Silazak Boga

Kome tako rano duša sama stremi,
tko je taj što vuče svu pozornost
ako nije Mlado Sunce štono se opremi
sav u Djetešce za silazak u zornost

koje uze na se obličje si ljudi,
koje utjelovi se u Bezgrešnome Krilu
da oprašta sve, da nikoga ne kudi;
da postane čovjek u svom božanskome bilu.

Kako sjajno to je silaženje,
kako velebno je manjim postati,
u vlastito stvorenje naći uniženje,
čovjeka u kraljevstvo si pozvati.

Tako velik postade najmanji
u skromnosti i poniženju da se rodi
kao Svjetlost u osvitaj danji
koja raste, dušama se širi i mir plodi

sve dok jednom ne pogine
da bi posijala plodove u najveće tame,
da u svakom paklu svima sine
kako duše ova svijeta ne bi bile same.

I kad sva vremena jednom nam dozore,
Uskrsli će doći sav po duše svijeta
što su nastale po liku Mu odgore;
svi će vidjeti Ga usred slavna leta,

Boga koji ustrajao je u patnji
i kojemu duše sad užgaju svijeće;
dolazi u sjajnom oblaku i anđeoskoj pratnji
da bi ustali svi kao njegovano cvijeće.
‎03. ‎prosinca ‎2018. 02:59:40