Zovem te riječju zavjeta svoga
u kojemu dišem i misli razbacujem,
skupljam ostatke nauka tvoga
da bolje osluhnem i jasnije čujem,
da razabirem između duhova svih
koji je onaj kojega slijedim
još od onih vremena kada bio je tih
poziv nam Boga što ponekad blijedi
jer ni sama ja ne znam naslova dati
Bogu nutrine svoje, zovu dubina
u kojima ljubav me zanosno prati
svih ovih godina s okusom Vina
pa makar i čežnje žarči je plam
samo ponekad, kada ne želim
i kada se moram predati, znam
i, sva takva, još uvijek dijelim
osmijehe sjajne, ne znam im traga,
sigurno to je pjevanje anđela
kojima šaljem od zavjeta blaga
jer barem oni znaju značaj svih djela
što ih zajedno učinismo mi
u dosluhu s Ljubavlju koja nas traži
i, mada te pozive osluškuju svi,
mene taj zavjet po tebi snaži,
a nije to čežnja već više um,
a nije ni razum već više je bol
il' nemir što tišti, a mir mu kum,
mir što ga daje Kristov stol.
22. prosinca 2018. 14:56:43
No comments:
Post a Comment
just do it