STRUNE

 

3. S T R U N E

vjerska poezija

Kazalo

Kriste moj + CN

Strune

Kći Ljubavi

Govor ljubavi

Tornjevi

Tvoj Bog je umro

Krvno zrnce

Maslinske se grane svijaju + CN

Slatki Križu moga dostojanstva

Bernardica svijeta + CN

Na otoku sreće + CN

Dodir otajstva

Zaručnica + Z

Ljubav je ime za sve

Bijeli vitez

Božja iskra

Molitva iz nepovrata + CN

Utvrda od vjetra + Z

Vrijeme svetosti + Z

Moj je život putovanje u slobodu + Z

Izdanak

Miomirisi

Korizmena pokora

Blagoslov Amena

Snagom duha

Presuda + Z

26

Kriste moj

Kriste moj, izvore bogatstva

koje samo nježno srce ima,

i dubino savršenog datstva,

sretan onaj tko Te prima;

pun je sjaja, tankoćutnosti,

svega što se ćutit' može,

niti malo nema mutnosti

njegov duh, moj Bože.

Kome mogu ispjevati

Tvoje tajne, Tvoju mož?

Koga bi Ti istjerati,

koga baciti u lož

kad si svakog sazdao u sebi?

Ljubiti, to hoće svatko

pa ljubiti zar Ti ne bi?

Znati Tebe, to je slatko.

Pjevat ću Ti noću, danju,

i šutjeti još i više

jer si vjeran obećanju

kojim Tvoje Pismo diše.

srijeda, 28.02.2018. 20:25

Strune

Da si ti umjetnik,

a ja da sam glazba,

koliko bi imao sluha?

Tko bi bio sretnik,

kome bi uzavrela plazma,

tko bi čuo od Duha?

 

Da si ti bogataš,

a ja da sam prosjakinja,

da li bi me vidio?

Da li bi primio tata

koji kraj mene ima

ili bi se postidio?

 

Da si ti svećenik,

a ja pjesnikinja,

da li bismo se sreli?

Da li bismo neki zvonik

na tlu od mekinja

dodirima omeli?

18.07.2012. 22:05

Kći Ljubavi

Dan kada je začela Ljubav

po Duhu što se sveti, sveti

riječima i treptajima;

kada zače Nju kao cvjetak ubav,

koji daje mirise i zimi i ljeti,

a sjaji se bistrim svesjajima,

bijaše za nju dan života

koji se probudi malo neprimjetno

slabašnim srčanim udarima

kao udivljenje ispred ljepota

koje prepozna se kao lice sretno,

koje nazire se tek u daljima

kada čovjek ostane u duši sam.

Tad se sjeti da je sreo nju,

da je ostavila neznatnoga traga

od tajanstva što ga nema kam

i da predala je Ljubav tu

koja se razlijeva kao uspomena draga.

Niti ona nije točno znala

što se zbiva i pripravlja

i tko traži joj u srcu gnijezda;

samo uzdahom je Boga zazvala,

a to se ne zaboravlja

kao niti davno propadanje zvijezda.

Tih je dana svega više radila,

sila ju je nosila po poljima,

livadama i kroz mlade šume

kao da je već tu Ljubav sadila

da učini duše boljima,

da uredi sve prašnjave drume.

Tek kada je oči pogledala

one duše što joj uvijek vjerna bila,

vidje da je sve to istina što sluti.

U toj zjenici se ogledala

pa se iz daleka promotrila

kao mati kad se blaženom oćuti.

Tada spozna da se Ljubav rađa

neizmjerno kao vječna drama

i da često raduje se ili trpi,

da je od nje samo vjera mlađa

i da nije jedina i sama,

da od Ljubavi se vječni život crpi.

srijeda, 10. svibnja 2017.

09:47:30

Govor ljubavi

Ne viče po brdima,

nema Ga vidljiva;

na drvima tvrdima

snaga Mu stidljiva.

Upornošću strasnom zbori

poput ljepota svijeta

što se vrti kad On progovori

s premnogo pijeteta.

Daje od sebe, i daje

kao da bogat je jako,

kao za svakog da haje

da ne bi pred Njim proplak'o.

A ne čuje se, braćo i sestre,

od silne galame "pravednika",

od velike naše obijeste,

niti u riječima sljedbenika.

Ne vidi se na selu, u gradu,

ne vidi se nigdje na putu

i ne ulazi ni u koju paradu,

ne lomi trske na tankome prutu.

Sretnik je tko Ga čuje

i tko Ga vidi, taj se obrati,

u takvome stvoru ljubav odjekuje,

i taj se stvor nikad ne vrati.

subota, 24.02.2018. 15:58

Tornjevi

Kakve veze ima ova realnost,

opipljiva do boli,

s tmastim oblačnim nebom

po kojemu se ocrtava rumeni svijetli rub?

Puno je veća onakva stvarnost

kad Boga se moli

pod tornjevima usamljenim

koji odzvanjaju kao ljubavnik neki grub

 

 

u jednoj običnoj pospanoj duši,

hrabroj do ponoći

koja uopće nikada ne dolazi

nego rasplamsava se kao implozija

tamo negdje, daleko u tmuši

iza koje nema noći

iako rumena crta s oblakom prolazi

kako bi označila da rajska eksplozija

 

gori i gori kao vječna baklja,

kao muklo nebesko prostranstvo,

čak i kada se tornjevi više ne naziru

i vjetrovi postaju nepodnošljivi.

To je samo spoj duhovna kraklja

jer vremena donose poznanstvo

i udaljenosti više ne nadiru

u raj duše, neopipljivi i nepokošljivi.

17.06.2014. 23:00

Tvoj Bog je umro

Tako posebni su ovi dani,

zapisani posred srca čista,

ljubavlju i vjerom opravdani,

ovjenčani mukom Boga Krista,

prikazani smrću Mu, Raspelom,

započeli još od pradavnina.

Tko se diči takvim djelom

gdje se pogiba od prinosa prvina

i gdje novo sunce život rađa;

gdje se slavi, pije, pjeva, jede

da bi ova vječna smrt još bila mlada,

gdje se uzdiže visoko znak Mu bijede?

Često čuješ kako slavim Boga,

a te riječi kao da su umiruće

poput nestajanja Raspetoga;

nikada ne vidiš naše uskrsnuće.

Uvijek misliš dosadni i pusti snovi,

oko tvoje gleda što ne želiš čuti,

da su tvoji teški dani uvijek novi,

da su slavlja Boga samo slijepi puti,

da je u tvom umu sve to jadna simbolika.

Ne razumiješ veličinu ove smrti časne,

da si sazdan Mu od srca i oblika,

da ti daje život, uspjeh, riječi krasne

kojima se tako ponosiš u svijetu.

Znaš li da si Njegova svojina;

svaka tvoja vlas, svaka riječ u letu

služi samo kao prinos one žrtve od prvina

koje opet služe srcu tvom za opravdanje

jer se držiš pred Njim tako uznosito

kao da je Stvoritelj ti dosadno imanje

što ga treba prebroditi neko biće ponosito.

Ne vidiš od grijeha, uznosiš se jako,

naokolo zdravi razum propovijedaš,

ali ne znaš da je mudrost Njemu zrno svako,

da ti samo Isus razum zapovijeda

da ne lutaš bespućima nevjerničkim

nego da se predaš umu Najvećega.

Gdje su tvoji bogovi sa srcem dičkim

i s tim kopljem koje probolo je Njega?

Tvoj Bog je umro i za tebe živi,

da ne otpadneš od Njega poput gline,

kao prah od pepela i slatkoriječivi

što izgori odmah kada nastane, i mine.

A da nije umro, nitko slavio Ga ne bi,

nitko ne bi spoznao tu ljubav žarku,

nitko ne bi rađao ljubav tu u sebi

već bi dani prošli nam u blatnome jarku.

Naša djela, naše riječi nosila bi rijeka

kojoj nema povratka iz Hada.

Uskrsnuli Isus Bog je živih, sve nas čeka

da u smrti ljubav nam ne strada. nedjelja, 04.03.2018. 20:38

Krvno zrnce

U Tvojoj krvi pronašla sam zrnce,

sebe samu vidim kao blažen cvijet.

Ti me čuvaš, proizvodiš mi trnce

radi kojih milo mi je tamo mrijet.

Krv je Tvoja zaštita mi istinska i prava,

svu me nosi, svu me sveđ obnavlja;

iz nje teče život vječni kao lava

u kojoj me svetost Tvoja ne ostavlja.

Zrnce krvi moje prepuno je biće

i na svojoj duši nalazim Ti rane,

one od kojih i mojoj duši sviće,

one od kojih se plode moje grane.

Krv je Tvoja mojoj krvi slatka,

duševna je sva, od kože Ti do srca;

Ti mi moje krvno zrnce satka,

Ti mi doprije do moga srča.

Slavi se u mojoj krvi žrtvenička Krv,

a ja upijam od toga Tvoga vina

makar nosi mene i pod razni žrv.

Krv je moja Tvojoj krvi klina.

subota, 24.03.2018. 18:54

Maslinske se grane svijaju

Maslinske se grane svijaju

od nebesa sve do tla,

a tišine mukle srcem sviraju

rekvijem za žive, počinak od zla.

Spustilo se čvrsto, sitno lišće

sve po mekoj stazi i kaldrmi lijepoj,

i po uzbrdici gdje se Boga išće;

Ave Jesu, zbogom rulji slijepoj.

Maslinove grančice i sada

tu, u mojoj sobi, liježu od težine;

srce Boga slavi kao živa nada

jer od mrtvih nema te svježine.

Oštro, sitno lišće tabane Mu žari,

a gaziti se mora i mrijeti se hoće

da se onaj vječni san ostvari,

da se riješi živalj te svete suhoće

pa da s Njime svi zajedno mremo

s pjesmom hvale i s vijencima slave

jer mi, živi, znamo kamo idemo.

Duh Mu kliče: Ave, vjerni, ave!

I dok Maslinske se grane lome,

naš su počinak svi sveti stolovi

da nas braća izdajnički zgrome,

da nas snađu muke i bolovi.

Zbogom, braćo nevjerna i mila,

za vas mole srca u tišini,

vi ste miljenici svetog bila

koje prašta sve u tmini,

ali niste radošću i slavom orosili.

Živ je samo slavljenik na Večeri,

uzvanik odjeven u to ruho i u sili

kakvu nose sveti na nebeske dveri.

Nedjelja Muke Gospodnje,

25. ožujka 2018. 15:44:54

Slatki Križu moga dostojanstva

Ti si se ponizio preda mnom,

Kriste moj, Svjetlosti sjajna,

u mome boravištu tamnom

da mi bude ljubav trajna

o kojoj mi poje anđeoski kori

kada Posljednja se večera Ti slavi.

I svi će se naći ljudski zbori,

svatko da se Tebi, Bogu javi

kao završeno biće toga dana.

Posljednji Izlazak će biti drama

kada se okupi Crkva odabrana,

oni kojima je život bio tama.

Tami jednom dođe završetak,

a smrti se život oslobodi

kao vječne ljubavi začetak;

tek se tada čovjek rodi

da bi iznova naučio i znao,

dostojanstvo svoje da bi zadobio,

da bi svoju ljudskost iskušao

da je ne bi iznova zarobio.

Dok se Bog poklanja čovjeku,

ljudsko biće slavi Jedinoga Boga.

Tada nema završetka njihovome vijeku,

to je tek početak Križa slatka, velikoga.

Ponesi me sa sobom, Kriste, kada prolaziš;

rođeni smo skupa u smrtnoj Ti agoniji

jer Ti na taj način k meni dolaziš

da me odabereš na zemaljskoj koloniji.

Uzvisi me uskrsnućem do Tvojih stopa,

slatki Križu sveg života vječna,

pod kojima srce moje u toj tami kopa,

pod kojima stenje svaka staza mliječna.

Velika srijeda, 28. ožujka 2018. 08:59:00

Bernardica svijeta

Kada opet budem sama,

kad se opet preda mnom pokažu

tornjevi ti koji nebo paraju

kao da je u visini tama

predvečerja kojem se polažu

molitve što nebom šaraju,

tada sjetit ću se naše tajne male

kad sam od tebe ja odlazila

pa ti prišapnula 'Do viđenja';

tad su ruke tvoje meni snagu dale,

tad sam oko tvoje zapazila

presijavajućeg uzvišenja,

slavnu tvoju na pećini Baziliku.

Slatka, skromna djevojčice mila,

iz tebe izraste sunce što se klanja

i grad Lourdes je nalik tvome liku

koja toliko si mnogo prepatila

da ti čak i ono u tebi još sanja.

Pozdravljam te, Bernardice svijeta,

i još jednom opet molim za te,

za sve ono što si htjela postati.

Čuvaj djecu moju velikoga leta,

poniznost i skromnost da ti shvate,

veličinu koja ne može u sunce stati.

utorak, 10. travnja 2018. 20:50:24

Na otoku sreće

WP 29092016 230.JPG FOTKE I NASLOVNICE slike nacrt

Mnogi ljudi svi su samo jedna misao,

samo slavlje Boga kojem hodočaste

da pronađu i da dobro vide Smisao

koji od toga jedinstva neprekidno raste.

Jedan govor, isti jezik, molitva na dlanu

gdje riječ nasilje je sasvim strana

kad se sretnu mnoge duše samo jednom danu

i kada zarudi zajedništvo da bi srušila se brana.

Stigoše na razne načine, dođoše do cilja,

neki teškom mukom na dalekom putu,

da bi ostali zauvijek u toj zemlji milja,

da bi pronašli si mjesto u nekome kutu

gdje će spustiti svoj naramak da klecnu,

da se nikad više ne osvrnu na sve divlje vale

već da zahvate si vodu svetu, tečnu

što su besplatno im anđeoske ruke dale.

nedjelja, 15. travnja 2018. 21:11:00

Dodir otajstva

Želim te vidjeti sretnoga od iščekivanja,

mirna od sigurnosti i utjehe

i nemirna od one znatiželjne strasti

što za Bogom čezne bez izbivanja

jer je okajala grijehe,

potpuno uvjerena da neće pasti

 

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,

što se više bude nadala i ohrabrivala

svojim iskusnim i prorečenim znanjem,

kao snažno porinuće rajsko

o kojem je često snivala

pa ga nazvala konačno imanjem

koje zasigurno neće nikad više nestati.

Želim te ugledati u molitvi rastepena,

u tom svemu ipak neobično svoga

kao da ne možeš više prestati

ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,

ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

 

s kojim uvijek siguran je Savez vječni

i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju

pa u srcu mene uvijek primaš.

Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,

da pošalješ molitvu još nježnju

pa da znaš da sve više mene imaš

 

jer te često čujem, čak i iznenada,

jer mi pomažeš u mom spoznanju

onda kada više ne znam kamo dalje,

kada mi u Boga duša pada.

Želim samo proslaviti te poslanju,

čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje.

 

Želim ti se opet malo nametnuti

sada, kad me kopka ovaj novi poziv,

želim srcu tvom se odazvati,

reći ti da ne možeš zametnuti

samo tako ovaj buran Božji proziv.

Želim samo reći ti što moraš znati.

01.12.2014. 07:33

 

Zaručnica

Tiho pjeva ona duša stara

koju pozvao si više puta

da u Tebi se odmara,

da Ti klekne rubom skuta

 

koje si raširio za djecu svijeta.

Mnogi sad je u nevoljama,

mnogi ište pakla kleta,

mnogo krika se prolama,

 

ali niti jedan nije tako zvučan

kao što je pjesma ova;

niti čovjek nije tako stručan

da ispjeva glas svatova

 

kojemu se sveti često raduju.

Kliči, zemljo, Bogu svome,

Stvoritelju kojem vješto ratuju

da Mu zaručnicu slome

 

jer je sva previše lijepa,

jer je cijela sjajno odjevena

i za zloću je preslijepa,

a na svjetlu umjerena,

 

ne može se ničime porediti.

Sva je malo tajnovita,

ali umije pobijediti

najboljega duha vilovita.

 

Nikad neću ispjevati

boli moje duše, sreću

što ne staje se izlijevati

po svatovskom cvijeću

 

makar nema toga runolista

kao što je Djeva bajna,

zaručnica svoga Krista

kao zvijezda sjajna

 

što božanskim zbori glasom

kao voda bistra i umilna,

što se diči vječnim spasom

za kojim je žudnja silna.

05.08.2016. 01:02

Ljubav je ime za sve

Ljubav je ime za sve,

i dubine, i visine,

i kad se plače, i kad se raduje

pa i kada sunce sine.

 

Ljubav je ime za svijet

u kojemu postoje rastanci,

ratovi i još po koji cvijet.

U ljubavi jaki su lanci.

 

Ljubav je ime za dvoboj,

ime za žrtve prevelike.

Ljubav je ime za proboj,

za uspomene i za stare slike.

 

Ljubav je ime za duše

kada se zajedno spoje.

Ljubav je da se brane ruše

i da se ljudi razdvoje.

 

Ljubav je ime srca moga,

ime za sva mjesta i sva vremena.

Ljubav je sveto ime Boga,

Ljubav je oganj iz kremena.

 

Ljubav je razlog i svrha,

uzrok i posljednja nit

po kojoj stižeš do samoga vrha,

po kojoj poznaješ svoju bit.

 

Ljubav je buđenje praskozorja,

čekanje na tramvajskoj stanici.

Ljubav je metar za mora i gorja,

Ljubav je točka na posljednjoj stranici.

 

Ljubav je život i smrt,

Ljubav je pomak i odmak.

U ljubavi čovjek je tako škrt.

Ljubav rastjeruje mrak.

 

Ljubav je ime za dom,

Ljubav nosi igru djetinju.

Ljubav je svjetionik na putu mom,

Ljubav je ime za svetinju.

12.07.2016. 13:06

Bijeli vitez

Ljubila sam bijelog viteza od čedi,

od čednosti bajne, Nevinosti čista

koja ovom svijetu nikada ne vrijedi,

ljubila sam Boga koji mu u oku blista.

Što mu sve to znači, nisam znala

ja, ovakva umorna i rastrgana,

ali sam ga ipak nečim prepoznala

što sam ponijela iz jako mladih dana.

Ljubila sam svaki pogled, svaku riječ,

glas što nosi poruke od svile

do dubine moje duše, blijede kao kreč,

kojoj više stvari nepoznate bile.

Gledala sam često čisti bitak Tvoj,

tako neuhvatljiv, tako istinit i stvaran

kao ruke djece, kao pčela roj,

a bio mi je pulsu mome podudaran.

Često gledao me prodorno i strogo;

kamo sreće da sam zjenica mu oka

pa da imam oca, sestru, braće mnogo!

Skromna riječ mu plamtjela s visoka,

sakrivena ljudskošću, vremenitim svijetom

koji hoće okovati anđeoske dveri,

ali me je povukao svojim čednim letom,

čvrstim stavom nevidljivoj sferi.

Sin je bio moćnika, kraljevskoga štićenika,

majka bijaše mu slavna na daleko;

držali ga za plemića i za probrana ženika,

nudili mu blaga i paperje meko,

ali on je ponio za sebe posinstvo i trnje

da ne vene duh mu usred zlatna stana,

da umnoži neraspadljivo Ti zrnje

koje dijelio je svake noći, svakog dana

pa se i po meni kao blagoslov prosipalo.

Daleko je, ne vide ga svi zemaljski dvori;

ja ga jošte gledam i u nasljeđe mi palo

posinstvo to isto što ga meni stvori.

nedjelja, 15. travnja 2018. 19:29:01

Božja iskra

Nebu sam okrenula leđa, moleći za Tvoju volju;

tako bolje vidim, tako sam na višem mjestu.

Gledam gotovo kao Tvojim očima prema dolju

kako si uzvisio oganj na mom krijescu

kojim slabašno u kasnom danu pokušavam tinjati,

ali ne vidi se prostim okom zlatna baklja,

onaj kremen što ga krešem da bih iskru odapinjati

i prirediti neprijatelju opća smaklja.

Ne znam sebi niti vatre pripaliti na logorovanju

na mom brdu na koje se često sklanjam

i kako bih onda se postavila silnom rovanju

svuda oko brda s kojeg Ti se klanjam.

Nije čudo da ne vide moje kremenje i iskre

koje meni vraćaju se pa mi pale obraze,

zabadaju se usred duše moje, one iste

od koje za sebe stvaraju si razne odraze

za koje drže da sam to ja, ona prava

koja uvijek neozbiljno životnosti uzima

dok poda mnom već se iskra prosijava

pa mi pali pete, pa me naglo svu obuzima.

Unutarnje stanje moje samo Tebi jeste znano;

niti ja za sebe ne bih dala toga povjerenja

s kojim Ti me nosiš kao dijete, svijetu nepozvano.

U Tebi sad molim da mi dadneš svijetom pomirenja.

Nemam pojma odakle mi iskre moje sve pristižu,

ne znam jednu svoju izreku izrijekom ponoviti.

Hijene hoće sve, samo svrate pa se potajno obližu

ne bi li me dočekale u tom času gdje ćeš me obnoviti

pa onda možda zaboraviti, barem na jedan mah;

ali Ti si tako vjeran, ogromno je Tvoje pouzdanje

koje imaš za mene i koje meni ne da neki uzmak

od sve Tvoje podrške za ovo moje strašno stanje.

Tebi ja se uzdam u sebe i sve svoje tanke misli,

u sva svoja djela ili, posebice, riječi i rečenice.

Svi su Tvoji znakovi oko mene i u meni suvisli

pa čak i taj vreli kamen usred moje zjenice.

15.02.2014. 19:00

Molitva iz nepovrata

Tražim pomoć za sve dane zla,

za sve zablude i krive procjene, i neuspjehe;

molim da me mimoiđe sudba ta

da ispaštam za sve greškice i grijehe.

 

Molim Boga da mi ne gomila iskušenja,

samo jedan razlog imam, samo jednu kušnju;

drugih opravdanja nemam za sva otuđenja,

samo jedan motiv za molitvu zdušnu.

 

Ako treba, odlazim u nepovrate

samo zato što sam predana u velikoj nadi

jer ja znam da anđeli me prate,

jer na mome srcu Bog si novo zdanje gradi.

 

Ako moje srce za malo poklekne,

pitat će me anđeli za moje porijeklo

i što da tada moja duša rekne

za sve ono što se teško steklo?

 

Ako moje srce pak izdrži ove pute,

ja ću znati da sam opravdala povjerenje,

ja ću čuti sve te molitve što sada šute,

anđeli će slaviti moje odijeljenje.

 

Usamljena duša u tom klancu, daleko od svega,

ne čuje ni svoju jeku od sve prašine i buke,

predano se baca na te stijene vlastitoga bijega,

za uvijek se prostire pred lisice i vuke

 

u toj zemlji bezimenoj gdje ne vlada nitko,

među neprirodnim silama bez snage.

Zar to stanje, tako neplodno i plitko,

nije tlo i klima za vjetrove blage?

 

Pouzdano znam u svome otuđenju

da sam hram za Boga, Njegova stečevina

koju šalje tome teškom okruženju

da bi ruka Mu dotakla i duša nevina

 

ove krajeve napuštene i ostavljene.

Što je teža nevolja za mene, ja to više znam

da su moje ruke dobro opravljene

i da nosim ljubavi još više da ju dam

 

baš onako kako Bog je moj odredio

kojemu sam strasno bliže željela pristupiti.

Ni sa kime nije me poredio

već je poslao me nove zasluge prikupiti.

 

Ljubav moga srca tako je pragmatična,

ona ima svoja nadahnuća i svoje ispunjenje.

Ja sam grešna duša toj divljini vična,

Bog me treba baš za njeno slavno iskupljenje.

 

Moje ruke sad su pune raznih dara,

ali nema ovdje stola gdje bih blagovala manu,

samo klanac i i ja usred toga prašnjavog oltara

na koji prinosim samu sebe kao hranu.

30.10.2016. 06:04

Utvrda od vjetra

Danas imam poziv prići ti i reći

da sam uvijek bila žena koja čeka

kao duša koja jednom mora prijeći

sve brzace i sve struje koje nosi rijeka

 

i da zbog toga ne stižem nikad tamo

gdje bih mogla se prikazati za dar;

nije važno pitati se od kada se znamo,

nije važno da li mi smo idealan par.

 

Sve što imam služi mi za odricanje,

sve što spoznam vodi me još dalje,

prema obali gdje prestaje to protjecanje;

moja jedra su mi moje vlastite halje.

 

Naći tebe na toj rijeci veliki je znak,

vidjeti da slično strujama se loviš

i da ti u jedra tuče vjetar jak,

i da prema istim obalama ploviš.

 

Ti si meni Božje obećanje,

utvrda od vjetra i kapljica vode,

sigurna budućnost i snažno sjećanje

na sve one pobjede što nove bitke rode.

 

Za ovakav susret potreban je život cijeli,

u današnjem danu nalaze se dani svi,

nalaze se noći i svi snovi bijeli,

i čitava rijeka; to smo stvarno mi.

 

Ima ljudi, ima duša raznih vrsta,

nepreglednih obala i velikih mora;

svjesni da smo sluge Božjeg prsta,

mi smo isti poziv koji nosi bezbroj odgovora.

20.11.2016. 00:48

Vrijeme svetosti

Misliš li da staro biće nije prokušano,

niti pije, nit se izobiljem hrani,

usamljeno živi, Bogu vjerno i odano,

bogati mu stolovi i produženi dani.

 

Mudra riječ i nježno srce ponizno,

odlučno se sklanja i najgoroj bijedi,

a još više izobilju jer je tako krizno,

jer mu slava tako malo vrijedi.

 

Niti koga zove, niti koga dira,

niti se u prve redove gura;

nikom ne dopušta remećenje mira,

svaka mu je sveta dragocjena ura.

 

Skromna srca i žilavih ruku

održava tihu vatru svoga doma;

ne spominje ni bolesti, ni muku,

sporim hodom brani se od sloma

 

iako ga nova užurbanost tješi

kao mlade ptice ranim proljećima,

iako si sve probleme odmah riješi

jer već kao da je ovdje stoljećima.

 

Zaobilaze ga, gotovo je neprimjetan,

ne vide odakle dolazi, ni što je;

nitko ne bi vjerovao koliko je sretan

jer se izborana lica nikada ne broje.

 

Mnoge nevolje je vidio već više puta,

propasti svijeta, izume i napretke;

susreo je velikane, pravila kruta,

sticao je saveznike, ispraćao pretke.

 

Još ga zjene služe, žmirkave i sakrivene,

još se sjeća mnogih ljudi, ratova i knjiga;

dobro čuje, glave malo nakrivljene,

nema puno želja, ni potreba, ni briga.

 

Nije puno stekao, nit je puno izgubio,

ništa zaslužio nije i još uvijek služi;

sve je odmah dao što je mnogo ljubio

i sve što zaište, Bog mu odmah pruži.

17.12.2016. 05:39

Moj je život putovanje u slobodu

Moj je život kao zatvor s rešetkama,

kao nužno zlo kroz koje moram proći;

kroz njega mi dopire i svjetlo i tama

i kroz njega mi je na slobodu doći.

 

Moj je čitav život samo pregled jednog obraćenja,

ja mu nisam više ništa obavezna dati;

on se uvijek sastoji od samo jednog čina svetoga krštenja

radi kojega sam došla čovjekom se zvati.

 

Postala sam zato da dostignem preko tijela

ono isto za što me je Bog odredio,

da me svu obujmi i zakrili odora mi bijela,

da bi mene svojim krstom kao neživu odledio.

 

Ništa drugo nije bitno za to moje postojanje,

sve što mi se događa samo put je prema gore,

prema tamo gdje me čeka ono stvarno stanje

za koje su predoređene mi kosti da izgore.

 

Sve je ovdje samo radi moga neophodna spasa,

sve što živim i što činim samo krst je časni

da bih rodila se duhom i bez porođajna plača, i bez glasa;

taj mi čas rođenja nikada ne žuri i ne kasni.

 

Procesijska svijeća izgorjela noćas mjesto mene,

čuvala me Djeva Majka dok sam u nesvijesti spavala.

Niti jedna duša nije ovdje koja nema to rođenje,

svaka duša zato jeste da bi vječnosti spoznavala.

 

Svak se drugim krstom rađa, ali svatko živi da se rodi

kao što je svaka krošnja postala od korijenja

što se je napojilo u zemlji, klijalo u vodi,

što se probilo na površinu čak i preko stijenja;

 

jedna klica je određena da bi drvo se razgranalo

što u nebo raste i što tamo ptice nebesnice hrani

koje gnijezda svijaju da bi sve stvorenje sanjalo

onaj vječni duh na beskonačnoj nevidljivoj grani.

 

Pa neka sam i nesvjesna, neka me i smrću zovu,

taj mi odlazak sa svijeta neminovno pruža onaj život pravi

koji mi započinje u tijelu, na zemljaljskom krovu

već i onog časa kad se duša svome Bogu javi.

 

Evo me, moj Isuse koji rodi me od mesa i od krvi

i od svjetovnoga daha što ga skidaš Ti sa svojim Križem;

već Te dugo slijedim dok se moje tijelo mrvi

i svom dušom k Tebi u svoj stvarni život stižem.

05.10.2016. 09:30

Izdanak

Drugoga dana mjeseca zgodna,

godine ove milosne Gospodnje,

duša je pronašla malo krša rodna

i odmah krenula u ophodnje

 

kao što trubljama sravniše Jerihon.

Molitvom je naporno radila,

vjerom je opremila jedini ešalon

kako bi maslinov izdanak sadila

 

koji već sav bijaše skvrčen i suh,

kao željan pijeska, a ne vode;

i kao da je za vapaje gluh,

a dodiri kao da mu samo škode.

 

Duša ostavi izdanak u zavjetrini

i on poprimi boju okoline,

samo ostade svijetliti u nutrini

kao da sunce iz njega sine.

 

I tako se duša naokolo vrzla

dok sjena ne postade sasvim tanka

jer već je padala noć ona mrzla.

I duša se stisnu podno izdanka.

 

Povijena sva u jednom smjeru,

sjena je izdanka nekako skakutala.

Duša osjeti toplinu i vjeru,

a u blizini je ptica zacvrkutala,

 

tiho i nježno kao dijete nerotkinje.

Potom je rosa na dušu stala,

a duši se laki uzdah otkine

jer izdanak živi, Bože, hvala.

19.03.2015. 14:59

Miomirisi

Nestat će mi čežnje jer ću naći

onaj tihi plamen neugasiv,

jer u dvore Tvoje kročit ću i zaći

gdje je molitveni izražaj mi spasiv.

Nestat će mi nesposobnost izražavanja,

nesposobnost da Te ljubim, gledam;

znat ću stil i način ljubavnih predavanja

kad Ti cijelo biće svoje predam.

Već pristiže miomiris i do mene,

mir tjeskobe, predanosti vječne,

predanosti volje Tvoje posvećene

Ocu našem kojemu su riječi tečne,

koji dobro zna kad prave misli niču

što proizlaze iz molitvenih stanja;

grijesi mog sazrijevanja već riču,

spadaju mi s uma od svih poziva i zvanja

ove ljubavi, slobode neizbježne.

Molitvom ću se komunicirati,

ničim drugim jer su riječi nježne

samo kad se mogu živjeti i dirati.

Tad ću znati što je milost i realnost,

sve će zajedno se sakupiti kao more.

Samo jedna može biti podudarnost,

jedan je vrhunac, a mnoge su gore.

Kada progovorim, snovi bit će krhki

i najveće želje ostat će preslabe,

a svi grijesi raspast će se prhki

što me sada neuspješno grabe,

ja Te molim, Bože slatki, Bože mili.

Ti si moja baština i moj početak,

moja srž u koju su se svi životi slili;

ja sam spašeni, određeni zametak,

a svi drugi ljudi djeca Tvoja,

tako nespretni, nesavršeni, dragi.

Ništa im ne znači neka žrtva moja,

samo prosvijetljenje i mirisi blagi

da ih primamljivo ka Tebi vuku

makar oni nemali ni svijesti.

Kad Te vide, spoznat će i Muku,

tad i oni čeznut će Te sresti.

11. travnja 2017. 03:20:46

Korizmena pokora

Uz Tebe provodim dane,

naši su vrtovi rajski

po kojima blagoslov daždi.

Predajem sve svoje rane

i gazim taj put krvavi, majski

koji po strvima bazdi.

Nije li lijepo, savršeno

doživjeti proboj prosvjetljenja

tamo gdje duša navikne biti,

ma bilo tu sve i završeno:

žrtva sam svoga odijeljenja,

duša mi ne može Krvi Ti piti.

Tijelo moje, Tijelo Boga moga,

kada ću stići na zidine Tvoje?

Tako sam beskorisna sluškinja;

tako je otvoreno Srce za zdanja mnoga,

Srce što gradi nam stan za dvoje,

od svoga života daje mi tinja.

I ja, tako nemoćna, gradim,

dodajem suze i pot, ugrađujem bol,

sve više vidim i teže se držim.

Okrijepe nema, ali ju sadim

jer Krv Tvoja teče kroz moju dol;

na njoj se zbog Tebe pržim

kao na noćnoj logorskoj vatri.

Više no zoru straža noćna,

više no melem rane ove,

iščekujem ono što duša mi snatri;

čežnjo beskrajna, ljubavi moćna,

probudi me uvijek za svoje snove.

subota, 17. ožujka 2018. 16:07:10

Blagoslov Amena

Propast ću kroz tmine samotnosti

da me napadaju slutnje, bića mnoga,

uzalud im čak i njine dobrohotnosti,

jer tko mrzi tragove života svoga,

taj će istinski svoj, pravi život zadobiti.

Jedino mi svjetlo u životu su zabranili

pa bi razni zlodusi me rado zarobiti,

ali čini mi se da su u tome uranili

jer mi nije prekinuti moje treće dobi

bolestima ili smrću svake uspomene.

Bez tog svjetla prorekli mi sve zle kobi,

ali mračni ponor dobro vide moje zjene

kao skromno tlo od trave ili mahovine.

Pogni glavu, hodi pognutih ramena,

slavi svoje tužne, usamljene svetkovine,

raduj se iztiha svakom blagoslovu Amena.

I gle, srce moje, savršena spokoja i mira

u tome nevidljivome kraju;

slušaj kako bilo puka jednako vibrira,

izgubljena dušo izgubljenom raju.

utorak, 10. travnja 2018. 06:22:53

Snagom duha

Zadržat ću za sebe razne snage,

snagu duha i bolesnog straha,

uspomene premnoge i drage

do posljednjeg svjesnog daha.

Ova duša sva je isprepletena,

sad se budi, sada drhti noću;

mećavama sam zametena,

a najviše ja Te ljubit hoću,

toliko i tako da se gubim

daleko od boleština svijeta

jer Te gledam, jer Te ljubim,

jer sam puna pijeteta,

neznatnosti i miline

koju sipaš mi na skromno biće.

Ti se preda da pogine

onaj koji mrzi Tvoje piće.

Tebi vjerovat ću sve što reče

jer je točno tako srce prepoznalo,

da si Melem svem' što peče,

da mi spas od svega Tvoje srce dalo.

Kada progovorim, svjesna sam što srce želi,

tek ja tada znam što mislim i da živim;

u Tebi mi riječi slatke duša moja dijeli,

zato Ti se, Istino života, divim

jer Ti reče i ja postadoh u planu,

Ti uzljubi mene pa mi život sinu.

Ti mi reče i zapisa me na svome dlanu;

vjerujem Ti riječi koje nikada ne minu.

utorak, 17. travnja 2018. 20:42:36

Presuda

- Što ćeš mi reći kada pristignem

u nebeske dvore i u Tvoj Hram?

Što ćeš učiniti kad se pridignem,

kad napustim onaj strah i sram?

- Ako me nisi upoznala do sada,

gdje ti je bilo tvoje pokajanje,

moje praštanje i uvijek nova nada?

Čemu ti služi tvoje postojanje?

- Znam Te, Živote, o ljubavi krasnoj

često smo pjevali Ti i ja.

Odanost Boga duši jasnoj

uvijek i svugdje tiho sja.

nedjelja, 11.03.2018. 18:08