Žaruljice

Sretni ljudi,
ozarena lica,
noć se budi
od žaruljica.

Zrno tjeskobe,
sasvim blage,
da ne zarobe
ostatak snage.

Sjećanja vrve,
skrivene oči
od noći prve
koja svjedoči

da nije se smjelo
pokazati Boga.
I sada je sjelo:
još ima toga,

sada tek ne znam
gdje sam zašla,
da li u bezdan
ili Istinu našla.

Bježim od sjaja,
to nije štala
i nije iz raja
ta radost mala.

Istinska sreća
je ozbiljan obraz.
Radost još veća
miran je odraz

molitve svijeta.
Smijeh nepriličan
za Boga sveta,
grijehu je sličan,

varka u blještavilu
gdje Boga kriju,
duše u ništavilu.
Čemu se smiju?
‎18. ‎12. ‎2018. 19:50