Samo Tvoja volja, Kriste

 

Prestanem li pjevati stihove,

ne mora značiti ništa strašno,

ne mora biti da sam mrtva,

da sam izgubila javu i snove.

Samo zato što pjevam strasno,

neću postati nikakva žrtva.

Možda mi nestanu sredstva

ili može me nešto hakirati,

il' možda me samo pritvore

zbog referenduma svjetstva

kad ne može čovjek birati

gdje će dočekati zore.

Možda su me noćas posjetili

duhovi od nereda i slutnji,

prazne priče ili proročanstva.

Možda senzori su osjetili

da i bolje sviraju na lutnji

anđelice mojega kućanstva.

Ako me odvedu nepoznate sile,

Bogu svome pjevat ću elegiju

u svom srcu, vazda snenom.

Tužaljke Mu nikad nisu mile

pa će spasiti me svojom legijom,

svojom poezijom raspletenom.

Naići ću poslije svega toga

da se opet duša moja rađa

što je dobila svoj dar na cijeni.

Hvalit ću i slavit Krista, Boga

jer od Njega nastala je ova krađa,

Njime moji stihovi su zaneseni.

Tebi, moja dušo vječna, nježna,

revnosniče pokraj vitezova,

ne moram govoriti ni dahom

jer je takva sudba neizbježna,

jer si oduvijek ti takva kova

i ne zamaraš se sitnim prahom;

ti ćeš prije mene me pronaći

na nekom od starih versa,

Bog tvoj reći će ti putokaze.

Mjesto tebe, Krist će me dotaći

izvjesnošću tankoćutna sensa

u punini te nebeske staze.

30.08.2021. 05:13