Okrećem se k sebi, naslanjam čelo na vrhove prstiju.
Glava mi je oslonjena na moje ruke čiji su laktovi na stolu.
Zatvaram kapke, vidim odmah neku sliku kao koristan podatak.
Otvaram oči.
Idem iz početka, ulazim u sebe.
I, dok molim, činim u sebi znak evanđeoskog križa na čelu, na usnama i na srcu.
Srce jednakomjerno lupa, mirno. Skreće mi pažnju na moje disanje i prisjećam se neke pjesme, ali potom dalje molim.
„Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin je s tobom.”
Ne ulazi mi duh u srce, samo osluškujem otkucaje. Gospodin je tu,
Gospodin Isus je blizu, u mom srcu i na mojim usnama.
Svijeća treperi i spoznajem da sam otvorila oči i počela bilježiti nešto,
možda je to poezija, možda je to hrabrost, možda je to ludost.
„Evo me, evo službenice Gospodnje koja je pristigla po malo mira,
Kristovog, Tvojega mira.
Hvala Ti što si mi otpustio grijehe, što si mi pojasnio čemu služi srce i čemu služi život, moj život. Predivno je to.
I nije samo za moje spasenje.
Za neke druge ljude i tko zna zašto sve ne.
Hvala Ti, Isuse, za život. Evo, zapisujem.
Hvala Ti, Isuse, za moje roditelje zemaljske, pogotovo Ti sada, nakon dugog vremena zahvaljujem na njima jer nije im bilo sa mnom lako; od prvoga trenutka, od začeća mojega.
Da nisi Ti odredio mene za sebe, niti njima ne bi dopustio da me imaju.”
Sada već u svome srcu znam da sam se okrenula svojoj najunutarnijoj dubini iz koje progovara Subzistencija, stijena kuće moje.
„ I Riječ je tijelom postala, i nastanila se među nama; i mi vidjesmo slavu Njegovu koju ima oduvijek. Da, nastanio se moj Bog u mom slabom srcu, još slabiji od mene kako bih Ga mogla neprimjetno uvijek nositi sa sobom, u sebi; i čuti Ga, osluškivati Njegove misli.
Nastanio si se, Isuse, s Ocem i Duhom Svetim, u meni, u mome tijelu, krvi i mesu, u mom čovještvu, u mojoj slabosti i grešnosti, u mojoj volji i u mojoj svetosti onoliko koliko mi tu svetost prepuštaš jer Ti si tri puta svet, Svetac Božji.
I ja sam sveta, barem u onolikoj mjeri u kojoj sam svjesna svoje grešnosti.
I Riječ prebivala u nama, vjernima od kojih mnogo njih malo i poznajem.
Jer Ti, Kriste, ne prebivaš samo, onako slab i malen, u meni već Te ima u drugim ljudima. Ima Te po svuda, ima Te među nama, u zraku kojega si nam dahnuo za život. I naše molekule se izmjenjuju u Tebi, Gospodine.
A tada si me i krstio, primio me zauvijek u svoju zaštitu i u svoje, već predodređene planove, upoznao me sa svetima i anđelima, dao mi Majku Crkve svoje i Sveto pismo.”
„Moli za nas, sveta Bogorodice, da dostojni postanemo obećanja Kristovih; kako smjela molba, a tako djetinja.
O, Milosti moje duše, tako nespoznajna, tako svespoznajna, čujem Ti braću i sestre kako uzdišu u Tebi, Isuse, Bože moj!
Sada govorimo svi u Tebi, molimo Oca našega na nebesima s kojima se nalazi u našim srcima.
Konačno, Oče premili, udostoj se po velikoj, ljubaznoj Muci svoga Sina i po Njegovom križu dati nam svima ući u obećanu slavu uskrsnuća da budemo jedno u Tebi, Isuse, jedan Duh i jedno s Tobom, sveti Oče, svemogući vječni Bože.”
Polako izlazim iz sebe, iz svoga srca, iz svojih olakšanih pluća, iz dušnika jer moram vršiti volju Boga moga. Inače, što bi mi bio potreban ovaj zemaljski život u svojoj dužini.
„Zdravo, Marijo, Majko, Djevice ponizna i Milošću ispunjena,
Gospodin bio uvijek s tobom. Blagoslovljena si ti u svekolikome čovječanstvu, Kraljice neba i Grada nebeskoga. Blagoslivljala uvijeke Boga što si nam Ga isprosila.” 02.08.2021. 20:54
Milost svoju, molimo Te, Gospodine,
ulij u duše naše
da mi, koji smo po anđelovu navještenju
spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga,
po Muci Njegovoj i Križu k slavi uskrsnuća
privedeni budemo.
Po istom Kristu, Gospodinu našemu. Amen!
No comments:
Post a Comment
just do it