Saturday, August 21, 2021

Tiha pjesma

 


Stih mi traži što je veće, bolje,

što je sveto Dobro mome biću.

Nespoznatljivo je ovdje dolje

gdje u rosna jutra molitvice sviću,



gdje se radost kao leptir budi

da ta svitanja bi bila poticajna

za ljepotu duša mnogih ljudi,

iako je ona sasvim običajna



onome tko blizu svete je Obitelji.

Morao bi biti takav čitav dan

gdje su vjernici svi Isusovi žitelji.

Morao bi biti takav čak i san.



Kad bi meni bilo, Josipe prečisti,

svakog jutra letjeli bi srokovi

u nebesa kao mali Kristi,

bili bi mi sveti životni tokovi.



I dok učim koliko je dragocjena šutnja,

kontemplacija pobjeđuje mi snove

za koje mi kažu da su kao lutnja

koja te odvede u predjele nove,


ali to je samo stupica za mnoga.

I u noćima se moli ili bdije

da bi slušalo se samog Boga

od kojega duša sve spoznaje pije.



Da su snovi, da su takvi snovi moji

kao što su rijetko kada

pa da Duh mi kontemplaciju iskroji

da me uvijek prati čvrsta nada!



Ne znam što bi tada bilo,

tako, i bez kušnji, i bez noćnih borbi.

Sakrivam se anđelu pod krilo

da bi stih mi napio se svetih tvorbi,



zato molim tebe, Josipe presnažni,

da me ti podučiš plodnosti od stiha;

da mi kažeš koji nisu nikad važni.

Da mi šapneš kad se rađa pjesma tiha.

21.08.2021. 20:58





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts