Molitva grešnika

"Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet", Iv 1,9

Blagovati Tvoje Tijelo,
navještaj mi spasenja;
riječi Tvoje gutati
kao rijetko i ukusno jelo,
kao hranu rastenja,
i znatiželju sputati

milje mi je svakim danom
koji predajem Ti rado. 
Iz mene se otimaju
željni sroci krivom stranom,
riječi bježe kao stado,
srca mi se ne primaju.

Voljeti Te grešno, ljudski
i svom svojom snagom
u svom krhkom biću
kao dati nalog sudski,
kao pobjeći netragom
vremenitome žiću. 

Svjetlošću me obasipaš bijelom,
anđeoskom slikom svih pastira.
Danas! Danas rodio se On,
najveći siromah gradu cijelom,
veća Riječ od svih satira,
rastjerao ljudsku riječ i ton.

Isus Bog je moj
iako sam gruba svima;
i On pozna, ljubi mene.
Ima riječi sveti roj
iako se stih moj klima.
Bog je moje sjene,

makar nespretna sam, zla.
I slabo Ga, slabo čujem,
i ne vidim ništa slično.
On me ljubi, On me zna
i Njemu sve vjerujem
mada nije mi idilično.

Kakva čast i otkrivenje!
Mene pita što bih.
Moliti za one, utažiti žeđ.
Zacijeli mi napuklo stijenje,
dođi mi u stih,
budi sa mnom sveđ.

Da Ti se proslavi Ime,
da se slava Tvoja razlegne po svijetu
pa da i ja jednom stignem; 
dođi k meni, postavi me
podno Krila svoga i u svoju dušu svetu
da se k Tebi ja uzdignem.
‎15. ‎prosinca ‎2018. 20:11:33