Božja riječ u ljudima

"Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti." Izl 4,12


Našim, ljudskim riječima izražavamo ili pokušavamo izraziti ono što nam prolazi kroz misli, ono što osjećamo, ono što proživljavamo.
Budući da vjernik u svojoj nutarnjosti nosi svoje veliko povjerenje u Boga i Božju riječ, on pokušava svojim nesavršenim ljudskim rječnikom to izraziti, mada se lakše služi emotivnim znakovima i često se sporazumijeva s drugima bez riječi. To sporazumijevanje putuje Božjim kanalima; Bog je sve u svemu, u srcu je čovjekovu barem klica božanskoga i vječnoga života, a ako je svemoguća volja Božja da se ljudi razumiju, tada među ljudima i nastane razumijevanje.

"»Oprosti, Gospodine!« – nastavi Mojsije Bogu. »Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak.« 11»Tko je dao čovjeku usta?« – reče mu Gospodin. »Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Gospodin Bog! 12Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti." Izl 4,10-12

*

Bog može i otvrdnuti srca ljudi, može poremetiti govor i jezik ljudski, može sputati čovjeka u izražavanju ako se čovjek odlučuje neprekidno za zlo, negativu i neposluh, to jest ako neprekidno smrtno griješi i okreće leđa Bogu koji daje ljubav, mir i razumijevanje. Normalna posljedica neposluha, mržnje, razdora i oportunizma je još veća mržnja i nedostatak razumijevanja.

"Babilonska kula
Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 2Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3Jedan drugome reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!« Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4Onda rekoše: »Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!«
5Bog se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 6Gospodin reče: »Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 7Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.« 8Tako ih Bog rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Gospodin raspršio po svoj zemlji."
Post 11,1-9

*

Tko je poslušao Isusa, Gospodina, dobio je i taj dar govora i razumijevanja. Posebno tada kad je uskrsli Isus rekao apostolima da Ga čekaju u gradu da im pošalje Duha svoga kada uziđe k Ocu.

"I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo »koje čuste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim...
Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."
Dj 1,4-5; 1,8

Nakon Isusova uzašašća, apostoli Ga pričekaše i kada siđe Duh Sveti na njih i na sav narod koji bijaše prisutan, Bog im dade govoriti svakome svojim riječima i jezikom, ali svi su se razumijeli.

"Pedesetnica – prvi Duhovi
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti...
7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? " Dj 2,1-5; 7-8

Tada je apostol Petar započeo hrabro naviještanje radosne vijesti o Isusu Kristu.
"I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša." Dj 2,41

*
Budući da ljudski način izražavanja, i jezik, i govor nisu savršeni već po njima djeluje Bog u ljudima, nezgodno je slušati ljude razmišljajući o tome kako nevješto govore i zbog njihovoga nespretnoga govora misliti da ne znaju što govore i što im želi sam Bog poručiti. Mnogi se sablažnjavaju nad kršćanima jer gledaju u ljude, a očekuju da će u tim ljudima vidjeti i prepoznati nešto posebno, samoga svetoga Boga. Kršćane treba saslušati i promatrati u dobroj vjeri da će im kroz njih progovoriti Bog, ljudi u posluhu Bogu moraju očekivati i razmatrati što im to Gospodin govori kroz druge ljude.

"Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima." 1 Sol 2,13

*

Ipak, svatko se mora potruditi biti što razumljiviji:

"13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći »Amen« na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom.
20Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 25Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama." 1 Kor 14,13-25