Molitva je moja da učinim korak,
da Ti pružim, Bože, jače svoje ruke
kako bih te lakše prihvatila
dok na mene pada ljubavi Ti zrak
i dok miluje me milost Muke
što me već odavno zahvatila.
Samo, ja sam grešnik i bez uvida
u otajstva Tvoje neprekidne padaline
što me ipak svu očisti od sva blata,
čak i kada duša možda ogorčeno rida
ili kada ono nestrpljenje nikako da mine
jer mi srce tako sporo otvara si vrata.
Svaka mi etapa ova duga putovanja
sve je strmija i nekako mi sve je teža
jer su to dubine koje pripadaju noći.
Ti mi, Kriste, daješ ta zemaljska ludovanja
gdje caruju svi zlodusi bez jaka veza
koji ranjavaju dušu svojom jakom moći.
Svakog dana molim za te naše spoje,
što su inače od napasti već jači,
mada ona svakog trena nadolazi drugim valima.
Sa svih mojih strana slabosti mi broje
ti rezači srca, lomitelji duša il' psovači,
susrećem ih svakodnevno na dušama palima.
Ja sam samo grešnik što se nizi,
ali zloduh želi ovu dušu da mu služi,
napada taj naizgled prelaki plijen,
bolesnika koji dane provodi u brizi,
koji gleda da si molitvu produži;
u slatkoj samoći vazda gori ovaj stijenj.
Zato sad u pustinji Te imam, Duše slatki,
mada svak' će reći da u bijegu nije spas.
Dođi, Isuse, jer Ti znaš sve moje boli.
Ti trenuci bijega, tako plodni, mada kratki,
sigurna su luka za moj svaki koban čas;
na Te čeka ova duša koja stihovima moli.
01.08.2021. 13:30
No comments:
Post a Comment
just do it