Samo je jedna Bezgrešna

"Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 
(Lk 1,28)."


"Bog odasla Sina svoga (Gal 4,4)", ali da Mu pripravi tijelo, želio je slobodnu suradnju stvorenja i zato je, od sve vječnosti, izabrao da majka Njegovog Sina bude kći naroda Božjega, židovska djevica iz Nazareta u Galileji.
Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je bila od Boga nadarena i otkupljena već od svoga začeća.

Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga postojanja, kada ju je začela njezina mati Ana, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.
Marija je čitavoga svoga života ostala čista od svakog osobnoga grijeha te bijaše napogodnija Posuda za utjelovljenje Sina Božjega po Duhu Svetom te je u vjeri kršćanskoj uznesena dušom i tijelom na nebesa.

Povijest ljudskoga roda poznaje i svoju povijest spasenja u kršćanskoj vjeroispovijesti, to je povijest neumornih, ponavljanih pokušaja Boga Stvoritelja da čovjeka otme njegovu grijehu (Dufour, str. 283).
Istočni grijeh prvi je grijeh prvoga čovjeka i nasljedan je kroz sve ljude.
Bog stvori čovjeka, a čovjek uze sam sebe za mjerilo svega. Posljedica grijeha je smrt.
U Katoličkoj Crkvi istočni grijeh se briše u sakramentu krštenja, uranjanjem u Krista, Jedinoga Boga koji s nama umrije da bismo svi mi s Njime uskrsnuli, neki na osudu, a neki na vječni život u Bogu. 
Ljudi su svi grešni, samo kršteni u Isusu Kristu su oslobođeni ljage Istočnoga, prvoga grijeha. U svome životu su pozvani da ne griješe, ali su u svojim slabostima prema Bogu ipak svi grešnici koji ispovijedaju svoje grijehe u sakramentu Pomirenja te takvi mogu blagovati Tijelo Kristovo, živoga Krista pod prilikama kruha i vina, u sakramentu Euharistije pa su zbog toga i sveti. 
Svetost je osobina Boga, za razliku od ljudskih grešnih osobina čovjeka. Svet je Onaj koji, po ljudskim mjerilima, nema grijeha i nije grešnik, to jest bezgrešan je. Svet je onaj koji je čist od grijeha i koji je izuzetno dobar, dobroćudan i pun milosti Božje. Svetost Boga u ljudima je Njegova izvedena svetost koja je inače strana i vanjska osobama, mjestima i predmetima koje čini svetima; svetost postaje stvarnom i nutarnjom tek darom Duha Svetoga u kojemu se Božja ljubav, Bog sam priopćava, pobjeđujući grijeh koji priječi zračenje Božje svetosti ( Dufour, str 1313):

"16I mi smo upoznali ljubav
koju Bog ima prema nama
i povjerovali joj.
Bog je ljubav
i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
17U ovom je savršenstvo
naše uzajamne ljubavi:
imamo pouzdanje na Sudnji dan
jer kakav je on,
takvi smo i mi u ovom svijetu.
18Straha u ljubavi nema,
nego savršena ljubav izgoni strah;
jer strah je muka
i tko se boji, nije savršen u ljubavi.
1 Iv 4,16-18

Tako je Katolička Crkva tijelo Krista u kojemu su vjernici katolici udovi toga tijela s dostojanstvom svetosti, ali i s križem grešnosti. 
Božji Sin, Bogočovjek Isus Krist posvećuje kršćane, Njegova žrtva posvećuje vjernike istinom, dajući im istinsku svetost:

"I za njih posvećujem samog sebe
da i oni budu posvećeni u istini."
Iv 17,19

Kršćani su dionici u životu Krista uskrsloga, po vjeri i krštenju kojim oni dobivaju pomazanje koje dolazi od Svetoga (1 Kor 1,30; Ef 5,26; 1 Iv 2,20). Tako, oni su sveti u Kristu po prisutnosti Duha Svetoga u njima; jer oni su kršteni Duhom Svetim, kako je to Ivan Krstitelj najavio (Dufour, str. 1318).

Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga s vjernicima katolicima uništava im sve lakše i smrtne grijehe. Zahtjev svetoga života je temelj svekolike kršćanske asketske tradicije ( Dufour, str. 1319); ona ne počiva na idealu nekog zakona koji je još izvanjski već na činjenici da je kršćanin zahvaćen Kristom i da mora iskusiti udio u Njegovim patnjama, prilagođavajući se Njegovoj smrti, ne bi li tako dao doprinos i postigao uskrsnuće od smrti:

"da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 12Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 13Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu."
Fil 3,10-14


Milosrdni Bog uze sebi za majku Djevicu Mariju da bi od nje preuzeo na sebe ljudsku narav pa je zbog te svrhe u ekonomiji spasenja ljudskoga roda učini začetom bez grijeha kojega svi ljudi nasljeduju. Marija Bogorodica u trenutku kad ju je njezina majka Ana začela bijaše bezgrešna i jedina bezgrešno začeta predstavnica ljudskoga roda kako bi se Bog naš, Isus mogao u potpuno svetome krilu Bogorodice Marije utjeloviti u ljudski rod, ali nije samo predstavnik čovjeka već je Bogočovjek, Osoba koja je svojoj božanskoj naravi pridružila ljudsku narav i koja je, uz Božju volju, posjednik i ljudske volje.


Marija je živjela bezgrešno i zato je također anđeo Gabrijel proziva nazivom "Milosti puna". Milost je Božji dar koji sadrži sve druge darove, ona je dar Boga ljudima koji nam je darovao Božjega Sina Isusa Krista:

"Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?" Rim 8,32

Milost Božja je dar što zrači iz darežljivosti Boga i obavija tom darežljivošću stvora koji ga prima. Bog daje iz milosti, a onaj koji prima, nalazi pred Bogom milost i milje (Dufour, str. 543). Taj dar znači blistavu zavodljivost ljepote, zatim ono nutarnje zračenje dobrote i, najzad, darove koji svjedoče o toj darežljivosti.

Oslov "Milosti puna", najvrsniji predmet Božje ljubavi, može biti podsjećanje na zaručnicu iz Pjesme nad pjesmama, na jedan od najtradicionalnijih likova izabranoga Božjeg naroda. Ovi književni podatci odgovaraju ulozi što je Marija ima u tim prizorima: u njima ona sama u ime Jakovljeve kuće prima navještaj spasa, prihvaća ga i tako omogućuje njegovo ispunjenje (Dufour, str. 516).


Oci II. vatikanskog sabora uče nas: "Urešena već od prvog časa svog začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna.."
Izražavajući vjeru Crkve još iz vremena svetih Otaca, papa Pio IX. proglasio je dogmu o Bezgrešnom Začeću 8. prosinca 1854. godine.

Uloga Marije u povijesti čovječastva je jedinstvena i posebna, ona je Majka našega Kralja, Kraljica majka koja u svih uživa posebnu čast, ona je velika kneginja  po običajima u povijesti. Taj običaj razjašnjava pojavu materinstva u okviru kraljevskog mesijanstva. Pobožnost vjernika učinila je Mariju našom Gospom.

U svojoj skromnoj riječi, u svome "Veliča" Marija nadilazi svoju zahvalnost i svoj glas stavlja u službu Abrahamova potomstva, u zahvalnosti i radosti.
Marija je oličenje naroda Božjega, vjernika koji su udovi Kristova tijela, ona je Kraljica sviju svetih i Majka Crkve koju Bog učini jedinim bezgrešnim ljudskim stvorenjem na svijetu. ‎08. ‎prosinca ‎2018. 05:33:41