"»Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. 23Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?" Mt 6,22-23
Dobrota se nalazi posvuda. Ljudi u svojim umovima nose pojam o dobroti, ideale pravednosti, ljubavi, istine, slobode, mira. Svi ljudi primijećuju ljepotu cvijeća, čuju pjev ptica, dive se usklađenosti životinjskoga svijeta i - mrze poredak u čitavom svijetu gdje se susreću s drugim ljudima; u susretima s drugim ljudima počinju nevolje i depresije, tjeskobe i mračnjaštva, srdžba i nezdovoljstvo.
Sposobni vidjeti svjetlo, ipak hodimo u tami. Tražimo bolji svijet, ne znamo zašto je u svijetu loše i zlo, ne znamo zašto nama nije u tom svijetu uvijek sve dobro.
Iako imamo dobre namjere, često učinimo zlo, uvjereni da smo dobro postupili. Krivimo ljude, čitav svijet nam je zao, sve je protiv nas, u svemu vidimo zavjere protiv dobrote i pravednosti.
Svijet smo podijelili na dobro i zlo. U tom svijetu mi smo najčešće dobri, a oni koji nam to ne priznaju su nam na strani zla. Tako se stvaraju neprijateljstva i suparništva gdje svi misle da su dobri i pravedni, a svi u konačnici činimo nešto loše ili neko zlo.
Borba između dobrote i zlih djela ne odvija se u svijetu već na moralnom području pojedinaca. Moralna dobrota ili ćudoređe predstavlja uređenu ljudsku narav, njegovanje dobroćudnosti. O tome brine svatko sam za sebe. U moralnom životu ne postoji klasični zakon po kojemu se smije nekoga osuditi. U moralnom životu čovjek nalazi savjete kako urediti svoju vlastitu ćud, usmjeriti svoju narav, biti dobar i kako doći do te dobrote koju vidimo, a ne posjedujemo. Dobar moralan život više je od pravednoga života po zakonima gdje je dovoljno da nikoga ne povrijedite namjerno. U moralnom životu čovjek nastoji od sebe učiniti nešto, načiniti dobro, a zna da ne može mijenjati svijet nikada jer nikada ne postiže moralno savršenstvo. Moralan život ne donosi pobjedu, osim pobjede nad samim sobom; moralan život nosi sa sobom neprekidnu borbu i traži trpljenje i puno strpljenja; moralan život zapravo uči čovjeka strpljenju.
Takva moralna dobrota zahtijeva od čovjeka da ne osuđuje nikoga i da posluži drugima u dobru i dobrim djelima, to jest da postane sposoban vidjeti dobrotu, naći je u ljudima, barem njihove dobre namjere.
Tražiti nešto dobro u ljudima veliki je poduhvat za koji je potrebno naći nešto dobro u sebi pomoću čega se može prepoznati dobrota u drugima, izgraditi to i nadograditi. Sam čovjek ne može u tome uspjeti i poduzimati značajna djela koja bi bila puna dobrote jer čovjek često u sebi vidi primjer i pojam nevinosti, oličenje dobra, a to nije zaista tako. Čovjek čezne za dobrim, ali učini zlo, učini ono što nije htio i nije imao namjeru učiniti.
U tami je rođen čovjek, u neznanju. Potrebno mu je moralno svjetlo, moralna poduka i savjet, zajedno s primjerom u praktičnom životu, po kojemu će postepeno u životu spoznavati kako se postaje dobar i kako se bira dobro između svjetla i tame, života i smrti.
O Isusovom dolasku na svijet, sveti Ivan je zapisao:
"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
2Ona bijaše u početku u Boga.
3Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
4u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
5i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze."
Iv 1,1-5
"19A ovo je taj sud:
Svjetlost je došla na svijet,
ali ljudi su više ljubili
tamu nego svjetlost
jer djela im bijahu zla.
20Uistinu, tko god čini zlo,
mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
da se ne razotkriju djela njegova;
21a tko čini istinu,
dolazi k svjetlosti
nek bude bjelodano
da su djela njegova u Bogu učinjena."
Iv 3,19
Krist je svjetlo svijeta:
"Ja – Svjetlost – dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane."
Iv 12,46
Sve što je svjetlost, dolazi od Isusa, Gospodina, od stvaranja fizičke svjetlosti prvoga dana pa do rasvjetljenja naših srdaca Kristovom svjetlošću.
2 Kor 4,6:
"Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu."
A sve ono što ostaje tuđe toj svjetlosti pripada području vlasti tmine: tmine noći, tmine šeola i smrti, tmine zloduha. (Dufour, str. 1339).
Isus-Svjetlost je došao na svijet da ne hode u tami oni koji u Njega vjeruju.
Isus će zasjati u našim srcima:
"105NUN Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka
i svjetlo mojoj stazi." Ps 119,105
Tada čovjek doživljava dobrotu, uređuje svoju narav u svjetlu vjere u Isusa Krista i toj u vjeri sve bolje vidi dobrotu i nalazi je u ljudima:
"Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova." Otk 22,5
Na svršetku povijesti novo će stvorenje imati samog Boga za svoje svjetlo.
Tako ćemo iz fizičke svjetlosti koja se ovdje na zemlji izmjenjuje sa sjenom noći prijeći u svjetlost bez zalaza, a ta nam je svjetlost Bog sam.
"5
I. HODITI U SVJETLOSTI
1. uvjet: ne griješiti
A ovo je navještaj koji smo čuli od njega
i navješćujemo vama:
Bog je svjetlost
i tame u njemu nema nikakve!
6Reknemo li da imamo zajedništvo s njim,
a u tami hodimo,
lažemo i ne činimo istine.
7Ako u svjetlosti hodimo,
kao što je on u svjetlosti,
imamo zajedništvo jedni s drugima
i krv Isusa, Sina njegova,
čisti nas od svakoga grijeha.
8Reknemo li da grijeha nemamo,
sami sebe varamo
i istine nema u nama.
9Ako priznamo grijehe svoje,
vjeran je on i pravedan:
otpustit će nam grijehe
i očistiti nas od svake nepravde.
10Reknemo li da nismo zgriješili,
pravimo ga lašcem
i riječi njegove nema u nama."
1 Iv 1,5-10
Tko živi kao pravi sin svjetlosti, zrači među ljudima božanskom svjetlošću koja je u njemu pohranjena ( Dufour, str. 1341). On i sam postaje svjetlom svijeta te se odaziva poslanju koje mu je Krist dao:
"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori." Mt 5,14
Jednom je Krist došao na svijet, fizički.
Poslije Krista, Bogočovjek Isus dolazi u naše duše, moralno i u svjetlu vjere.
Na svršetku vremena Krist će biti to duhovno svjetlo dobrote i pravednosti.
05. prosinca 2018. 07:33:18
"Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! 24Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. 25Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema." Otk 21,22-25
No comments:
Post a Comment
just do it