Punina noći

 

Polažem pravo na noćne sate,

tako je tiho, mirno, ne bliješte

ti dani od sunca i vrućine.

Nema buke, tramvaj na rate,

a ruke su i u toj tami vješte.

I još nosim taj dojam punine,

bliskosti savršene i jasne.

Ne pitam ništa posebno,

ali su velik mir te noći.

I riječi su tako glasne,

i Ti me prihvaćaš osobno,

i možeš mi, možeš pomoći.

Tama, samoća, mir i tišina

lijek su za stare stihove mračne;

i vrijeme se obilno daje.

I meni si, Kriste, moja Milina,

Ti si mi Svjetlo za noći oblačne;

i samo želim da to potraje.

Nisam prva od noćnih tražitelja,

od nemirna daha u duhovnoj snazi,

od prekrasnih prizora jave.

Mnogi ne spava od svih žitelja,

a rijedak je taj što Te nalazi

jer ne bdije samo u mislima strave.

Često prebrojavam sve te strofe,

izbjegavam zanose neprivlačne,

prejake, preduge i puno priče.

Jer moglo bi doći do katastrofe,

mogle bi postati previše mlačne;

i pjesma ova već previše viče.

Nema veze, noć je sve dulja,

vremena ima kao na pretek;

i ova terapija djeluje snažno.

Mir se u tami lagano ljulja

kao na zaslonu stihopletek

i spavati noću jako je važno.

Bože moj, odričem se svega,

pjevati hoću do iscrpljenja

jer to je događaj između nas.

Ti znaš kakva mi potrebna njega

i daješ mi svoju snagu strpljenja;

kao i uvijek, Ti donosiš spas.

13.08.2021. 04:12