Duše Sveti, dvije golubice iz velika jata
spustile su svoja nježna bijela krila
nad fontanu s uresom od sunčeva zlata,
što ju voda iz nebesa prelila i zatvorila,
kako bi se napojiti mogle stihovima tla,
zemlje što je prahom prštila i odisala;
sve do neba čula se zemaljska molitva,
vapaj duha ljudska kojega je prošnja orisala
svim zemaljskim prohtjevima, nacrtima.
Učiti su poželjele duhom svoga mira
duhove te da sustanu svojim nasrtima,
da postave Tebe središtem svog odabira.
Duše Sveti, daj tu riječ zemaljskim patnicima,
sada, kada stigao si iznenada vode piti;
ulij svoje posvećenje uzaludnim ratnicima,
daj im svetih muka iz kojih će izlaziti
zazivom da dođeš, željom da se krste
Mukom, Uskrsnućem i Preobraženjem.
Mnogi mole, mnogi zlatnike pobrste
pa tek poslije nađu se iznenađenjem
kada vide da na rukama im samo sunce sije,
prelijeva se po prašini u obliku zrnja.
Ulij svima, sveti Bože, da se svima duh zagrije
za to kraljevstvo što nosi Krunu oštra trnja.
Danima i večerima neka progovore miljem,
začuđeni Ti krasotom poput tih pastira
kojima si prišao sa svojim anđeoskim siljem.
Neka na fontani sunca napiju se Kristovoga mira.
03.08.2021. 15:34
No comments:
Post a Comment
just do it