Mislio
je da ću reći "Zbogom"
našem
prijateljstvu, našoj nadi
kojima
sam opijena kao drogom.
Ti
me, Nebo, sad ukradi
da
me Te je nosit' u zjenama sjajnim,
da
mi Te kroz dušu prostrijet'
istom
nadom s onim žarom trajnim
kojim
nosim svoju kostrijet.
Da
mi je sad reći sve,
u
Tvom praštanju još tugom zanositi
svakom
notom ove krasne sne
pa
da mi je slavljem zarositi.
Mislio
je da ću proći pokraj njega
kao
tihi lahor, kao tren,
kao
pokraj lanjskog snijega,
kao
uzdrhtala, blijeda sjen'.
Ti
mi, Nebo, podaj tu širinu
jer
ja drugo nemam, samo žuđ
da
doživim srcem Ti mirinu
radi
koje dragi uvijek mi je tuđ
pa
da i ja opet mognem zaploviti
u
toj lađi koja nema kraj,
da
me mogneš dragim zakloniti
pa
da gledam očiju mu sjaj.
Tada
on bi mene prepoznao
kao
pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu
i
moj život tad bi stao
na
tom osunčanom i Nebeskom pragu.
subota,
9. prosinca 2017. 15:23:36
No comments:
Post a Comment
just do it