Dernek za dernekom,
ti koncerti ne daju mi predaha
dok živim samoću.
Proputovala sam ovom rijekom
kao jedrilica koja nema daha
kada juri noću,
dok spavaju gradovi,
dok umiru sela
i dok podižu se hajke,
odvijaju se važni radovi;
ali cvate Domovina cijela
u naručju Kristorodice Majke.
Pjevam i ne dišem,
lagano se gušim,
to je poput jarma volova.
Zapisujem, notiram, pišem,
predrasude rušim
preko ulaštenih stolova.
Duha nosim, slatka vina,
ludujem od silne sreće
i ne mogu stati.
Sa mnom stvara stečevina
koja nikad proći neće,
koja mora pjevat' znati.
Hej, da mi je tako mrijeti,
poput rose, sve u podne,
zaljubljena preko svake mjere,
u zenitu sreće zrijeti,
orisati plode blagorodne
i od Duha Sveta, i od naše vjere!
07.08.2021. 17:49
No comments:
Post a Comment
just do it