Zalazeće sunce obzor zarumenilo,
bit će vjetra, bit će ciče zime;
kao da je staru godinu zaplijenilo,
ovo nebo više nema svoje ime.
Već od sutra gledat ćemo drukčije
na sve iste stvari, pojave i ljude
što su uvijek željni neke revolucije,
uvijek da se nešto sasvim novo zbude.
Novi čovjek, to je ono što se traži,
što se naokolo danima i mrakom pipa,
a ta promjena čak subjekt je najdraži
svakoj duši na koju se svijet prosipa.
Suvremena pitanja su stara kao more,
napredak je samo žudnja duše rasti;
jedan čovjek, jedan bijeg u nove zore
poslije kojih će mu mračne noći pasti.
Da iziđe iz tog začarana kruga,
da se barem nađe netko ili nešto,
neka ljubav ili pravda, ravna pruga
koja bi ga izvukla odavde vješto.
Dušu svoju gledaj, Križu se okreni,
zar je strah te gledati u Boga
koji s neba siđe u tvoj život sneni
da te oslobodi smrti, grijeha tvoga.
Poslije svega isto sunce, nebo isto,
planine, brežuljci i doline razrovane
da iz njih iznikne cvijeće čisto,
da nahrani medom pčele okovane.
30. prosinca 2018. 17:22:36
No comments:
Post a Comment
just do it