Kralj siromaha

Nove se godine rađaju skriveno i tiho,
ispod pokrova od leda, dobro zaštićene,
gdje ne može niti mlado sunce, niti vihor
dotaknuti njine jasle meke, nakićene,

zemlju toplu, zemlju slatku, mračnu, crnu,
bremenitu silnim i raznolikim sjemenom
koje hranit će i čovjeka, i vuka, janjad, srnu;
plodnu brzom mjenom i mladim vremenom

što ga svakodnevno molitva posvećuje
kao krunica od Gospe i Kraljice naše
koja nikad nikoga ne prođe, ne oštećuje
već pomaže ispijanju one gorke čaše

što je neumitno donosi nam žito od prvina;
tu je ona, sasvim blizu, jedna godina nova
s malo dana, s malo svjetla, s malo vina,
s puno ljubavi i nade koje niču ispod krova,

sasvim čiste od svih grijeha, loših događaja,
ružnih djela ili uspomena koje zaboravljamo.
Sve to loše izmiče od naših srdaca i opažaja
dok sve srdačne i lijepe želje sebi postavljamo.

Kralj će doći siromaha neprimjetno, s uniženjem,
najljepše će doba biti Njegova nam tvrdnja,
Kalvarija bosih nogu s radosnim naviještenjem
s kojim stiže i sva ona poznata nam sprdnja

što je žudimo zaboraviti sada, kad je novo ljeto.
Čestitam ti na toj mladoj nadi, obraćenju
jer se nikad, sve do kraja, ne zna što je sveto,
zato rado poklanjam se svakom porođenju

jer ću dublje sići u tu tajnu što me dalje nosi 
prema Bogu, Kristu kao Princu mom i Zaručniku
koji već zarana svaku pohlepu od očiju pokosi,
blagoslivlja mene kao svoga sina, svoju sliku.
‎30. ‎prosinca ‎2018. 01:12:19