj moći

što je uvijek najslabija bila.

Čekam na Te svakim tijekom,

Utjeho mi, kad ćeš doći?

21./23. 03. 2022. 12:02

Djevičanska hrid

Volim Tvoje ruke

na ramenu svome,

svjetla naše luke

što se večerima lome

kao nade zlatni traci

koja nikada ne staje.

Već se čuju koraci

naše ljubavi što traje.

Ti si tajna neistražena

mog nazireata,

zbog Tebe sam blažena

kao naša Femina Beata

što nas blagoslivlja

i još vjekovima štiti;

i, mada ja sam divlja,

ona Kraljica je moje biti.

Zbog Tebe sam njena već odavno,

zbog nje ja sam samo Tvoja,

Srce milosrdno, pravedno i slavno,

Kriste, luko u tisuću boja.

Tko bi znao Čovječjega sina

do li samo Nebo što Ga rodi;

tko bi dao što je istina

koja cvate u slobodi?

Tko bi spoznao na svijetu

što je ljubav stvarna za sve ljude

koja plamti duhovnome letu

čak i svima koji blude?

Pa neka je i otrov il' poganstvo

ako život ima kao Božje biće,

neka bude svakome prostranstvo

ljubav koja tako sporo sviće

i za starost, i za mladost,

i u najgoremu paklenome grotlu.

Nek se tiho rađa mir i radost

u tom zemaljskome kotlu.

26.03.2022. 03:13

Dani bez Tebe

Kako je nezgodan križ odvajanja,

kako je žuljava čežnja Tvoje svojine,

Kriste što ne daješ narodu zdvajanja

koji Te doziva sred najveće tmine.

Kako su teški dani bez Dvora,

zarobljeništvo u trnju što zahvaća sve,

pa makar u blatu bilo i lovora.

Kako se duša u molitvi raduje

što skorijem susretu vjenčanog para,

bliskosti usana, govora kratka,

dok velika briga dušu razara

što puštaš je Ti da bude i slatka.

Kako su nespretne utrnule ruke

zbog rada što prikriva božansku slavu

mjesto da prinese proljetne struke

kojima uljepšavaš zemaljsku opravu.

Kako je sretan povratak na Tvoja vrata

koja su rijetko otvorena širom

jer Ti ne očekuješ onoga svata

koji ne dolazi s blaženim mirom,

mada u Tebi se samo nađe ta pića.

Jer nemir su grijesi što nema im puta

koji bi vodio dušu pred stope Ti bića;

nemirom puk Tvoj sada Ti luta.

Teško je boraviti gdje duša ne pripada

sve dok ne nađeš je u tome trnju

kako Ti čavle na zglobove pribada,

dok ne pozoveš je imenom, krnju.

A duša što čezne za Tvojim glasom,

donosi stope što lagano gaze

i vode je ravno za Tvojim spasom,

pripravlja Tebi najljepše staze.

28.03.2022. 05:59

Nebeska plaća

Mili su mi stanovi Tvoji

i konopci su dobri pali

meni, koja dugo dvoji

da li svijet se ovaj šali.

Već je stvaralaštvo bilo upitno

kad sam poslušno Te svetkovala,

kao da to nije uvijek bitno,

milosrđe što sam iskovala

na svoj način, kao Tvoja slika.

Pisma rekoše mi samo slušaj

i tada ugledah osobine Lika

što ga nosi, Kriste, moja duša.

Kidatelju okova i lanaca,

Velikome koji prašta sve,

Gostitelju stranaca

što ne vidi prijetnje zle,

zar da umuknem na riječi

koje slušale su unutarnje uši;

zar da ovaj svijet me spriječi

reći za Te glasno svakoj duši?

Krovovi su ovi niski poput stege

da bih stigla daleko sa svijećom,

al' Ti vidiš srca sva i bubrege;

vjernost moja rađa srećom.

I, mada mislim da je svemu kraj,

Ti još uvijek mene tražiš;

poniznost dokazuje mi put u raj

na kojemu ljubavlju me snažiš.

30.03.2022. 13:28

Blagoslov kiše

Kiša romori,

simpatijo stalna;

k'o jesen govori

da nije jalna

zbog ljubavi naše

i odanosti trajne

što traži ispaše

gdje stijene su tajne

jer može doći

kada god želi

pod okriljem noći

dok nježnost se dijeli,

sasvim tako

kao i mi,

tiho, polako,

u svjetlosti.

Zaista, voljeti kišu

isto mi bude

kao vali što njišu

i svemu se čude,

kao pusta nevjerica

u trajanju tome,

kao doletjela ptica

na prozoru mome

ili zračne struje,

podivljale nekad

kao što bruje

slapovi rijeka.

Voljet ću više,

rekoh odavno,

i kapljice kiše

svjedoče slavno

o prirodi krasnoj

što Bog je izumi,

o duši jasnoj

što jutrima šumi

dok snivaju mora.

I zvijezda je Dana

svjedokinja zbora

što čezne ga Kana.

Na temelju jakome

Bog naš izgradi

mogućnosti svakome

da ljubav posadi

i ona niče

poput zrnja,

cvate i kliče

usred trnja.

Tko je prešuti,

gubi raj,

a kada ćuti

dobiva sjaj

koji se širi

i od prirode više,

i sve jače miri,

i dalje sve briše.

I još nam je tu

jer Gospoda treba

u dobru i zlu

zemlja zbog Neba.

31.03.2022. 06:53

Mrtav život

Nema Te u našim srcima,

nema Te vjekovima

na žalost svim pucima

i povijesnim tijekovima.

Dođi sada, sada se približi,

sada uvijek Tvoj je Dan.

Gledaj kako zemlja klizi,

možda netko sad je pripravan,

možda čitav sada svijet

za Te žeđa, Krista,

kao samonikli cvijet

što na ruševini blista.

Kaznio si more krimena

teškim križevima nespokoja

koji ne zna Tvoga Imena

da Te zove usred teška poja.

Tvoji puti jednaki su ravnoj crti

kojom pravednici putuju,

a grešnici priklanjaju se smrti

dok za bludničenjem tuguju

što ga prekide Ti prijetnjom Suda

da se Tebi, Svetom, vrate

jer i sami vide da je zemlja luda,

jer im dosta da se kao zvijeri klate.

Mnogi su Te davno izgubili,

a svi drugi slijepo sad ih slijede.

Radi svetih koji su Te ljubili,

podigni bar jednoga iz bijede

kao što si pronašao čak i mene,

koja o Tebi sam čula samo kletve.

Tamo gdje me vode uspomene

stvorio si krvave mi žetve,

ali si me pridobio za se,

Jedinoga koji zna sve boli,

koji čeka ljude da se spase

i svoj život mrtav, život goli.

03.04.2022. 10:20

Pustinjska tajna

Puk Te silan čeka na vratima Perivoja,

Tvoje božanske Oaze usred nemira i rata.

Tko se usudi biti ovca, Kriste, Tvoja,

stići će na Sudu do mutnoga zlata.

Put u svetost budi meni zatrpani strah,

velika je odgovornost, a ljubavi premalo

koja caruje gdje luta taj poganski dah,

tamo puno više požrtvovnosti se dalo.

Da me nije pritisnula žega, ne bih ništa uvidjela;

sad sred pustinje sam slobodna Ti zvjerka,

mada trema moja ne dopušta časkom dobra djela,

jača sam u boli od ta straha što me mjerka.

Svaki dan se ispovijedam, a ništa ne činim,

ni za ljude, ni za sebe, ni za Tvoju, Bože, stvar.

Nemam snage, niti vremena da barem hinim

da sam zadovoljna, sretna, da sam Božji dar.

Ipak jedva čekam da me ta oluja mine,

da mi pijesak ne probada tijelo,

da mi Sunce Mlado hladovito sine,

da u sjeni krošnje Križa nađem jelo.

Kamo me pošalješ, rado ja ću poći

kao što Te rado kao povlaštena blagujem

svakog olujnoga dana i pustinjske noći,

svaki put kad riječi Tvoje čujem

da ne misle da si samo varka.

U dubine Tvoje tajne moram zaći

gdje me čeka svesilna Ti ljubav žarka.

Niti jednu drugu stazu sad ne želim naći.

05.04.2022. 14:21

Moj dragi

Moj je dragi posadio vinograd,

stavio me tamo da treperim

da mu bude blag taj grad,

da mu sve visine ja izmjerim.

Krvlju topio je zemlju plodnu

da se loza trsom spoji;

sjekao je riječju zemlju rodnu,

gnječio to grožđe što ga nikada ne broji.

Moj je dragi usadio svoje Drvo

da iz njega vječna ljubav piri;

njegovo je grožđe bilo prvo

što ga ponudio da mi miri

u sve moje isposničke dane.

Rodio me kao plod od loze

da se nikada ne slome grane

što su kao ruke Tvoje, Bože.

Nikada se prije dogodilo nije,

vinograd mu posta Uskrsnuće.

Grožđe suncem tu se grije,

a i rumeno je kao zore vruće.

Nigdje nema takve povijesti trpljenja,

loza traži slugu, a ne gospodara.

Ukras mu od sveg strpljenja

dok se ona uvija uz Drvo njegovih njedara.

Još mu uvijek mjerim sve visine,

ali mjera moja više nije ista,

već je zašla više u dubine

gdje je duša moga dragog Krista.

06.04.2022. 17:19

Radosti ne vjeruju

Sanjam sreću, mir, prostranstvo;

moje boli popustiti će lako

kad me ovo izvjesno poznanstvo

dovede u stanje tiho, ne i mlako.

Za sada sam predaleko kraju

što me zove, što me vuče gore

gdje se vide staze prema raju,

gdje svjetluca slave Tvoje more.

Nemirne su noći i u miru bile moje,

mjesečina aktivno je djelovala

da pridobije za mene sve odaje Tvoje

jer sam jedino ja Tebi vjerovala.

Skoro svi su mene prijatelji ispratili,

mjesec taj i svi vrhunci, mnoštvo cvijeća

kao da su zbog mene se dosta napatili.

Za me gorjela je uvijek noćna svijeća.

Zato hvalim sva Tvoja stvorenja,

sve je Tvoje meni istinito, lijepo,

zgodno kao sva mi izgorenja,

mada zbog njih misle da mi srce slijepo

oni koji gledaju i traže svuda,

a ne vide Tebe, Kriste, ni u Duhu.

Za njih ostajem zauvijek luda

što se predala je svome unutarnjem sluhu.

Ne vide se Muka, patnja, bol,

nego samo mali pomak što zasmeta.

Zato ne znaju za Svjetlo i za sol,

ne znaju za ludu radost usred svijeta.

07.04.2022. 19:36

Svete veze

Kažu da si utjeha za ljude,

da si vrijedan svakog transa,

da se s Tobom uspavanka zbude,

da si idealna svjetska alijansa.

To su do Tvog Križa prvi koraci

od kojih se dugo, dugo ne miču,

već na mjestu stoje kao tvrdi orasi

dok im sitni korijeni polako niču.

Kada dođe vrijeme boli, vrijeme Muke,

prilike jedinstvene za mlade vjere,

radost čeka na te krhke ruke

da se slome, da ih iznevjere.

Jer će samo tada moći dati dare

i porasti u svoj dobi i u mudrosti.

Kada više ni za kakav trans ne mare,

tada se pomlade ostarjele kosti.

Na Tvom Križu, u tim strašnim bolima

naći će si smisao i dostojanstvo.

Pročišćenje oslobađa gdje god Tebe ima,

svete veze čvrsnu neraskidivo prostranstvo.

Za katarzu ljudske duše rijetko mole

dok ih ne pozoveš, Isuse i Kriste,

dok ne spale grijehe koji u Tebi ih bole,

dok im duše postaju sve više čiste.

Poslije toga odlaze iz svijeta

silom ljubavi i željom jakom;

jedva dočekaju svoj vrhunac leta

da Ti stignu u Nebesa dušom lakom.

09.04.2022. 06:19