DVANAEST GODIŠNJIH DOBA
poezija 96
Kazalo:
Anđeli Uskrsnuća
Anđeo prebogatih dubina
Anđeoske lijehe
Anđeo života
4
Bijah slijep
Blago čistima srcem
Blago milosrdnima
Blago mirotvorcima
Blatni oganj
Bog i zemlja
Božanski čas
7
Čaša ljubavi
Čovjek spasa
Čuj me, Bože moj
3
Da bolje mi bude
Dan ustrajnosti
Dan zauvijek
Dar Križa
Dijete neba
Dijete Oca svoga
Djevica mjesečine
Dodir otajstva
Duhovni procvat
Duša safirnoga sjaja
10
Hvala ti, moja jeseni
1
Imendan sviju duša
Ispred tebe
Isusova kruna
3
Jedna suza
1
Kad bih ti pisala
Kad sam ti stihove skladala
Kalež meda
Knez mira
Kovčeg suza
Kraljevske bitke
Kradljivac tuge
Kristova kula
Križevi slave
Kršćanski poziv
Krštenje svijeta
11
Lamento
Luč anđela
2
Malinske grane
Mater Christi
Mjesto za molitvu
Marija Braniteljica
Molitva jednoga daha
Molitva radosti
Molitva slabosti
Molitve za prazne sprude
8
Naš dan života
Nitko ne zna
Novi mir
3
Obilje vina
Odluka nade
Ogrlica slobode
3
Paprena sol
Plamenom svijeće
Pobjeda molitve
Poljane spasa
Ponio je naše boli
Posveta
Poziv iz Jaslica
Pravi čas
Prekretnica
Prinos tišine
Priprava snijega i brijega
Prostor za šaputanje
Pustinjsko vino
Putnik dalekih dubina
Putokaz krvi Isusove
15
Rajske sile
Ranjena zemlja
Ravne staze
Riječi hvale
Ruka što mi dušu štiti
5
Silazak Mudrosti
Sjajni prinos
Sjajno ruho nade
Slavit ću te, Duše Sveti
Smrznuta ruža
Stari slijepac
Strujanje
Suze na cesti svijeća
Sve u svemu
Svjetionik
10
Tamo gdje gore svijeće
Tijesna suradnja
Tornjevi
3
Vatra tvoje riječi
Večera s ljubavlju
Visovi vjere
Vjetrovi Došašča
4
Zvuk daljina
1
Život moga krštenja
Žrtveno janje
2
Anđeli Uskrsnuća
Kriste moj što u srcu mi prebivaš,
Duše Sveti, Stvoritelju svjetla moga
u kojemu tajne svoje mi otkrivaš,
Prijatelju čitavoga zbora svoga,
ukućani svete slave Tvoje dižu ruke
dlanovima da Te otvorenim hvale,
da Te ljube sve to više plodovima Muke
u koju su njihove sve muke stale.
Oče sviju vjernih Isusovih molitelja,
sada nam pokaži grobni kamen, Uskrsnuće
koje otvara se poput najdražega svetitelja
naše vjere, naše nade i ljubavi vruće.
Neka bude sve što nosi milosrdna volja
sljedbeniku Tvome koji dolazak Ti čeka,
nek se vrši pravda Tvoja, od svih bolja,
neka ulije se venama Ti žive krvi rijeka.
Slavit će Te mučenici, apostoli, siromasi,
tužna srca vidjet će Te dušom kakav jesi
i života svaka zaustavit će se uzdasi.
U kraljevstvu Tvome nestat će i smrt, i grijesi.
Plač i uzdah postat će veselje, radost
kada vide suze svoje u kamenu dragom,
kad uskrsnu kao vječna mladost
u Tvom svetom zagrljaju blagom.
24.08.2022. 10:47
Anđeo prebogatih dubina
Lijepe nade lelujave gajim,
ali znam da čas mi nije moj,
noć preda mnom sad ne tajim
koja kreće u svoj slatki nespokoj.
Kako god da bilo strašno
uroniti snovim' s mišlju nepoznatom,
srce moje zatreperi strasno
pred dubinom prebogatom.
Prepuna je svih mogućnosti
što ih srce sjetiti se može;
od molitve pa sve do usnulosti
anđeo me prati s Tobom, Bože,
Gospodaru srca moga,
Kriste mog spasenja.
Jaka riječ je moga Boga,
jača od svih stijena,
mekša je od posteljice,
blaga poput ptičja pera
bez kojeg ne lete ptice
gdje je viša sfera.
Anđele, ti, moj čuvaru,
tješitelju noćnih časi,
kazuj mome Gospodaru
da mi ljubav ne ugasi,
da mi citre tiho poje
svoju melodiju bajnu
da se misli već ne roje
nego da ja čujem tajnu
koja mene tako čvrsto drži,
koja mene nosi tako laku,
koja dušu slatko prži
ove noći i noć svaku.
27.04.2019. 20:34
Anđeoske lijehe
Znaš li da ne hodim kamo hoću
i da svaki povratak je bitan
poput nastupa na one uske dveri?
Nemirna sam svijetu danju, noću,
srce mi je kao kamen sitan,
mjesečina viri kao da me mjeri.
A kad ovo mlado sunce svježe
poput jaka propuha navali,
tada jurim da me ne ostavi,
da mi ne promakne kada liježe
da Te moja slaba duša hvali
za sve dare kojima se slavi
Tvoja duša i božanstvo strasno,
i krv Tvoja, Tijelo Tvoje.
Sine Boga, srce mi očisti,
neka nije zlobno nego časno.
Slavila sam Sveto svoje,
a grijeh ostao je isti.
Ti me nećeš ostaviti, znam.
Pusti me da prođem svetištima
i da okajavam sve što nađeš
da bi budan bio i moj san;
nađi me zemaljskim ratištima
i gdje god pogledaš ili zađeš.
Mijenjaj me po svojoj mjeri.
Znam da vidiš dušu mi i grijehe,
misli ratoborne, srce što se tuče.
Dodaj zrno soli mojoj vjeri
i povedi me kroz anđeoske lijehe,
pusti da me ova čežnja samo k Tebi vuče.
Kratko Ti na Križu se odmaram,
samo malo naslonit ću glavu
pa Te opet pokornički slijedim.
Galileju sada iznova si stvaram
gdje ću naći obraćenja slavu
jer ja kao roblje više vrijedim
Tvojim uzdasima, riječi, kriku.
Vadi me iz ovih gorkih suza
gledanjem u Tebe gdje ću naći
onu pravu, jedinstvenu sliku.
Čvrsto stegni čvor od mojih uza
jer Te moram svetim Zakonom dotaći.
22.02.2021. 17:21
Anđeo života
I dok plačeš sa mnom u tišini,
u tom polumraku naših želja,
moja duša traži te u velikoj visini
gdje su moždane joj ponad čelja
i gdje nedostižno sunce uvijek odlazi.
Pratiti te, lijepo li je, poput putovanja
što ne završava, a sve bliže dolazi
kao da je pronašla me duša obećanja.
Još je bolje tebi ljubiti me i od sebe davati,
samo da ti nije tuge te zbog mene
koja ipak daruje ti da me možeš upoznavati,
a to skida s moga čela uporne sve sjene.
Svi nam kažu da smo jako različiti,
da to neće ići jer smo poput slijepe ceste,
a ne vide kako počeli smo naličiti
u toj tajni naše vjere i molitve česte.
Premda griješim, a za druge nemam suda,
premda odbijam sve daleko od stana
u kojemu, ako hoću, mogu biti čak i luda,
ipak ova naklonost je silno razlistana
jer sam navikla na tebe i na suze.
Znam da moje borbe tebe bole više
jer ja konačno ne vidim svoje uze,
osim ove spone što me drži tiše,
koju nisam očekivala u planu
što ga pomno održavam u praznini.
Dao si težinu jaku mome dlanu
što se nalazi sve češće na tvojoj razini.
Ne može se, ne mora se unaprijed sve znati
što je Gospod Bog priredio za svoje.
Još sam bila privezana kad je počeo me zvati
i kada me poslao na dveri tvoje.
A sad, evo, već je sa mnom sasvim jasno
da bih mogla, tako usamljena, u životu dati,
još da imam i to prijateljstvo krasno.
Konopci su pukli u tom vatrometu blagodati.
24.08.2021. 22:09
Bijah slijep
Slijepa
sam Te dočekala, Bože moj,
sve te godine od zlata i od
vune
što se svilom prepliće i sjaji.
Kako mučan, kako
tužan bio je taj boj
što mi uze daha, poremeti strune,
što
ga srce među cvijećem taji.
Pratili me, ne darivahu mi
ljiljane
sve dok uši moje nisu čule zvuk,
sve dok nije
progledala ptica mi u njedrima.
Zaklon bijahu mi uvale tihane
u
kojima vladao je srca moga muk,
ruke klonule nad polomljenim
jedrima.
Tamne noći bile su mi dom i kuća,
postelja
od trnja, od mrkline crne
što se valja u magluštini
gustoj.
Pikale me igle varljivoga nadahnuća
što me
ostavljalo prestrašenu poput srne
koja krije lanad sred planine
puste.
Tragala sam mada nisam znala tko si,
odvele me
sjene u podzemlje svoje
da mi sude, radi svoje vlastite
praznine,
da se moje suho žiće ničim ne orosi;
ali tamo
pronašla sam sve dubine Tvoje,
otkrila sam dlanove, blijede od
prašnine.
Isuse moj blagi, moje Otkrivenje,
lijep si
kao plemenito voće,
poput soka srča svijetao je obraz
Tvoj.
Uskrsnuće moje, Žetvo, Plode, Zrenje,
duša moja,
tijelo i moj dah ljubiti Te hoće;
glas Ti slijedim kao anđeoski
poj.
10.05.2018. Uzašašće Gospodinovo, 04:10
Blago čistima srcem
Svi Te uvijek naokolo traže,
ne znaju ni Tvoje sveto ime.
Izmišljaju svašta, duše snaže
raznim glupostima, bilo čime,
sve će njima dobro doći
za tu težnju koja nema cijene.
Sve će njima lako proći
iza vela, iza sive mrene.
Svi Te traže, samo Tebe hoće,
a ne žele znati niti lijevo, niti desno.
Misle da si zabranjeno voće,
srce kao da je ugušeno, tijesno.
A pred nama stojiš, Kriste,
i dozivaš, pružaš ruke,
ali nemamo mi duše čiste
da Te vidimo na križu Muke.
Srce uvijek treba očistiti,
oprašiti ga i oprati sjajno,
a ne duboko u sebi skriti;
tada gledat će Te, vječna Tajno.
01.11.2023. 04:00
Blago milosrdnima
Danas si me primio u svoje dvore,
danas si mi otvorio širom vrata
i prepoznao si dvojbe što me more;
niti jedna misao ti nije nepoznata.
Danas pustio si me na tu razinu
gdje se duša izdiže iz dna i jada
da mi se svi gorki sni rasplinu,
umišljaji strašni bez ikakva sklada.
A ja hvalim, Kriste, tvoju veličinu,
tvoje čovještvo i meku dušu hvalim
jer si razotkrio, zaliječio opeklinu
da te uvijek, Spasitelja, slavim.
Mojoj tuzi bio utjeha si, suzama mi cilj,
hrlile su ruke moje u naručje sveto,
ali i pred sudište mi bilo stati milj
da se vidi, da se čuje to što nije kleto.
Milosrdno Srce, razuman si ti u pravu
i u pravednosti nema tebi, Bože, ravna.
Duša ljudska uzdiže sve sne na javu,
a božanska presuda ti riječ je pravna.
Nisi dao da se branim već da milost tražim,
da me poniznosti Majke ti pridružiš
pa da opravdaš me vjerom kojom se ublažim
i da mir mi svega zajedništva pružiš,
mada znaš za moje boli i za mane, i poroke.
Sad me puštaš u taj svijet bez ideala
gdje je rat u srcu koje mrzi i ne čuje proroke,
ali svi će oni klanjati se kao stada mala.
Konjanike snage si u ponore strovalio,
ulizice moći spuznule su sve u drač;
i u savjest svakog srca sudom si provalio,
izrekao presudu si, strašnu kao mač.
Blagoslovljen budi, Sine, s desna Bogu,
i Milino što na prijestolju ti slavnome zavlada!
I na svodu nebeskome gledaš nas u rogu
smilovanjem svojim kojemu se svaka duša nada.
16.01.2024. 14:43
Blago mirotvorcima
Molitve putuju kroz novu noć
i do moga srca stigle skoro.
To je poziv ona vječna mira
što ga daje nemoć i moć,
što ga šalje Isus s gorom
i još daje duši mojoj odabira.
Ako moći se odreknem
da pokažem razlog svoj,
to će uvijek dobro biti
da si više Krista steknem
i pronađem nespokoj
što se uvijek hoće skriti.
Tada Bog mi daje mirotvorstvo.
Nije li to izraz moći ponajveće?
Tada mi svejedno na kojemu tlu
stvara Bog mi stihotvorstvo
što se po vremenitosti kreće,
koje vodi ljubav što je ponor zlu.
31.12.2023. 23:44
Blatni oganj
Svom životu odgovorna
kao da se lijepim
preko svake mjere
pokraj Duha plodotvorna
i svoj duh ja krijepim
pod sjenicom naše vjere.
Znam da ne bih smjela
misliti umjesto Boga,
planirati spas,
ali pokret ove duše i bez tijela
pali vatru plama svoga
da razbudi sve to više nas.
Ne znam točno se izraziti,
ali to što želim reći
dobro znaju mnogi.
I ne želim nekoga poraziti,
tinja gasit slaboj svijeći
što je napadaju lažni bogi.
I naš Isus ljubi jako,
nekoga još više
i za vrijeme stalno.
I ne traži srce mlako
koje sporo diše,
makar bilo i kristalno.
Možda misle da se srdim,
znaju da sam agresivna,
teško je to odabrati.
I kad nekoga pogrdim,
vrućica mi opsesivna,
pravednost pozlati
jer ja previše sam brižna
za sva sjajna bića.
Ljubav svaka mi drugačija,
ali svaka mi je letva križna,
nudi opojna mi pića
kao da sam svačija.
Što se više ja zapalim,
to je teži križ za breme,
puno odluka u nizu.
Boga naša slavim, hvalim
što mi dade silno vrijeme
da Mu priđem sasvim blizu.
Znam da Isus govori
i kroz moju kožu ili glas,
mada to mi nije opravdanje.
Ne čekaju mene lovori,
ali u tome je spas
i katarze dugotrajno stanje.
02.07.2023. 14:34
Bog i zemlja
Toliko puta
ostadoh sama,
sirotinjskih skuta,
kad krala me tama,
sigurnost i mir,
ispravnost i radost.
Duša je dubok vir
kojim vrti se mladost
i prošli sati.
Najteže na svijetu
moj Gospodar pati
u svem pijetetu.
Najveći grijesi
nikad ne pamte
da im osmijesi
kao žerava plamte
na srcu Boga.
Što mi još treba
osim toga
nego pogled do Neba
koje krvari
toplim kapima?
Anđeli čuvari
lastavičjim jatima
zapovijede da odu
dok se njima divi
duša na brodu
na kojemu živi.
Danima oluje,
noćima sklad;
zemlja se truje,
a Nebo je hlad.
Jer Bog je breme,
lako poput pera,
a zemlja je vrijeme,
putovanje i vjera.
21.10.2020. 21:42
Božanski čas
Na svem kraju u tom vrtu ostaješ sam,
sam sa svojim usudom od Muke.
Getsemani svoj ti nudi kam
pod kojime dižeš drhtave si ruke.
Kao da ti srce stisnuto u ledu
kojim stane potiti se slabo tijelo.
Za Judinu potjeru prvi si na redu,
oko tebe mrači se i ledi granje cijelo.
Tako sam, a tako zaljubljen u ljude.
I u sjeni ti božanstva apostoli tiho liježu;
tvoje duše čiste niti sada uopće ne blude,
sutra ćeš im načiniti zajedničku mrežu.
Priprava se svršila za božanski čas,
stojiš usred nespašena svijeta.
Stvaraš novo nebo, zemlju, vječni spas,
čaša tvoja od tjeskobe prelijeva se kleta.
Svijet se mijenja i dobiva novu odoru,
zloduh bdije danas ovdje, oštri žalce.
Ostavit ćeš zajedništva baštinu oporu,
ali rastavit ćeš duše, ovnove i jarce.
Abba, Oče, reci im da svatko križ svoj nosi.
Anđeo ti slavu Crkve pripovijeda
koja pati s tobom i krvlju se rosi
što je blaguje i svijetu propovijeda.
Nigdje više nikad nećeš sam ti biti.
Duše Sveti, svoju snagu sad mi daj.
Utjeha je, kršćanski će puk se zbiti,
podići će tebe i u tvome Srcu gledati raj.
07.11.2023. 11:15
Čaša Ljubavi
Ti oslobađaš me svakog zla,
grijeha što u sebi me razara.
Nije važno da l' sam patila
već da imam patnje dara.
Ti ne priječiš muke moje
već sačuvati me hoćeš čistom
da te moždane mi ljubav zbroje,
vjeru koju zovem svojim Kristom.
Nije važno što me muči u životu,
samo dok Te čujem, slutim
i dok vidim Ti ljepotu
što je tako žarko ćutim.
Molitva mi svakojaka,
al' je veza čvrsta s Tobom;
Ti si izvor svježa zraka,
ne daš meni biti robom
nevolja i izgubljenih želja.
Slobodna sam i u patnji,
mir me nosi moga Učitelja
od kojega nema zakon zlatnji.
Još je bolje kad je teško
jer u Tebi postojim još više
i ne mogu sastati se s greškom;
moje ime na Tvom križu piše.
Sav si predao se nama, meni,
Kralju vjekovječni, Stijeno časna
što mi sudbinu promijeni
jer si Duh i Hrana krasna,
jer si vjera moja, moje biće cijelo.
A nju nosim ja na duši,
ime moje potpuno je moje tijelo
u kojem se Tvoja rana guši,
na kojem su tragovi od biča
poput jezika od guje
što bi zavela me izobiljem kiča
da se Tvoja riječ preslabo čuje.
U tjeskobi svojoj vapio si
kao i ja usred svoga srca,
kao krvca pot je hlapio Ti
jer si za me pio čašu grča.
I Tebe su plaštem ogrnuli,
purpurom su ismijavali Ti moć,
na Te udarcima nasrnuli
da uvidiš samo mračnu noć,
a Ti šutio si, Ljubavi od meda
kakve nitko drugi ne doživi,
koju duša moja nikome već ne da,
koja niti zločince ne krivi.
Samo praštao si njima, neukima
dok su krunili Te oštrim trnjem
što na čelu odraz naših grijeha ima,
ispunjen si bio Ti božanskim zrnjem.
Ali Sine Čovječji moj u tišini,
kakva je to ljubav slavna!
Tako nevina i čista u tuđini
gdje joj niti jedna druga nije ravna.
28.07.2023. 03:32
Čovjek spasa
Hvala Ti za čovjeka i ženu,
za sve razumne i one lude.
Hvala Ti za večer osnaženu,
hvala, Isuse Ti za sve Tvoje ljude.
Ne mogu Te čuti bez njih
jer ne nalazim se uz Tvoj bok.
Grešnica sam sprudi zemljanih,
nesposobna za taj velik skok.
Čovjeku kad priđem spasa,
tražeći Te u molitvi toj,
i on mene nađe istog časa,
vodi sa mnom žarki boj.
Što bi bilo da ga nema
tu, u srcu mome
gdje me nađe za Te trema,
gdje me riječi Tvoje slome?
Što bi bilo da ne moli za me
i da me ne ljubi kao samu
između svih sjena usred slame?
Da li bi rasvijetlio mi tamu?
Među nama govor nam je isti,
putevi se naši s Tobom nađu
jer si Ljubav, a mi Kristi,
jer Ti stope k nama zađu.
Zato gorjelo je sinoć lice
kad sam prislonila kamen,
zrno svako od Gospine krunice,
opeklo me kao znamen.
27.07.2023. 15:59
Čuj me, Bože moj
Tebi nikad mene dosta nije,
uzeo si život moj i moju krv,
moje vene što ih volja tvoja vije;
uzet ćeš za sebe čak i moju strv.
Sve ti dajem i pred žrtvenike nosim,
otvaram ti dlanove i stope blatne,
i sve vjetar tvoje milosti pokosi
da pretvoriš sve u voćke zlatne.
Beskrajno ti, Kriste, Bože, hvala
za taj mir i za jedino ti što me liječi.
Ništa tebi još za sada nisam dala,
sve si ti učinio od svoje riječi.
A sve počelo je tako slabo, tako tiho,
mišljah da je mnogo sve što je preda mnom,
ali sve je odnio te ljubavi ti vihor
jer ti samo želiš uvijek biti sa mnom.
Grijehe mi odnesi, odmah sve poništi,
prije nego što se sjetim imena svoga,
prije nego što zavapi duša i zavrišti.
Sve je divno, ali ništa kao ljubav Boga.
14.12.2023. 01:19
Da bolje mi bude
Kiša je stala,
vjetrovi krahnuli,
a pjesma mala;
stihovi dahnuli.
Gromovi ušutili,
a sunce su samo
nekamo uputili,
daleko tamo.
Čuje se blizu
krasna etida,
note u nizu,
pokraj brida.
Trče dječaci,
djevojčice neke,
i sunce se mrači,
i zvijezde prijeke,
a sije žarko,
kao kugla,
stvorenje jarko
što nema ugla.
Potreba gori
za utjehom, Kriste,
živote što zori,
a ruke iste.
Čovjeka nema,
priroda vlada.
To nije trema,
a duša nastrada.
Premalo zborim
u okruženju,
tiho govorim
u poniženju.
Opraštam, opraštam,
da bolje mi bude,
da ne ispaštam
za grube ljude.
24.05.2024. 17:50
Dan ustrajnosti
Na dan pokajnički, današnji,
dok se sjećam ljetnih avantura
za dob mladu, za rok nestašni,
pronađe me neka sjetna ura.
Stare pjesme zemlje, vremenite,
što za zabavu su služile,
postale su meni nadom bremenite,
čak i utjehu su često pružile
jer se stari čovjek nije lako dao,
nije htio sići s toga trona
kad je krao kruške, kad se zabavljao
dok je slušao sva gradska zvona.
Duša nosila ga da se raduje i pjeva,
nemir sreće bijaše mu jaka strana,
i u času kada sviće, i kad munja sijeva;
sreća bijaše mu tako nepristrana,
tako osobna i bjelosvjetska.
Nevolje su došle, pa su prolazile,
nestala je silna snaga poetska,
a druge su duše dalje odlazile.
Cvrčak taj se počeo smrzavat u samoći,
iz duše mu izlazilo sve što duša traži,
riječi Boga, pažnja, odgovori usred noći;
postao je čovjek koji srce snaži
za sve događaje koji će uslijediti,
za sve riječi što su bile Božji svati.
U Krista se ogrnuo i počeo vrijediti
više nego što je ikad mogao to znati.
04.11.2022. 17:58
Dan zauvijek
Bojim se da nemam prava
na svoj dio sna za ovu noć.
Nema snova dok se spava,
a na javi preslaba je moć.
Nekad pjesnik čezne mira
i toplinu zimi, svježi lahor ljeti.
Ponekad ga neka jesen dira
poput spore mjesečine koja prijeti.
Čuješ li me, Duše Životvorče,
sad ne mogu sve odjednom reći,
makar labave su moje omče;
sada moram preko noći prijeći
koja me mrklinom vuče.
Ipak, palim neke male svijeće
zbog navika koje dušu muče
kao da izgorjet nikad neće.
Tamo prijeko žrtvuje se bijeli dan
da mi magla ne bude pregusta
kada jutrom probudi me san,
kada padne mraz na okna pusta.
Bijela golubica danas tražila je lug,
a predatori su ostali u zaboravu.
Za buduću mladost dan će biti dug.
Sigurno je, tražit mi je Tvoju slavu,
Kriste, Dobri Učitelju, kad odvedeš mene.
Znam da nećeš pogledati stare rane
i da skinut ćemo mračne sjene
što nadvijaju se nad zemaljske dane.
Noći, noći, tebe više neće biti,
samo gledaj, samo dirni moje stihe.
Ljubav Krista, Boga svuda će se liti
koja meni svijetli za te zime tihe.
20.10.2021. 21:13
Dar Križa
Molim svitanjima i osluškujem tu volju,
glas od Boga koji budi me u meni
da se sretnem s okrutnošću i s tom bolju
što se očitova getsemanskoj noćnoj sjeni.
Postao si Grijehom, nezamislivo je za me
da te, Kriste, nisu mogli niti pogledati
zbog ta užasa ti ljudske patnje usred tame
kada morao si mučno nastradati;
kada tražio si kako pravedno je sebe dati
i molio da te mimoiđe gorka čaša.
U jedinstvu s nama, morao si Oca zvati
da to bude zajednička molba naša.
Okrutni smo, glupi i milošću nesposobni
da se očituje božanska ljepota tvoja,
pred svim narodima otvoreni kamen grobni,
slava, mir i radost usred naša nespokoja
jer su savjesti nam zle i bezvoljne, i mlake.
Život ispunjen je bezbrojnim nam prilikama,
ali postao je bježanje od svake male tlake
umjesto da bavimo se postovima, molitvama
i da gledamo te sve dok pogledi ne sazru
kako bismo stigli k tebi blagim stijenjima,
jer u blaženom se gledanju otajstva nazru
koja utišaju svaku glad i žeđ u našim htijenjima.
Zato dao si nam vrijeme i duge živote
da ne skrećemo sve poglede u stranu
već da nauživamo se velike vrednote,
da posvetimo se uskrsnome danu.
18.10.2024. 05:31
Dijete neba
Ti ne misliš da te neću čuti
i da neću vidjeti ti sjene,
sada, kad su bešumni ti skuti
i dok riječi dolaze do mene.
Prohladno je s ove strane bitka,
ali rado prihvaćam tu ponudu
da zavirim ispod površine svitka,
da se usprotivim vjerskom trudu
i da opušteno gledam
kao da sam površna pomalo,
da ti nevjericu predam
za sve ono što se nikad nije znalo,
a sada me kopka tako bistro,
kao slovo tvoje i taj stol, tako jasno
kao šetnja poslije kiše, tako čisto
k'o iskustvo provjereno, tako krasno.
U naručju si Majke, u jaslama nisi,
slušaš njena prebiranja kako tepa;
ponad nje ta strašna prijetnja visi,
ali ona ti je sav ostatak i okrepa,
Bože silni, Proroče i Svećeniče
koji siđe u svu osamljenost,
komu ovaj svijet bez grijeha niče
da ti bude vječna uramljenost.
Kako ti je izgovorila to Ime
koje samo ti si dobio na dar,
ponizno nad svakim i nad svime?
Da je meni znati njena srca žar!
03.01.2024. 03:25
Dijete Oca svoga
Ti, najjasnija tajno;
ti, dijete Oca svoga,
sunce i zlato sjajno,
slobodo srca moga,
zovem te imenima
koja mi ostavljaš
da znam te po njima,
da me ne zapostavljaš
nikada, nikada.
Sve tvoje objave
djeca su mlada
kada se jave.
U snu mi daješ,
na javi još više
i dobro me poznaješ,
svaku kap kiše.
Više te ne sanjam
kao nekada, davno
jer stalno se klanjam
tajno i javno;
u nutrini se divim
izvana dok te pratim
putovima krivim
da grijehe skratim,
da prije te sretnem
razdragana, mirna,
da sebe ne smetnem
s uma ti umilna.
Kao dijete trčim,
stazama jurim
i dračje krčim,
sve više žurim,
mada ni ne znam
što želim naći
jer hrabrosti nemam
u srce ti zaći.
Možda naiđem
na iznenađenje
kad bliže ti priđem
s tim raspoloženjem.
Što bliže ti si
u mome životu,
to viši su klisi
za tvoju dobrotu.
Vodi me bilo kamo,
u predjele neznane
gdje sunce je samo
i staze zvjezdane.
Sve je u redu,
u nizu, u skladu;
po jasnom slijedu
ka nebeskom Gradu.
Jer ti me obasipaš
divotama svojim,
život mi rasipaš
da te se bojim.
Ti si realnost,
neprekidan boj;
ti si mi stalnost,
Gospodine, Isuse moj.
15.09.2024. 15:55
Djevica mjesečine
Djevo okrunjena
za dan uskrsnuća,
mjesečino rumena,
poemo pjevajuća;
divni cvijete neba,
noćas tako svijetla,
topla koro hljeba
svetoga podrijetla,
molitvu mi krasiš,
srcu odgovaraš
da me budnu spasiš,
da mi oganj stvaraš
od ta brata sunčanoga
što ni provirio nije,
što se budi dana nedjeljnoga
da nam slavlje svije
i da me razbudi još za noći,
prije nego jave mi se ptice
što su uvijek prve vjesnice
Krista Boga, tvoje moći,
zašto si me prozvala u stihu
dok mi srce Boga moli
i da nitko ne zna ljubav tihu
koja i tebe sva isto voli?
Pobjeda će biti odgovora, uslišanja
za dan onaj koji doći mora.
Donijela si duši utišanja
i sad evo, već je zora.
21.07.2024. 04:51
Dodir otajstva
Želim te vidjeti sretnoga od iščekivanja,
mirna od sigurnosti i utjehe
i nemirna od one znatiželjne strasti
što za Bogom čezne bez izbivanja
jer je okajala grijehe,
potpuno uvjerena da neće pasti
nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,
što se više bude nadala i ohrabrivala
svojim iskusnim i prorečenim znanjem,
kao snažno porinuće rajsko
o kojem je često snivala
pa ga nazvala konačno imanjem
koje zasigurno neće nikad više nestati.
Želim te ugledati u molitvi rastepena,
u tom svemu ipak neobično svoga
kao da ne možeš više prestati
ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,
ljubiti kroz mene Jedinoga Boga
s kojim uvijek siguran je Savez vječni
i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju
pa u srcu mene uvijek primaš.
Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,
da pošalješ molitvu još nježnju
pa da znaš da sve više mene imaš
jer te često čujem, čak i iznenada,
jer mi pomažeš u mom spoznanju
onda kada više ne znam kamo dalje,
kada mi u Boga duša pada.
Želim samo proslaviti te poslanju,
čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje.
Želim ti se opet malo nametnuti
sada, kad me kopka ovaj novi poziv,
želim srcu tvom se odazvati,
reći ti da ne možeš zametnuti
samo tako ovaj buran Božji proziv.
Želim samo reći ti što moraš znati.
01.12.2014. 07:33
Duhovni procvat
A iz mene bit će netko drugi,
nešto drugo, savršeno, bit ću ja.
Neću više biti na sunčanoj prugi
nego bit ću kao sunce što u nebu sja.
Jer taj grijeh na meni obitava,
moje sitne, mlake radosti
što prolaze danom, venu kao trava
ili koriste se rupama u znanosti.
Ja sam samo malo zrno u raspadu
što je plodne zemlje našlo trag,
a iz njega cvijet se rodi koji drži nadu
što u ognju pročišćenja cvate kao lahor blag.
Ne znam reći kako će se razviti
tu, iz moga grešna, tvrda stanja
netko tko će savršeno svijetliti,
i bez stiha, i bez znanja.
Samo znam da ta duša već se rodi
kada postah ovdje, prorečena.
Iz vječnosti ću nicat u nebeskoj odi
Božjim Srcem, milosrđem izrečena.
04.11.2023. 23:49
Duša safirnoga sjaja
Dok se zemlja gura
korjenastim vrhovima
sakriti se hladnoj oborini,
a moja se bliži ura,
opit ću se vrtovima
što se kriju okolini
tamo, iza zida masivnoga
gdje se čuva dragocjenost
od sveg naseljena svijeta,
gdje je duša sjaja safirnoga,
gdje je anđeo mi čuvar most
da mi pomaže sred dalekoga leta
prema duhovnome kraju.
Makar kišan, danas dan je olakšanja,
osvježenja od zemaljskih boli.
Klanjam li se safirnome sjaju,
na me Milost kiši jer se nebo klanja
duši koja Boga neprekidno moli.
Dan je koji dulje zemljom vlada,
Dan je Gospodnji za odmor i za slavlje,
sve od prva pa do zadnja sata.
Jučer me je iskušala nada,
danas hvalim Boga za to zdravlje
poput ranjenika koji izlazi iz rata.
11.10.2020. 19:23
Hvala ti, moja jeseni
Hvala TI za lišće, jeseni moja,
tako raznobojno i mješovito,
suho, ali živo kao plodnost tvoja
ili kiša, tvoje šuštanje vjekovito.
Mada dušu bolne već sparine prže,
nada nikada me napustila nije.
Na nebesima me hladnim drže
krila ptica što ih ljetna žega grije,
one lete ravno prema užarenoj masi,
ali mene ostavljaju tu, na pola puta
da me još ponese vjetar, da me spasi
od vrućine što po mome tijelu luta.
Srest ćemo se u te tvoje dane pitke,
ne mogu taj susret lako dočekati;
dajem obećanje da će sve se bitke
oštrice mi mača dvosjekloga dočepati.
Krist me nosi, Majka mene blaži,
izgone mi unutarnja protivnika,
a i svijetu on je uvijek draži
nego što je slatka Isusova slika.
Krista sam u tebi zadobila,
u daljine vjetrovi odnijeli su svijet.
Sada konačno me, sretnu, zarobila
ta ljepota što je nosi lastavica let.
Hvala TI za lišće, jeseni moja,
tako raznobojno i mješovito,
suho, ali živo kao plodnost tvoja
ili kiša, tvoje šuštanje vjekovito.
31.05.2024. 16:03
Imendan sviju duša
Čežnja moja iz dna duše progovara
tu, kraj ognja što zapalio se davno
u te dane kad se vjera razvija i stvara
prilike za Ime tvoje kraljevsko i slavno
da se dobro čuje i da se prihvati
od svih naroda pa tako i od nas
koji svikli smo ga Bogom svojim zvati,
krstom koji donosi nam vječni spas.
Kako davno bilo je to krsno zvanje,
a ja ista kao da sam ostala persona.
Trideset mi ljeta dosta bijaše za tkanje
što se crta ispod kože, kao u nutrini zvona
koje stameno na pravi časak čeka.
Uvijek ista ti imena, Kralju, dajem,
ali huk se čuje, zvoni kao nabujala rijeka
gdje u tvojem nazivu još uvijek trajem.
Sretna sam što kršćankom se javljam
dok ti daješ svaku utjehu i snagu
da ti svako biće radosno pozdravljam
i da susrećem ga kao dušu dragu
mome Bogu, mome Isusu i Kristu,
Gospodinu što ljubi sve svoje stvorenje
kao samo jednu jedinu si dušu čistu,
najviše od svega kao svoje ostvarenje.
Tako vjeru dobila sam, ljubav, pouzdanje
kad si rodio se u svjetovnom krilu;
najljepše je čuti poziv tvoj, imati znanje
kada me zazoveš da mi daruješ svu silu.
02.01.2025. 12:36
Ispred tebe
Neću te još niti zagrliti,
ti ćeš već učiniti mi čudo.
Ruke moje k tebi će pohrliti
kao treperenje jako, ludo
svih leptirića iz utrobe, iz grudi.
Da izgubit ću se, to već znam
jer već dugo duša uvis žudi.
Često juri ove jedrilice pram,
tako silno da i prebrzo poskoči
kao da će sva se prevrnuti.
Duh joj tada proročanstvo sroči,
al' ga srce ne može ni čuti.
Jedrilica ova kao jasle tvoje,
ne znam tko je veće dijete:
ti što brineš za nas obadvoje
ili ja što imam noći spete.
I ne tražim tada, i ne molim
da mi otvaraš emocije i zid;
znaš da sve te više volim,
znam da otvaraš mi srca vid.
Ispred tebe duša mi je slaba
jer tvoj silazak je bolna kota,
prvi susret već je tvrda graba
kao uvijek izgubljena prava nota.
Prizor za nas, ljude je ljepota,
i za mene to je ono isto pitanje;
patio si već početkom svojega života,
ali donio si cijelom svijetu svitanje.
22.12.2023. 17:18
Isusova kruna
I bez nadahnuća moga ti si Kralj,
ti si Krist u mome srcu i životu.
Tvoja kruna mi najsvetija, to znaj,
u njoj vidim božansku dobrotu.
Čitav svijet i svi puci, sva plemena
zovu se po tebi ljudskim bićima.
Nema takvih čuda, a ni tih vremena
kakva bila bi bez tebe u svim bitima.
Kada kruna na tvom tjemenu zaboli,
kada prolijeva se krv po tvome licu,
svatko vjeran podanik je tvojoj školi,
svakome je dati tebi svoju sukrvicu,
ti, ljepoto pobjede i slave, i Pastiru jaki
što kroz trnje probit će se u spasenje
izgubljenoj ovci, svakom stvoru kao sokol laki
koji nudi, daje vjernicima otkrivenje.
U tebe se, Gospodine, uzdam kao dijete,
jedina si moja baština ti, Kriste, Bože moj.
Najdraži ti, vječni korijenu i divan cvijete;
nemoj zapostavit nikada ti konop moj.
17.11.2024. 15:42
Jedna suza
Znam da duša, sasvim slaba,
može dati izobilje sklada.
Jedan dodir nježan, u nemoći hrabar,
može biti snaga koja vlada.
Jednoj ženi dovoljna je lepršava kosa,
mada ne zna svoju čar.
Jednom cvijetu dovoljna je rosa
da očara djecu, to je Božji dar.
Sila jaka olako sve smlavi
dok se krhka sila s mukom gura,
sa strpljenjem koje sve preplavi
kada jednom bukne procedura.
Poznaješ me bolje nego itko,
Gospodine nad anđeoskim silama,
i to moje srce grubo, naglo ili britko
što se vijekom tuče s vilama.
Zato dao si mi Bezgrešnicu Djevu
da me glatko k Tebi povuče,
da me preobrazi u mekanu pljevu,
da se srce svojim prahom tad potuče
s vilama i grubostima
od kojih mi prejako zadrhti,
i sa svojim glupostima
radi kojih zatreperi ili prhti.
Jer je meka haljina joj čedna
kao najnježnije molitvene ruke,
jer je kao moja Majka vrijedna
što je samo suzom zašla u sve Tvoje muke.
14.08.2022. 22:15
Kad bih ti pisala
o praznim klijetkama srca moga,
ti bi napunio životom moje vene.
I kako u samoći ne znam riječi svoga Boga,
ti bi mi dao noći zvijezdane i snene.
Danima bih blaženo te gledala na moru
kako hodaš površinom, stišavaš oluje,
molila bih kruha u tom tvome dvoru,
ti bi bio jedini što moje prošnje čuje.
Rekao bi da sam tako malovjerna
i da ne bojim se nego da koračam,
a tada bi ponio mi duha smjerna,
pružio bi desnicu mi da ne gacam.
Sve do neba, sve do sebe bi me uzdigao,
privukao bi me k'o sve druge ljude,
ozdravio bi mi srce jer bi ga ti prepoznao,
vidio bi da sve praštam i da nemam predrasude.
Vremenite posljedice starih grijeha
kao prašina su što se zemljom širi
koju ne može očistiti ni od klasja lijeha
jer se nikad nitko ni s kime ne miri.
Tajno sakrivaju tvoje Tijelo i božanstvo
kao da se ne vidi to sveto blještavilo;
vjeruju u tajnosti i ne vide prostranstvo
što se samo tvojom Krvlju na tron postavilo,
ne da sudi ljudska bića nego da nas spasi.
Tužitelj će svu tu prašinu progutati, jesti,
misleć' da je pobjednik i da tužba djelo krasi.
Ti ćeš tada, Milosrđe, na Prijestolje sjesti.
10.09.2024. 15:21
Kad sam ti stihove skladala
Kad
sam ti stihove skladala,
nebo
je sjajilo u tvome oku,
zvijezda
za zvijezdom je padala,
pčele
se kupale mednome soku;
svaki
je dan proljeće bilo,
svaki
je bio Božićno slavlje,
a
ptičje je nebesko gnijezdo svilo
tik
do grmlja i duplje lavlje.
Kad
si me učio životnom toku,
zemlja
se potresom otvarala;
znala
sam sve u najkraćem roku,
prošlost
se moja sva otparala.
Bilo
je nas u vijeke vjekova
i
ništa mi rastanak sad ne vrijedi.
Godine
idu, puno je tijekova,
ali
i dalje skladam do posljednje sijedi.
srijeda,
28. veljače 2018. 16:42:01
Kalež meda
Jakosti mi sada ne nedostaje
kad ka nebu moram pogledati
jer to jedino preostaje
ako gorim, Kriste, tebe dočekati
da me povedeš kroz vrtove nade
u kojima plodonosno cvate cvijeće
i gdje anđeli za sve nas rade,
i gdje nepotrebne postaju nam svijeće.
Vjera mala dovoljna je meni
da pokrenem srce molitvenom žiću
odakle se čuje „ne bojte se u toj sjeni,
ja ću dati snagu u svom piću
što ga ispijate kao čašu, kalež moj”.
Ponekad je gorak dok je drugdje kao med,
kao nagrada je duši za sav nespokoj,
kao nastavak je ljubavi i logičan slijed.
Kad mi daješ odobrenje za ta djela,
za te riječi što ih činim, Bože, za te,
to je široka slatkoća tvoga Tijela,
to je kiša moje radosti što sipi na te.
26.12.2024. 20:04
Knez mira
Začela je Djeva
i rodila Sina,
i sunce pjeva,
i pije se mlada vina.
I trga se klas
usred ljiljana,
i uzima se spas,
kalež ispijanja.
Divoto Radosne vijesti,
ta će vremena proći,
a sunčani Dan otvorenih pesti
i Zaručnik će doći.
Blažena Djevojko,
Majko i kćeri,
srce ti voljko
vrijeme ne mjeri.
Ti povjerova što ti je rečeno,
srce zlatno i skromno,
poslušno i nedorečeno,
nježno i lomno.
Posluhu vjere
i Gospodinu
nema mjere
za jednu godinu.
Zato se zove Silni,
Knez mironosni,
Savjetnik divni,
Bog plodonosni.
29.11.2024. 14:16
Kovčeg suza
Željela bih ponijeti sve kovčege
popunjene suzama koje nikako ne prodiru
zbog pretrpljene teške stege;
popunjene padovima, greškicama na papiru
kojeg trgala sam samo povremeno
jer se nije smjelo trošiti ga previše
pa je sve mi ostajalo zabilježeno
kao da i papir sa mnom mučno diše.
Željela bih prtljagom se natovariti,
punom osmijeha i dobrih namjera
koje su se uvijek uspijevale sakriti
ispod tuđih neprekidnih zamjera
zbog toga što nikad nisam ništa znala;
punom grižnje prestroge mi savjesti
jer sam druge misli i stihove ukrala
koje više vladale su mojom svijesti
nego mnoge zadaće i udžbenici,
više nego društvo, za me jako strano
i svi njini miljenici;
sve što meni nikad nije bilo znano.
Žejela bih ponijeti sve svoje bolesti
koje nisam nigdje zapakirala
i tako željela bih Boga sresti
da bih Njega time dirala,
da bih postala bar nekome poznata
sa svim svojim dobrim stranama
jer sam nakupila sakrivena zlata
koje proglašavali su manama,
jer sam danas tako neuspjela svima,
sa životom koji nije ostavio traga,
a nosila sam puno osjećaja, kao plima,
i sve to morala sam poslati do vraga.
Tada Bog bi meni rekao:
“Idi, živi iz početka”,
ali znam da puno mi je poslije stekao
pa ostavljam sve do zadnjeg retka.
Kad bih mogla ponijeti u vječnost
nešto u svoj život drugi,
to bi bila moja vjera i umješnost
da sve ljubim i da gledam prema dugi.
23.02.2015. 08:43
Kradljivac tuge
Znam da nećeš okasniti,
mada vidjeti te neću
pod krilima svetim;
da mi nećeš objasniti
kako blagovati sreću
srcem, tugom prožetim.
Golubica mira kad prenese
izdanak što nosi ga u kljunu
na te moje obale u grudima
što ih nove bijele lađe rese,
još ću pratiti na nebu krunu
što prosipa zvijezde mojim sprudima.
Ni primijetit neću vrijeme,
da sam kasno uplovila luci
koja zato sva je živopisna
jer se posijalo dobro sjeme,
jer su izrasli mi maslinovi struci,
mada ja sam samo službenica beskorisna.
Hvala tebi, stražo noćna
koja tugu pretvaraš u raj,
anđele, čuvaru otvorenih vrata.
Ništa ne može ti ura moćna
kad navratiš u moj kraj
na tim krilima, pod plaštem tata.
19.11.2019. 11:39
Kraljevske bitke
Sjećanja tako ne ginu
kao znaci životne snage,
ona se nikada ne rasplinu
za Boga svoga, za svoje drage.
I još dok ne znaš na ovom svijetu
hoće li forca se vratiti ista,
više ne pratiš pogledom ptice u letu,
više se oslanjaš na ranjena Krista.
Isuse, ti si mi snaga i govor tvoj
dok ne odlučiš da dosta sam zrela;
dok ne ukažeš na sadržaj moj
da pustiš me tada na svoja vrata bijela.
Naravno da nisam postigla sve.
U jednom trenutku nestade svaka bitka
i ja se poklonih poput Marije
pa život postade pobjeda pitka.
Nije grijeh ako te ne zanima nešto
od svega što se ponavlja neprestano.
Duša ti zna i srce ti kazuje vješto
kada je prekasno ili još rano.
A već iz svojih molitvi znaš
da svaku jotu pregledava Bog.
I uzima grijehe koje mu daš,
laća se ljubavnog posla svog.
Moj život je bio tako u redu,
a spoznah te kao najdraža kći.
I ostadoh uvijek u tome slijedu
gdje moja poslušnost ograda bi.
16.11.2024. 21:47
Kristova Kula
Prošla si lako
pokraj klupe,
došla si tako
do moje muke
da me istrgneš
iz mojih problema,
da ih svrgneš
i više ih nema.
Kako sam žestoko
tražila spas
i tako prestrogo;
ti zbliži nas
u nevolji jakoj
što je nahrupila ,
u malenkosti svakoj
koju si upila
da me izvedeš
uz veliki trud,
dušu privedeš
na svoju grud.
Majčice slatka,
Marijo krasna,
kruna ti kratka,
a pobjeda časna.
Nema ta daha,
niti te noći
kad imaš straha,
kad nemaš moći
nad velikim zlom.
Bedem si Krista
na križu tom
i kula Mu čista.
Hvala za zagovore,
za poglede blage,
za luči što gore
sred naše sage.
28.07.2022. 07:22
Križevi slave
Tiho sam pjevušila melodiju
ova rana jutra, topla poput spokoja
što ga imam ja u tebi, Kriste, tu
gdje pronađe se još i zvijezda po koja.
Iz mog sna je izašla i prije probuđenja
poput one davne slike snene
nakon koje sam zadobila oslobođenje
od sva životna mi otuđenja.
Sjećaš li se, dušo zrela, tih djetinjih dana
kad te obuzeo Duh taj rađanja, početka?
Tko bi znao da ću živjet sred nebeska stana
i da ću doživjeti mnoge godine od Svetka.
Siromasi, bolesnici, vele, dugo ne požive
zbog ta socijalna statusa u okolini
što ne vidi svoja djela, svoje riječi krive
u kotlinskoj svjetovnoj dolini.
Ali ti si, Kriste, držao me sasvim gore,
visoko sam odnesena kao ptica bila,
iznad površine koju čini ocean i more,
daleko od lomače što se dolje svila.
Morala sam doći do vlastita daha,
već je bio krajnji čas za dušu,
posljednji trenutak bez imalo straha
od tih vjetrova što vitlaju se, pušu;
to je bilo naravno mi stanje forme.
Nesvjesnu si digao me u tom tijelu,
mene čitavu do nadnaravne norme,
a sve Milost Oca bila je na djelu.
Padala sam poslije i lelujala duboko,
odmah križ sam ponijela na plećki.
Križ je odnio mi osjećaj visoko,
više nije bilo lutrije, ni srećki.
Svi su sveti vodili me Gradom
i križeve mi slave svoje pokazivali,
a ja gledala sam, pratila ih kradom.
Isto kao danas, oni me dozivali.
21.06.2024. 12:20
KršćanskI poziv
Kostrijet oko srca moga,
lijepe tužaljke i psalmi vrli;
pepeo i prah sam ispred Boga
kojem pokora u meni hrli.
Kada obuzme me žalost, pokajanje,
posipam se pepelom i plačem
jer kršćanstvo, to je moje zvanje,
ljubav prema najvećem, najjačem.
To je Isus ponizni i blagi,
to je istina i put života,
Majka otporna mi svakoj ljagi
koju krasi sva ljepota i divota.
To je svijest o grijehu i o mani
što su prepreka za stazu raja
kojom kročim dok ne kaže: stani,
stari put je došao do kraja.
Sada kreni dolje, sada se obrati,
u poniznosti ćeš zadobit i vid i sluh.
I u skrovitosti molitvom procvati
da ti darove udijeli Sveti Duh.
13.02.2024. 04:25
Krštenje svijeta
Gospodine, Bože moj,
vrli slušatelju riječi,
Duše Sveti slatki,
zaustavi ljuti boj,
propast moju spriječi
da mi dani kratki
napune se plodom
Tvoje sjajne pravednosti,
da se postojanju radujem
izvorskom slobodom
koja rađa, oživljava kosti,
da u Tebi ovaj život štujem,
da u sebi sad obnovim
naše zajedništvo u krštenju
gdje me oganj Tvoj zapali
dok u lađama ja plovim
prema vječnom oproštenju
gdje te neprekidno hvalim
zbog te vrhunske dobrote
što je sveto Srce dijeli
kao sjajno praskozorje,
zbog Tvoje ljepote
Lica svijetla što me želi
dovesti na strmo gorje
odakle se vidi čitav svijet
što ga savršeno stvaraš
dok mu propast uzaludno prijeti,
gdje je svaki stvor u Tebi svet
jer ga milosrđem zagovaraš
da za vječnu sreću može mrijeti.
20.07.2020. 05:00
Lamento
Želim odgovoriti i javiti se Kristu,
anđelima koji su čuvari
uvijek bili za tu ljubav čistu;
malo tko za njih sad mari.
Izvan sebe, mada praštam
ili možda baš zbog toga,
o budućnosti ne maštam,
slušam savjet Boga svoga.
Kao luk i strijela napete su vene,
ali kroz njih kola Krv božanska
što se kao rijeka uklapa u stijene
kao natopljena moja krv građanska.
Tu je Majka što sigurnost daje,
Posuda od meda i od mlijeka
kojima me hrani, bez prestanka traje
kao sestra ili brat čiju ljubav prati jeka.
Maštam, sanjam, ali to ne vrijedi;
veća mi je Milost ova moga tijela
koja sastavlja mi uspomenu da ne blijedi
i da ostane mi poput Krista bijela.
Nisu potrebne mi riječi od banalnosti,
komplicirane i loše uređene,
već mi samo treba jednostavnosti,
izravne i čvrsto određene.
Zavist. Gora još od pohlepe,
sakrivena kao brod u magli.
Gazi, ruši sve, a duše slijepe.
I pred Bogom ljudi teško bi se sagli.
Kriste, u tim tugama si tako lijep,
svaka Tvoja suza vrijedi za živote mnoge.
Plačeš uvijek kad je čovjek slijep
jer nedostaje mu Tvoje riječi stroge.
Samo je u Bogu mir duše moje
koji stvorio me i odredio
da ponesem snažan križ od hvoje
da bi srce moje njime odledio.
12.05.2023. 23:13
Luč anđela
Da ne čuje nitko,
lučica tinja postojano;
plamenje plitko i vitko
lahorom već je prebrojano.
U dubinama srca i bubrega
grešnica duša koja se sjeća
poniženja mnogih, svog visoka ega,
promatra ono što zove se sreća.
Taj pusti otok budi nadu
da jednom će postati pun.
Sada je povod za brzu baladu
kojoj će sadržaj ostati nepotpun.
Ah, ljubav. Sve grijehe proguta,
i one tuđe, i one što bi uslijedili,
što lako ih makne sa svoga puta
jer nikada poput ljubavi nisu vrijedili.
Nije platonska jer gori Duhom,
jer živi, jer stvara i još se razvija.
Svojim prikladnim svadbenim ruhom
svijetleće anđele privlači, opija.
Takve su mnoge ljubavi prave,
koliko ih ima, ne bih ni slutila;
samozatajna srca potpuno smlave
za kojima duša se ova uputila.
Veliko srce te luči izgara
i kao da s drugim srcem se spaja.
I neće ostati nikad bez žara,
i neće ostati nikad bez sjaja.
26.05.2022. 23:26
Maslinske grane
Maslinske se grane svijaju
od nebesa sve do tla,
a tišine mukle srcem sviraju
rekvijem za žive, počinak od zla.
Spustilo se čvrsto, sitno lišće
sve po mekoj stazi i kaldrmi lijepoj,
i po uzbrdici gdje se Boga išće;
Ave Jesu, zbogom rulji slijepoj.
Maslinove grančice i sada
tu, u mojoj sobi, liježu od težine;
srce Boga slavi kao živa nada
jer od mrtvih nema te svježine.
Oštro, sitno lišće tabane Mu žari,
a gaziti se mora i mrijeti se hoće
da se onaj vječni san ostvari,
da se riješi živalj te svete suhoće
pa da s Njime svi zajedno mremo
s pjesmom hvale i s vijencima slave
jer mi, živi, znamo kamo idemo.
Duh Mu kliče: Ave, vjerni, ave!
I dok Maslinske se grane lome,
naš su počinak svi sveti stolovi
da nas braća izdajnički zgrome,
da nas snađu muke i bolovi.
Zbogom, braćo nevjerna i mila,
za vas mole srca u tišini,
vi ste miljenici svetog bila
koje prašta sve u tmini,
ali niste radošću i slavom orosili.
Živ je samo slavljenik na Večeri,
uzvanik odjeven u to ruho i u sili
kakvu nose sveti na nebeske dveri.
Nedjelja Muke Gospodnje,
25. ožujka 2018. 15:44:54
Mjesto za molitvu
Da
te nisam jedne noći srela,
ne bih znala kome otvoriti dare;
ne
bih znala pjevati i kad bih htjela,
ne bih znala da za mene
mare,
da zbog moga spasa anđeli se trude
i da za
mnom tvoje misli ginu.
Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,
ti
si mojim pogledima dao da ne minu.
Da me nisi uzeo za svoj
zadatak,
gdje bih bila sada, ne zna duša moja
kojoj niti
jedan uzdah kratak
ne uzima snagu nego daje radosti bez
broja.
Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,
dahni
samo prema Bogu poruke za mene
pa će moja sreća biti potpuna i
cijela;
ja ću znati, kada molitva ti krene,
kojim
putem prošao si da te slijedim.
Znat ću točno gdje mi leže
stope
i da ondje najviše ti vrijedim,
i da ondje molitva
se tvoja prope.
15.10.2015. 00:29
Marija Braniteljica
Mudra srca, bistra uma,
netaknute čednosti i vjere,
šutljiva i nježna, sva bez šuma
ti si zadobila svete neizmjere.
Sedam bodeža kroz grudi,
a u duši zavrnuti mač,
dočekala novo nebo da zarudi,
novu zemlju kao drač.
Sve do sada milosti si puna
da ju dijeliš, vječno bit će dosta.
Bezgrešno Začeće kao svijeta Kruna
što na jakom srcu poniznosti osta.
Da te slijedim, teže nego Krista
popratiti u blaženstvu.
Zagovor si kao odvjetnica čista
u svoj hrabrosti i ženstvu.
Ta si koja otkriva za vijeke
namisli od srdaca do kraja.
Sve opraštaš i sve duše prijeke
smjerno dovodiš pred Kralja.
Što će žalci zloga, što će jadi,
štipavci i poglavarstva, vlasti?
Ti si Vrhovništvo koje raj zasadi,
Posuda si požrtvovne časti.
Poslušaj me, Braniteljice,
ne bih odbila ti gorku travu;
mila, sveta hraniteljice
koja nosiš me na nebu plavu.
25.01.2024. 11:57
Mater Christi
Njezina čistoća,
izobilje dobre vjere,
nebeska kakvoća
poput stroge zavjere
prethodile sili
Duha Životvorca.
Gnijezdo su svili
u volji Tvorca
zemlje i ljudi,
i Bezgrešne Djeve
što jutrom se budi
uz anđeoske pjeve.
Pa kako, Gospodaru,
i to baš njoj?
Majčinskome žaru
odgovarat će soj
koji se predaje
u jasnom posluhu,
a zauvijek traje
s Duhom u dosluhu.
Od Duha sjene
sva je protrnula,
svetinje njene
nije oskvrnula.
Ime Mu Isus nadjeni
jer je Spasitelj svijeta.
„Da, neka Duh me osjeni!”,
zbori Djeva od pijeteta.
03.11.2023. 22:26
Molitva jednoga daha
Život zadržati
u jednom dahu
i ljubav zapažati
u pepelu, prahu
kao svijeće što plamte
na očigled tame.
Moždane pamte
i nisu same,
srce ih slijedi
u slatku perfekciju
što uvijek vrijedi
za svaku sekciju.
Mir zaviri u zjenu
i laki su kapci
da sad ne uvenu
trnje i lapci
što se ogledaju
na svjetlu jarkom
i kao ruže se redaju
na Križu žarkom.
Pjesma poteče,
slava za Krista
što tiho reče
da duša je čista
od krvava kaleža
s kapljama vode.
Uslijed paleža
zvijezde se rode,
a Djevica Rodilja
njeguje Kneza
sred slamnata podija
gdje razgori se veza
sa siromašićima
rumenih obraza
i svatko ih prima
jer nestaje sraza
između zemlje i raja.
Spoje se ljudi
od velika sjaja,
a zora već rudi.
I svaki dan tako,
i svake noći
tiho, polako
Isus će doći.
14.11.2022. 20:42
Molitva radosti
Ne daj mi, Gospode,
ne puštaj me, Kriste,
iz naručja svoga.
Pridrži čvrsto mi plode
i vrati mi one dare iste
srca ti milosrdnoga.
Majčinu pjevaj mi uspavanku
da smiri se duša moja
u tvojim dlanima krasnim.
Daj da se radujem danku
što ga nosiš u tisuću boja
svojim rukama časnim.
Molitvu moju usmjeri,
dušu pokreni
i srce zacijeli
da bude prijestolje vjeri
kao stvor iskreni
i kao habitus bijeli.
Pomozi mi nemoći,
okruni slaboće,
grijehe ukini.
Pod okriljem noći
dodaj mi voće
i prašinu skini.
I govori meni,
evo me tu,
pred tvojim pragom.
Svu me osjeni,
službenicu,
riječju ti blagom.
Duha ne puštaj,
ne daj da padnem,
ostani moj.
Dok tama je gusta
da srce ti dadnem
i nespokoj.
Molitvu počuj
dok ne dođe čas
da čujem ti riječi.
Stope mi obuj
za putovanje u spas
i svu me izliječi.
22.05.2024. 20:59
Molitva slabosti
Umor moj ponesi,
primi slabost moju,
boleštine istresi
pod molitvu svoju,
opet me ojačaj
prije slavna kraja
da ti slutim značaj
koji odvodi do raja,
Isuse, Isuse moćni.
Zbaci plašteve zlobe
u sat onaj noćni
kad prelaziš grobe
pa me uzdigni,
pa me uzvisi;
do srca mi stigni
gdje strmi su klisi.
Načini pravednicu
od moje srži,
života nasljednicu
što ljubav je drži.
11.12.2024. 06:59
Molitve za prazne sprude
Čujem ti glas,
čujem ti šum
i vapaj za spas,
za ranjeni um.
I Duh me budi
ispod mjesečine
koja ne sudi
ničije čine.
Samo se šeće
da me osvijesti
u sjećanju sreće
što ću je sresti.
Ne daj mi, Kriste,
da sada poginem
kad ruke se čiste
i kad se poginjem
ljubavi veličanstvenoj,
skromno i tiho,
mada u glavi večernjoj
sve razara vihor
što nosi mi red.
Polako mi je sijeva
konačan slijed
i misli odijeva.
Znam, napokon znam
što zboriš mi, Bože,
i zvuke razmnažam
koji se množe.
I nema osude,
ali teške su muke
za prazne sprude,
za sklopljene ruke.
Da duša dočeka,
ti si mi dao,
i molitvi rijeka
dok mjesec je sjao.
Da nađu se nada
i križ taj strašni,
dolazim sada
u susret strasni.
20.05.2024. 22:45
Naš dan života
Daj mi piti tvoju bol,
govoriš mi Ti s visoka,
daj mi grijehe svoje;
sići ću u tvoju dol
gdje mi lije iz ta boka
voda za sve stado moje.
Uzimaš od mene tugu,
ovisnosti i sve mane,
a na Tebi mane nema.
Skidaš bolesti i kugu,
smrti odbrojavaš dane,
otkupljenje sad se sprema.
Daj mi piti Tvoju briž,
Tvoju ljubav, Tvoju snagu
što Te nosi k meni;
kada stanem poda križ,
donesi mi suzu blagu
i Tvoj pogled zaneseni.
Daj mi piti ovu čašu,
s Tobom okušati vina
što ga sipaš svatovima;
daj, učvrsti vezu našu,
nek me nađe ova trina
koja svetu srču ima.
Žedno čekam onaj čas
kada slavit ćemo mi,
zajedno se radovati
Tebi, Kralju sviju nas;
Tvoji ćemo biti svi,
vječno ćemo svatovati.
14.04.2019. 06:40
Nitko ne zna
Tako jaka da ostvari prapočetke učeničkog sabora,
tako slaba da prigrli stranca kao svoga sina.
Tako nježna da se sjeća starozavjetnoga tabora,
tako hrabra da obeća da će Kana imat vina.
Tako moćna da prigrli patnju Isusovu kao posinjenje
i nemoćna toliko da ne može, a da ne plače;
tako smjerna da prepusti svima sjedinjenje,
tako vjerna svakoj duši kao da je njeno nejače.
Tako velika je ljubav njena da izdrži sve,
tako niska jeste ljubav duše njene ponizne.
Nitko ne zna od stvorenja kakva je Kalvarija,
al' svi čeznu ljubav Boga znati kao Marija.
15.11.2023. 16:05
Novi mir
Sve je za otpade to,
sve što nisi, Bože, ti.
Iznesi iz mene svako zlo,
približi me da mogu vidjeti.
Da tebe jedinoga sluša
ovo srce i ova prašina,
i ova zaboravljena duša
kojoj dom je kao pučina.
Koja nije zalutala,
osim u svojim grijesima.
Čija lađa je otplutala
sa suzom i osmijesima.
Prođi pokraj obale
s kojom sastaje se val,
gdje školjke su se ubrale
i malena sjeta i žal.
Dodaj mi moje ime
što samo ga ti znaš
pa tada zazovi me
da ne čuju mulj i šaš.
Golubica neka poleti
i zaleprša krilima
da olakšanje osjetim
mira kojega primam.
Neka zaroni tada,
moru nek mir prinese
i Duha rođena, mlada
i neka mi ime ponese.
11.01.2025. 00:01
Obilje vina
Vremenite tajne,
bremenite, sjajne,
vuku se k noći,
tuku se s moći,
a prelijepe slike i note
za slijepe oblike i kote
za se pjevaju i prokazuju
da se slijevaju i obrazuju
put buduće dobi
i dana krasna,
putujuće kobi,
i mana časna.
U obilju tvome
dragulja i nade,
u okrilju tome
pahulja krade
jedan čas
života nadahnuća
kao vrijedan kas
divota čeznuća;
zahvaljuje vjernosti
koju prete u srcu,
navaljuje smjernosti
koju plete u srču.
A Kalvarija vijekom svim pjeva,
pasha silna,
i Marija, tijekom tim Djeva
naša divna.
I obilje vina,
Duh porinuća;
moja baština,
Kruh uskrsnuća.
21.10.2024. 21:44
Odluka nade
Odluka ta neće biti samo moja,
tvoja volja, Kriste, bit će, rekoh.
Čak da stvaram u tisuću boja,
malo ima što ja samovoljom stekoh
i bez božanskoga blagoslova
što me puti k odricanju.
Ima razloga za duh i slova
pa se neću prikloniti niti poricanju.
Znam da sa mnom imaš ti svoj plan
i da s tobom kušnju imam ja.
I slobodu, čak i onaj vječni dan
što još uvijek kao zlatnik sja
u mom srcu i u mojoj nadi.
Moja nagrada kod tebe čeka,
moja baština u tebi se gradi,
nećeš dopustiti da me nosi rijeka.
Nikada me nisi iznevjerio,
ni kad nisam bila svjesna toga
da si odavno mi sve izmjerio
kako ljubit ću te, Boga svoga,
u svoj snazi i posluhu prostom.
Tvoja riječ, milostinja snažna
što je dijelim zazivom i postom
jer mi prva, jedina i jako važna.
Sve za tebe i za dobro, sve za mir
da mi nema što nedostaje
već je izobilje tvoj mi odabir,
kiša Milosti koja nikada ne staje.
08.10.2024. 18:08
Ogrlica slobode
Ne govori moju tajnu
kada spoznaš istinske dubine
koje drže ogrlicu sjajnu
što se istim časkom sva raspline.
Znam da daleko je Nebo reklo
samo tebi. Samo tebi i nikome više.
Značajno je što se tamo steklo
gdje se golubica mira njiše
vjetrovima Duha tiha
kao što se anđeoske suze spuste
pa ti daju sliku stiha
koji prodire kroz valove guste.
Govor pjesme, tajni govor
neka sada ovdje nam zavlada
da ne sazna guja za taj lovor
nego samo golubica mlada
koja iskusna je svome letu
i bez prekida se trsi
da to ne propada
od čega nas prođu srsi.
Jesu li zaslužile mi ruke
da okuse sve što srce voli,
nedostojno Isusove Muke,
i taj koji sa mnom sada moli?
18.06.2022. 17:43
Paprena sol
Ne boj se gorke nostalgije,
ona je poput papra i soli
od kojih svaki okus vrije
i koji ublaže stare boli.
Ne boj se, srebro živo,
ova je zemlja puna neznanaca
kojima kao da ništa nije krivo;
tu više nema kategorije stranaca.
Ova unija nije za nas
nego za one što ulaze i dolaze,
koji od žarke kugle traže spas
i, poput povijesti, ovuda prolaze.
Kršćanski temelji ove su gradnje.
Ta, mi drugo ne bismo znali,
mi poznamo snagu noći Badnje,
a toliko smo puta sami ostali.
I reče Bog dat će nam znake,
olujni oblaci, dim bez plama.
Tamjan je oružje duše nam svake
koje mi čuvamo poput nebeska Hrama.
Ne boj se jer bit ćemo jedno
kao i uvijek u svakoj presiji.
Gospa nam daje i mlijeko medno
što ga je spremala Janjetu, Mesiji.
Ne boj se gorke nostalgije,
ona je začin života spasa,
ona nam svima u krvi vrije,
ma gdje bili svakoga časa.
24.07.2024. 19:09
Plamenom svijeće
Želim ti odati slavu,
i čast, i moć, i ode
što streme ka nebu plavu,
i barem dio svoje slobode.
Želim uzvratiti riječi
da se uspinju oplođene
Duhom koji me liječi,
da primiš ih novorođene.
Želim ti plamenom svijeće
reći na tvoj način Boga
koliko primam blaženstva i sreće
u milosti plodna ognja tvoga.
Kao na čovjeka gledati na te
da se pronađem u tvojim ranama
jer svoje rane predajem za te
sa svim onim mentalnim branama.
Ti bi mi rekao da znaš sve,
s trnjem na svojemu čelu,
pokazao trag od Kalvarije
i mirisni pečat na svome tijelu.
Ti bi me zamalo opio
mukom i patnjom, i stravom,
a sa mnom bi vina pio
kao sa gorućom lavom
jer vatra ti, ljubav me opija,
Isuse, Bože moj, i srce moje,
a pravednost grije i ovija
kao tvoj plašt skrletne boje.
17.02.2024. 23:14
Pobjeda molitve
Sunčanim stazama našeg prijateljstva
prostiru se svilenkaste niti
sjajem ta prosvjetiteljstva
koje nudi uvijek svježe „imati” i „biti”.
To su stjenoviti puti, ali pravi,
mada ne vidi se kako hrle.
Široki su i sa ciljem što ga Nebo javi
jer se staze naše s Kristom grle.
Volim znati kada moliš za me,
kad se za nas isparavaju te stijene,
kad mi srce zatreperi usred tame,
kada Duh dolazi Božji baš na mene.
Volim čuti riječi kojima me budi
nevina ta, čedna Majka koja bdije
da nas ne prevare zvijezde ili ljudi
kada vjetar vije i kad kiša lije.
Često pitam Boga dragog za te
u tom našem molitvenom spoju
što ga sve nebeske ptice prate;
tu nalazim potvrdu za ljubav svoju.
15.06.2022. 23:54
Poljane spasa
Znam da nećeš tugovati
ako odem poljanama neba
sve to dalje putovati
što se bliže Kristu stići treba.
I ja se u tome radujem
kada dođe, ako dozove me malo
šaptom što ga dugo čujem
da obnovi ono što je palo
kao što je pala narav moja
da se više uzdiže visoko,
kao što je čas da metanoia
dopire u dušu mi duboko.
Evo, kušnja kušnju stiže,
Krist me hoće, želi, traži
da se upinjem još bliže
dok me zahtjevima snaži.
Već ti ne znam niti reći
kakve sve divote pruži,
toliko već hoće peći
ova ljubav što mi spasu služi,
ova nadnaravna veličina
kojoj podlažem se lako,
obuzeta tom ljepotom Sina
što ne trpi srce mlako.
Bit će sve to drugo mi i novo,
nalik proročanstvima
što razabirem im slovo
koje slatka Duha ima.
15.10.2024. 18:08
Pravi čas
Pokraj tvojih ložišta nalazim snagu,
pokraj odjeka riječi ranih i kasnih
da izbjegnem prepreke na tragu
prolazim ti do dlanova časnih.
Kada mi dođe vrijeme i čas,
kada taj susret predviđen bude
da živim što je dobro za nas,
a možda i za druge ljude,
bit ću tako sretna i smirena
kao duh slobodnih prostora,
kao blaga vatra raspirena
koja po tebi vječna biti mora.
A do tada čekam te ustrajna,
uvijek na tvoju riječ, Isuse, pripravna,
kao zvijezda što je pod tobom sjajna,
kao cesta što je za tebe ravna.
29.11.2024. 02:03
Prekretnica
Srce je moje te primilo, Božiću,
u svoje tijelo i zemaljski duh,
nadodalo okus nebeskom piću,
prihvatilo novi život i kruh,
a vremena su prošla u buduća
i ne okreće se, stao je svijet.
To naša je ljubav i riječ vruća,
ne može se ukrasti susret svet.
Oštra slama, ubojstva, progoni
neće poništiti ni mrvu Boga,
ni svi koji su zlu i pobuni skloni;
načinit će samo veća heroja toga.
Dao si tada da te vidim u svemu,
križ je tvoj prisutan svakoga časa
da se ravnamo samo po njemu
kako bi doveo srca nam do spasa.
Privedi nas u tvome rađanju
sve do slave uskrsnuća,
izvedi nas u našem nadanju
iz ona svijeta umiruća.
17.12.2024. 07:08
Ponio je naše boli
Velika je, široka je duša ljudska,
ali sva se stišće kad ju boli
i postane mala, sasvim uska,
nema snage, teško Boga moli.
Kada ljubio si, donio nam Radosnu vijest,
otvorio svoje povjerenje prema nama,
zadobio si uvrede i progon čest;
Tvoja Duša, Kriste, ostala je sasvim sama,
napuštena, zapuštena i sva kao kamen
jer to strašno boli, jako vrijeđa.
Ali rekao si: „Dajem se i Amen
za sve uvrede i stare grijehe pređa.”
Kada vidjeh, bijah sva u duši jadna,
duševne su boli nepodnošljive;
muka moja postala je s Tvojom Mukom skladna,
a sve naše rane za Tebe su uvijek nosive.
Te sve boli upio si k svome Srcu;
tako ranjen, šutio si Ti u kazni
i u moždanima ludio si, sav u grču,
padali su na Te i udarci razni.
Duši najteže Ti na tom križu, tamo gore
gdje smo Te objesili na čavle kao krivca,
sudili Ti javno radi Tvoje dolazeće Hore;
kosti brojiš bez ijedna zdrava živca.
Još i danas Ti me liječiš Mukom svojom,
samo Duša, samo volja Tvoja mene nose,
grliš moju dušu toplom Dušom Tvojom
a moje se vjeđe od Milosti neprekidno rose.
03.11.2023. 11:30
Posveta
Ostajem bez daha
od siline prosvjetljenja,
poštovanja, sveta straha.
Svjetlo Tvoga porođenja
nudi sve što želim ostaviti
da se posvećeno u me vrati.
S vjerom da ćeš proslaviti
svaku dušu i nevine vlati,
ne moram Ti, Kriste, prići
jer u meni još od prije jesi.
Sad se rađa i meni će stići
sve što prošlost moju resi,
što k budućnosti me zove.
To je žiće, bitak, postojanje moje
u to vrijeme neke zemlje nove
gdje nebesa daju anđeoske poje.
Znanje mi je potrebno za sada,
mada jednom i to će uminuti.
Znatiželja mojom dušom vlada:
hoće li mi uvijek tako sinuti?
Hvala Ti za dolazak na ovo tlo,
hvala Ti što jesi, što Te znam.
Sada poželjno je za me stanje to
kada dobro je da čovjek nije sam.
Za Tobom ću dalje, kako bilo,
možda u samoći bijela svijeta
u kojem se Danas ne bi zbilo
da Ti nisam Tvoja ljubav sveta.
24.12.2020. 23:09
Poziv iz Jaslica
Rado srce bih pospremiti
izvan tijela svoga,
na tvoj razapeti stup
te bih ga opremiti
blagoslovom Boga
da postavim nas na kup.
Često mislim da si usamljen,
da po tebi vjetar brije
kao pustinjskome domu
što na oknu stoji uramljen
i još poput svetinje se vije
u tom sunčanome lomu.
Malo nas je izabranih, svetci poje,
među pozvanima na Golgotu
svakog dana, svake nove zime.
Ipak nađemo se i mi dvoje,
makar nespretna sam tom životu,
a još zbore za me neko drugo ime.
Isuse i Kriste, Bože moj,
kako da ti pjevam hvale,
kojom notom ja, bez glasa?
Bolje da sam samo broj,
samo da se ne sažale
kao da su nešto iznad spasa.
Drvo tvoje mi je draže,
jasle kao trina ili sijeno,
ugodno je tako blizu biti.
Djeva lijepu riječ mi kaže
jer je uzneseno srce njeno
koje nitko ne može zaustaviti.
31.12.2023. 03:22
Prinos tišine
Stojim Ti za Žrtvenikom, Kriste,
što Ti ga izgradila je vjera čila;
u mom srcu Tvoj je puk
što Ti prinosim ga zazivima molbe iste,
što Ti ga okupljam podno Tvoga krila;
u tišini pratim svoga srca zvuk.
Što je stado bez pastira,
što je pastir koji nema stada svog?
Kriste, došao je i taj čas.
Ujedini duše oko svoga mira
jer Ti naš si Pastir, Kralj i Bog
koji nosi svima spas.
Mnoga duša otići će od Tvog stola
bez to malo čežnje ili Duha,
neće čuti srca moga zov.
A ja zato živim, to je moja štola,
da udijelim svakom Tebe, Kruha,
da dovedem sve pod sveti krov.
Ali zato molitva se moja vine
daleko do svakog puka,
sjedinjenje u Tebi nam prosim.
Ako treba, jedini Ti, Božji Sine,
neka plane moje srce, moja ruka
da zauvijek za njih sebe Ti prinosim.
29.11.2020. 22:00
Priprava snijega i brijega
Stručnjak za stihove
molitve šalje
kroz razne kanale.
Sve slogove njihove
vodi dalje i dalje
i stvara anale.
Tuče se s mislima
i borbe vodi
u svojoj svijesti,
povezuje nitima
što Gospodu godi
pa otvara pesti.
Na dlanove pada
inje i mraz,
rosa i snijeg
i, kao pahulja mlada,
poništava sraz,
poravnava brijeg.
Po cesti riše
krivulje cvijeća,
bora i jele.
Stihove piše,
nosi ga sreća,
saonice bijele.
Na trgu je zbornica
ptica i pasa,
djece i stareži.
Prva je Zornica
ledena čaša
srčane paleži.
O, dajte mi samo
Božića krasna,
Došašće vrelo
da ugrije tamo
gdje ljubav je časna
i Kristovo Tijelo!
29.11.2023. 20:08
Prostor za šaputanje
Snovi razni dođu,
rijetko mudri, često ludi;
kao lastavice odu.
Noću Duh me rado budi,
jalove mi slike makne
kao da su teške more
pa me milošću dotakne
i ja tražim odgovore.
Ne bi tako bilo
da je sve u redu
kao grožđe milo
u svom slatkom slijedu.
No, sada sam tu
gdje mi pitanja se množe
i misli zapinju.
Pjevati se može
o svim stvarima
ako ima poticaja,
predati se valima
anđeoskih doticaja.
Ova pjesma neće proći,
stih se silom gura,
a duša u nemoći.
Još je mlada ura,
a već pune su mi uši
vike, glasnih utjecaja
i ne prija duši
pjevati od jecaja.
Dušo moja, zvijezdo krhka,
nema ti svjetlucanja
kao da je magla prhka.
Daleko je svjetlost danja,
ali tebi sada ipak sviće.
Dovoljno je Boga zvati,
ti, slabašno biće,
a i svoje greške znati.
Dovoljno je noćne boje
da se u tišinu zađe,
u dubine svoje
da se Tebe, Kriste, nađe.
I praštanje stiže
jer nema vriske,
i pjesma se niže
sred ove stiske.
Kakvo olakšanje!
Slobodom se zove
prostor za šaputanje
i za molitve nove.
24.01.2022. 05:06
Pustinjsko vino
Borbe odvedoše do pješčanih dina
po kojima čvrsta desnica vodi
u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;
molitva koja me iznova rodi.
Zelena polja pustinjskog raja
dovedoše mene do nebeskih dvora.
Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,
psalmi hodočasnika, pjesma zbora.
Kralj pravedni, Svećenik mira
pruža mi čašu i lomi nam kruh
da bi proglasio duši nek bira
pobjede gorke i životni duh.
A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,
gdje mi je polje i zemlja moja,
moje nebo što pljušti na srce blatno;
gdje mi je oružje i plijen iz boja?
Evo ti Poslanik, on ti je sve,
i zemlja i majka, i nebo i dom;
s njime ćeš proći kroz borbe zle,
s njime ćeš prići i srcu mom.
On stiže iz kraja što nebo ga zna,
u vječnome Gradu stoluje puku
i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;
on ti je plijen koji pruža ti ruku.
Duša ti melem, srce ti mač
i što bi drugo Kralj dao ti nova?
Ruke ti pune, a ne nose drač,
tvoja je pobjeda pustinja ova.
17.05.2019. 20:01
Putnik dalekih dubina
Dušo moja, nisi pjesnikinja od visina
koja doživljava cvrkut ptica
i ne osvaja te sasvim zov širina
od kojih te hvata sveta drhtavica.
Dušo moja, zatvorena sva u sebi,
ti si putnik dalekih dubina
u toj nasušnoj ti potrebi
gdje te zove sva nutrina
u kojoj se rađa kušnja zrela,
stečevina što je moraš ti iskusiti
kao neka dobro usmjerena strijela
što je svaka duša mora još izbrusiti.
Ne bih rado da se nekom recitiraš
jer ti, dušo, imaš svoje platno
i svoj predložak po kojem sviraš;
pjevanje je za te klasje plodno, zlatno
što osluškuje se tihom vjerom,
a ne jakim razglasima
koji ravnaju se neizmjerom
što ga samo Bog tvoj ima.
Ako dogodi se da poletiš,
to je samo radi poniranja
kojim se ti sva posvetiš;
tim su jača tvoja prodiranja
u kojima pratiš Duha Sveta,
Duha jaka što te u nutrine zove,
Duha veća i od svemira, i svijeta,
Duha tajnija od zemlje ove.
01.06.2019. 14:45
Putokaz krvi Isusove
Iz tvoga je srca potekla
krv tvoja žarko purpurna
i do mojih je grudi dotekla
ljubav i milost ti potpuna;
I sva je takva, obilna,
u moju skromnu dušu stala,
razlijeva se, tako silna,
tako meka i topla, i od kristala.
Nježnost proizvodi, blagost,
kreira zdravlje i duhovnost,
i duboku, istinsku radost
koja rađa udvornost
i poklonstvo za tebe, Bože naš.
Smijem li reći molitvu krasnu
da me približi gdje je moj spas?
Imaš li za me riječ svoju časnu?
Spustit ću do tvojih stopa breme
što mi ga dade da ga uporno nosim,
a ti mi možeš, ako hoćeš, dodati sjeme
koje ću sijati sve dok čelo ne orosim.
Na plodno me tlo ti postavi zemlje meke,
a ja ću opet ponijeti sve svoje teškoće,
uzeti križ svoj, to breme, put rijeke
kojeg mi vraćaš, lako kao to slatko voće.
To breme tvoje moja je korablja drvena
i s tobom u njoj putovat ću preko mora,
i krv tvoja, Isuse, žarko crvena,
dovest će mene do tvojih dvora.
28..05.2024. 19:57
Rajske sile
Kao što se mjesečina zlati
usred vruća augusta,
obasjana suncem vječitoga sjaja
da se zemlji dolje jednom vrati
koja ove noći nije pusta,
tako ti me vodiš u predvorja raja.
Majko silna, neznatna, najveća,
sve zbog svoje poslušnosti Sinu
koji nosi tebe u najjačem svjetlu,
sjajna noćas kao zlatna svijeća
nasred neba kao sveti Kruh u vinu,
otporna si svakom vjetru.
Kraljice vremena, mjeseca i sunca,
ženo čedna svih nebeskih tijela,
najsjajnija zvijezdo svemirskoga mraka
u kojemu zloduh tužno bunca;
zaručnice blještava i bijela,
zagovaraj duše slabe sve do božanskoga braka
da im oproštaj izmoliš svima
svakog dana i godine duge
kako stigle bi sve duše na sam vrh
gdje si prva među svima odanima
jer ti uvijek moliš za sve druge.
Od tebe mi igra duša i prolazi strašan srh,
o, ti najveća od svih stvorenja:
skromnosti i snazi tvojoj nema ravna,
odvjetnice svijeta propaloga,
ti ćeš donijeti mu izgorenja
da se svak obrati u vremena davna
gdje su rajske sile našeg Boga.
15.08.2019. 04:18
Ranjena Zemlja
Šuljam se kroz drvorede,
kradem kruške
da me mine strah
koji me odvede,
povuče za uške,
oduzme mi dah.
Nisam došla se pomiriti
sa svime i svačime,
a otići ne mogu.
Moram sluga straha biti
i nervoze ove klime
što me vodi k Bogu
pa se pitam za rakete
koje letjele su davno,
razorne i zemlji strašne,
koje još i sada lete,
sasvim sigurno i ravno,
pune smrti te izdašne.
More meko, Zemljo nježna,
je l' ti kožu uništila,
je l' ti srce sad probada
ta raketa neizbježna?
Je l' te sasvim unizila
namjerom da vlada?
Pa neka si buknula,
pobunila se malo,
pokazala snagu
što je gore suknula!
I sve što je dalo
dušu, Bogu blagu,
sad se lomi, bori,
a muka tek slijedi.
Ranjena si kao Janje,
u dubini srce tvoje gori
jer za čovjeka ne vrijedi
mirnodopsko stanje.
Jesu l' krivi siromasi,
je li Dijete krivo
što se utroba ti ruši?
Da li čovjeka da spasi
il' zemaljsko tkivo
Bog što nosim Ga u duši?
05.01.2021. 11:32
Ravne staze
Opet ću doći, opet se vratiti,
drhtave ruke obećanja su pune
i služe da mogu te, Kriste, pratiti,
od slame grube do slavne krune.
Gdje god bila i zaostala za tobom ja,
uvijek si tu kao rođen samo za mene
i za taj trenutak za koji sam potrebna;
i tvoja je postelja dječja dio ti Stijene
na kojoj mi pripravljaš stalan stan,
bez onih zasluga što traži ih svijet.
Ne bih znala kako počinje novi dan
kojemu kraj tebe život postaje svet.
To tvoja su mjerila, to samo ti znaš
je li prevagnula ljubav koja boli
ili milost je darova koje nam rasipaš,
ili upornost duše što žarko te moli.
Svaki je trenutak nova kušnja za nas,
novo sazrijevanje i posvećenje.
Svaki trenutak vodi ljude u spas,
i čitav nam život je obraćenje.
13.12.2024. 00:00
Riječi hvale
I toplinom u širini srca tvoga,
i mirinom u visini srča Boga,
nalazim ti svjetlost žarku, jaku;
zalazim u svetost, barku laku,
da bih otkrila u sjeni Duha
da sam otrla za mrvu Kruha
suzu stalnu što mi uvijek curi,
kap kristalnu koja pobjegne i juri.
Isuse, ti, slatki, mili
koji tažiš čežnje moje,
koji tražiš vežnje svoje,
odavno smo skupa bili.
Imala sam plan za dalje,
uzela sam san da šalje
sve mogućnosti za spas
te budućnosti za nas,
a ti si me brzo izbavio,
svu me odmah ozdravio.
Sada imam samo riječi hvale
dok ti dalje liječiš duše male.
13.11.2024. 11:40
Ruka što mi dušu štiti
Proći će mi mnogi sati
nespokojstva velikoga.
I ovaj dan i noć bih dati
da ne sanjam bilo koga.
Sanjati bih nešto novo,
nešto drugo, a ne noćnu moru.
Sanjati bih baš proljeće ovo,
drvo koje obnavlja si koru,
sretnu ružu i najljepši cvijet
što ga daruje mi ljubav moja.
Pa da sanjam čitav svijet,
nikada ga ne bi bilo u toliko boja.
Sanjati bih one grube ruke
koje znaju nježnosti nebeske;
bezbrojnih buketa tanke struke,
pjesmu koja ima riječi reske.
Sanjati bih olujne te livade
i vrhunce krovova pod snijegom;
pticu veliku, grabežljivu, a punu nade
kako žuri, a za njome lije grom.
Sanjati bih prozore od kiše,
čvrste, otporne i sigurne od zla,
i rolete koje vjetar njiše;
ogromnu oluju svih zemaljskih vjetrova.
Sanjati bih da mi ona ruka dušu štiti,
da mi one riječi mijenjaju živote
koje pokušavala sam sebi skriti.
Sanjati bih život svoj jedinstvene ljepote.
Večer opet mračna, noć mi neće biti tiha
ako ne odsanjam ono što mi Duh naredi
jer On neće dati udio mi stiha,
niti da se srce moje noćas čitavo zaledi
nego Duh će meni reći Sveti
koju poruku ja moram znati
kad se jutrom prenem iz te spleti
svih oluja i te Ljubavi mi što me prati.
18.05.2021. 19:10
Silazak Mudrosti
Po kruni svojoj, po svome trnju,
oslobodi me, Gospodine,
od zamršenih misli što nagrnu
u moždane moje od gline.
Što je čovjek bez te svijesti
da je vjeran, da ti želi služiti?
I da nemoćan te ne može ni sresti,
tebi, Jedinome, svoje rane pružiti?
Oslobodi um od svake zapreke
da u zazivu ti priđe kao zdravi duh
koji zna što znače tvoje izreke,
Riječi, mano što je sišla s neba kao Kruh.
Po tom trnju oštrom, krvavome,
nek ta krv na mene se izljeva
po svem umu i po tkivu zdravome;
o mudrosti u padu neka pjeva.
Praštao si da i ja sve praštam,
dao si mi sljepilo na pola
da ne vidi nitko da ne maštam
i da zrela, i da nevina je tvoja škola;
da ti Duh je iskričavi na tom Drvu bio,
makar polumrtav, izranjen, al' jasan.
Sve si ljudske snage tada oslobodio
i govor tvoj je bio vječno krasan.
Ne daj srdžbi, ne daj gruboj riječi
da me izda kao bolesnika, kao luda,
maglu koja navlači se na me spriječi;
uvijek ja sam sebi dokaz tvojih čuda.
Hvalit će te moje emocije, razum, volja
sve dok bude svijetla sunca, mjesečine;
sve dok ona Zvijezda ne svane sred polja
kad nas anđeo odvede u sve svete čine.
25.10.2024. 09:04
Sjajni prinos
Mijenjam se, osjećam to.
Vraćam se iscrpljena
ka mjestu što drago mi tlo,
i kao za ljubav izmoljena.
Ljušture spadaju
i malo se gubim,
slike se rađaju
crtama grubim,
časkom su tu.
Nemam li dom
kao odoru
u srcu Tvom?
I na hladno gorim,
izgorjet ću, znam,
da se izborim
za blagi plam
u vječnosti toj
što mi je nudiš,
za nespokoj
kojime žudiš
za mojim dlanom.
Zoveš me Pićem,
osvajaš Hranom
i daješ se žićem.
Ne dolazim sama,
svjetlo dovodim
da nestane tama,
da sjaj oslobodim.
10.02.2022. 23:27
Sjajno ruho nade
Najdraži odjeci
tvojega glasa
govore, Kriste,
na stražu poteci
svojega spasa,
svetosti čiste.
Ti samo budi
kao lahor u noći,
kao mrazovi zime
jer nema ljudi
s tolikom moći;
ne zaboravi me,
ne zapostavi slutnje
koje se nižu
u danima gnjeva,
na zvukove lutnje,
na grubome križu,
u vijesti što pjeva.
Samo priteci
kao i uvijek
srcu mome,
krsnoj rijeci
koja je lijek
u srcu tvome,
najdraža Riječi
od koje i patim,
i još se veselim
kao ruža mliječi
kad god se vratim
da sreću podijelim.
Odriješi me spona
kad ima koja
zbog veće slobode
jer odlučuje ona
za ovce bez broja,
za sve narode
i ljubav zove,
i volju priziva
koja je jača,
zbog zemlje nove,
da ostane živa,
da riješi se mača.
O, Kriste slatki,
hvala beskrajno
što sve mi dade,
i konopac kratki,
i ruho sjajno,
i velike nade.
13.01.2025. 00:28
Slavit ću Te, Duše Sveti
Riječi moje i moj stih
nisu zaista odavde,
nego samo čula sam za njih;
to je bio dašak Pravde,
odaziv mi Riječi kad je zazvah,
neprimjetno iz dubine.
Kad bi ljudi znali zauzeti dah,
kraljevi bi bili te širine,
poslušnici Volje koja ljubi.
Niti čežnje, niti žeđi,
samo da se ne izgubi
što su predali nam pređi.
Pjevat ću Ti, slaviti Te, Duše Sveti,
Riječi što je ubirem sa svoga uha,
jer sam slijepa kada bi me speti,
jer sam dugo bila kao gluha.
Na Tvom narječju ja sanjam,
i u Tvojoj postelji se budim
kako Ti se, Kriste, klanjam,
i kako se oko Tebe trudim.
Jedini si zakon tu, u gradu
gdje na Tebe duše samo odmahuju.
Nose Te na svaku paradu,
al' Te ne poznaju i ne štuju.
Blagoslov si, srce mi Te hvali,
moje si imanje, baština i obećanje.
Tvoja božanska me ljubav pali,
moje tijelo, život, razum i sjećanje.
04.06.2022. 19:28
Strujanje
Moje srce i ja polazimo
razmijeniti riječi uma,
među sobom prolazimo
put od drveća do šuma.
Moja duša sa sobom zbori
u dijalogu osjećaja
gdje ljubav progovori
što ne krije sjaja.
Ta persona sam prema
svemu i svima
dok mir lako drijema
gdje Duha ima.
Sveti Duše, ljubav si ti,
Bog moj u meni,
jedan u svjetlosti,
a ja u sjeni.
Apsolutni u odnosu,
božanska relacija,
prvi u oprostu
za mnoštvo nacija.
Gledamo se, riječi putuju,
umom i srcem
s Kristom se združuju,
hranjivim srčem.
Ti si mi korijenje
osobnosti i postojanja,
u tebi sam stijenje
bez ikakva odstojanja.
I još mi silaziš
na dlan za jelo,
nježno mi prilaziš,
ti, vječno Tijelo.
I u tebi smo jedno,
s tobom u nama,
još kao Drvo vrijedno
s gustim šumama.
U krugu života
samo se predaje
ljudska divota
što Drvo je daje,
tvoj križ što struji
našim identitetom,
u svijetu što bruji
slabim realitetom.
26.05.2024. 10:17
Smrznuta ruža
Ostavila sam smrznutu ružu
koja je nekome putem ispala,
sigurno iz buketa što nije imao uzu,
i tako sam mladost njezinu izdala.
Neke su djevojke prolazile
i po tome su gazile cvijetu
koji odolijevaše trnu vile
kao da odolijevaše svijetu.
Napokon proljeće ružu odnese
u svoj mladi, topli kraj.
Ostatke leda sa nje otrese
i bi ona krasna, znaj.
11.11.2024. 00.12
Stari slijepac
Vidio
sam, progledao prvi puta,
ali nisam znao ništa osim toga;
kao
da mi tijelo na tom svijetu pluta,
slutio sam da sam sreo
Boga.
Do Siloe kupališta kad sam jurnuo,
zatvorenih
kapaka i sav u glibu,
shvatio sam da još nisam umro
jer su
drugi čudili se mome vidu.
Slijepac bijah od rođenja;
što
sam znao dugo što je svijet?
Eto, znadoh mnoga priviđenja,
sluh
mi bio sasvim razapet.
Gonili me van iz Grada,
spopade
ih strašan strah,
a probudi se moja nada:
poznat mi je bio
onaj dah
i sav onaj titraj glasa Njegova.
Prišao je,
vidjeh prve rajske oči,
pratilo Ga bezbroj stjegova,
moje
srce mi u grlo skoči.
Taj je, Prorok moj i
Lječitelj;
poznadoh Ga kad pristupi,
najveći u svemu
Tješitelj.
Krvca moja u čelo me lupi.
"Vjeruješ
li?", upita me istim tonom
kojime sam čuo da me traži;
ja
Mu rekoh dugim poklonom
i osjetih da me snaži.
Ničice
sam pao, govoreći: "Vjerujem,
što bi drugo mom životu
bilo?
Vjerujem Ti, samo Tebe sljedujem,
sve je drugo samo
mi se snilo".
26.03.2017. 18:06
Suze na Cesti svijeća
Duboka je stara rana,
ne može se ići u visine.
Ostarjele i djevojke dana,
sjet im pada u pličine.
Sve još dušu boli, trza
i na svak se šušanj strese,
reakcija neprimjetna, brza
koja cvijeće sve odnese.
Starci su već oni mlađi
koji ostadoše pripovijedati
kao uhvaćeni nekoj krađi;
ne možeš im zapovijedati.
Nervi pamte, kose sijede
i podočnjaci otvrdlih lica,
al' im uspomene tako vrijede
kao da je stalna nesanica.
Protok vremena ne liječi,
al' u Kristu, evo, žive,
stoje spomenici riječi
koje nisu pogrešne, ni krive.
Pustite ih dok si rane dijele,
dok razmjenjuju si fotografije
jer ne žele da im ožiljci zacijele
da bi mogli umrijeti bogatije.
Samo Križ je Kristov njima
svjedočanstvo raja na toj Cesti
koja stopu svaku vječno prima
da se može svoj sa svojim sresti.
28.10.2023. 21:31
Sve u svemu
Prvi si me sazdao od povjerenja,
prvi među svima koje sam susretala.
Nije bilo blaga do Tvojega stijenja,
nije bilo druge duše koja bi se podmetala
mjesto mojih nevolja i mene same;
nije bilo nigdje takve vjernosti i pouzdanja,
revnosti za mene, sred duboke jame
u kojoj sam samovala bez ikakva znanja.
Sve si moje potrebe prepoznao od prve;
i boli, i težnje do najmanje sitnice.
I ove sada svakojake želje što se mrve
pred Tobom su samo slatke trice.
Ti si Onaj koji mi je dao i sve duše druge
zato da se uvjerim da nisu tako moje
kao što si Ti za mene, uz najveće tuge,
i da znam da njine ruke nisu kao Tvoje.
Moj si Prijatelj i moja Ljubav najveća,
moj si Napredak i Lijek mojega razuma.
I više si od toga, moje stvaranje i sreća,
dostojanstvo žene i život moga uma.
Jedini si koji me ne ostavlja i ne da,
rastjeruješ mi svaki pokušaj stradavanja
kad se srce moje u revnosti lako preda;
Ti si Kralj mi duše, centar svakog davanja.
Hvalit ću Te kao Boga jedinoga, kao Sve u svemu
jer si svima sve i svakome si tako neophodan
protiv oholosti i taštine koje traže anatemu.
Ti me, Kriste, rađaš kao plod, samo Tebi srodan.
11.11 2015. 06:51
Svjetionik
Pratim Vivaldija,
pjesma božanska;
otkriće je Marija,
čudesna, kanska.
Noć je mlada,
svježa i biserna,
a grijeh se raspada.
Morska lanterna
svijetli u mraku
i drhtati stade
čednome braku
koji tek nastade
da se rodi Emanuel,
Sveprisutni Sjaj;
slavi ga Daniel
koji vidi raj,
nebesa i djela sva
što čine ih stvori,
ljudska, nadahnuta.
Misao žubori,
to nije bez Duha
jer tko li će dati
Vina i Kruha,
tajnovita mati,
kad u Grobu je bio,
a ti si znala
da nije se skrio,
da smrt mu je spala?
I žive kosturi
dok venu trave
i orlovi suri,
i duše sve slave
nedjeljne dane
svjetla i sreće
kad Isus osvane,
i narod sav kreće.
Slaviš ga, Djevice,
i svak to prizna,
i anđelci, i pjevice,
tako ponizna.
09.09.2018.
02:15
Tamo gdje gore svijeće
Tamo gdje gore i plamsaju svijeće,
Bog je na djelu, Krist je blizu,
protivnik svake ljudske nesreće,
pa tako i ove, zadnje u nizu.
Tamo gdje gore leteći strojevi
što šalju smrt, sigurno, naglo,
duše su samo statistički brojevi;
tamo se Nebo do zemljice saglo
da uzdigne svakog ratnika, siromaha
što trpi i pati, ali ne plače,
nego se trsi do posljednjeg daha
jer srce mu od toga zla je jače.
Tamo gdje molitve gore u tinju,
sve duše su jedno u vrtlogu rata
i ljube, i grle si svoju svetinju,
Boga i dom, sestru i brata.
Posljednjeg dana, one posljednje noći
gorjet će duša od vječnih muka,
puno duža i trajnija od zemaljske moći,
ali Nebo neće ni čuti joj zvuka.
25.02.2022. 07:10
Tijesna suradnja
Opjevane,
proslavljene,
protjerane,
ostavljene
I zaboravljene
pjesme stare,
ozdravljene
zvucima romantične gitare.
To su stiha note,
poput cvijeća
osrednje ljepote,
kao sreća
što se uvijek čeka.
I naiđe
nabujala rijeka
pa iz korita iziđe.
Nema barikada
tako čvrstih
jer bujica vlada,
sve obrsti.
Nadahnuće
kao pljusak padne,
kaplje naviruće,
a sve skladne.
Kao emocije
iz dna duše
kada vjetar vije.
Brane ruše,
ne mare za strah,
nisu oprezne.
Nebeski je dah
pa su trijezne.
Note pretvoriti,
tajne zvuke;
od njih stvoriti
stiha struke.
Tijesna suradnja
raznih naravi;
plemenita izgradnja,
a stihovi garavi.
07.02.2024. 03:56
Tornjevi
Kakve veze ima ova realnost,
opipljiva do boli,
s tmastim oblačnim nebom
po kojemu se ocrtava rumeni svijetli rub?
Puno je veća onakva stvarnost
kad Boga se moli
pod tornjevima usamljenim
koji odzvanjaju kao ljubavnik neki grub
u jednoj običnoj pospanoj duši,
hrabroj do ponoći
koja uopće nikada ne dolazi
nego rasplamsava se kao implozija
tamo negdje, daleko u tmuši
iza koje nema noći
iako rumena crta s oblakom prolazi
kako bi označila da rajska eksplozija
gori i gori kao vječna baklja,
kao muklo nebesko prostranstvo,
čak i kada se tornjevi više ne naziru
i vjetrovi postaju nepodnošljivi.
To je samo spoj duhovna kraklja
jer vremena donose poznanstvo
i udaljenosti više ne nadiru
u raj duše, neopipljivi i nepokošljivi.
17.06.2014. 23:00
Vatra tvoje riječi
Uvijek imam ljubav kada tebe slušam,
ti upališ svjetlo moje svijeće
jer se rađaš u mom tijelu kada riječ ti kušam;
tako ti si, Kriste, žižak moje sreće.
Niti ne znam da ta ljubav u meni prebiva
dok ne plane slovo koje mi tumači
tu, u mojoj svijesti sve to što se zbiva,
što mi više nego išta i toliko znači.
Tvoje tijelo koje u svim vjernicima caruje,
koje nalazi se u tom zboru tvojih apostola,
tu je zato da se nama živa ljubav daruje
koji skoro mrtvi smo bez zajednička Stola,
sve dok ti nas ne probudiš ranim svitanjima
svojom čilom žrtvom nad čitavim pukom,
svojom riječi koja priječi našim skitanjima
da se množe tu, pred tvojom Mukom,
koja diže nas iz grobova i snova.
Bez tebe smo mrtvi, Bože mladi,
i bez vatre koju zapali nam ljubav ova
što se tijelom riječi tvoje gradi.
09.12.2024. 04:38
Večera s ljubavlju
Privlače me sve tvoje visine,
Bože ljubavi i svekolika reda,
Bože mira, od vječnosti Sine
što se nama u nizini preda.
A ja gledam gore, u nebesa,
zvijezde brojila bih rado,
divila se čari nebeskoga krijesa
koji osvjetljava čitavo ti stado.
Ljubiti je ljepše nego ljubljen biti,
istinski je život sav u tome
koji ne da ništa loše sniti,
njine zrake svaku svjetlost lome.
I moj pogled na pašnjake krasne
zastaje mi na toj tvojoj križa službi,
na tom uniženju istine te tvoje jasne
kakvu ne bih smjela dočaravati ja družbi.
Najljepši si u toj riječi jasnoj
gdje ne dolazi do zamračenja
jer mi sjajiš u stvarnosti glasnoj,
jer si Kralj ti moga odbačenja.
Tako isto kad se svjetlosti nam sretnu,
kad se tvoja ljubav s mojom prelama.
Tada prosvjetljenje se i ljubav spetnu
i tek tada sva se moja snaga slama.
07.11.2023. 00:47
Visovi vjere
Onih su dana dječica skakala,
čuli se i glasovi neki iz noći,
a Radost je kao kiša u sebi plakala,
pitajući: „Kriste, kad ćeš doći?”
Neki dječaci su veselo svirali,
prateći djecu kroz široko polje,
a starci su svoje suze otirali.
Radost se tješila da bit će bolje.
Tada su svi nekamo nestali,
u srcima ostala samo sjeta,
a trava i cvijeće su rasti prestali.
Došlo je doba novoga ljeta.
Ljubav se pojavila kao prasak,
kao kraljevna vedra i sjajna.
Spustila se na polja kao dašak;
gdje li se skrivala, ostaje tajna.
Blagoslovljene suze stale su sjati,
jedna po jedna, izvan svake duše.
Djeca i starci su stali pričati
kako se zvijezde s neba ruše.
Ljubav napunila polja bez mjere,
i starce, i djecu, i one dječake,
a Radost se uzdigla u visove vjere,
slijedila Ljubavi korake lake.
Toga su dana djeca skakala,
sve tiši se čuli glasovi noći,
a Radost je potajno plakala:
„Znala sam, Kriste, da ćeš doći”.
01.06.2022. 13:05
Vjetrovi Došašća
Sjaj visina odvodi moj svijet,
moje srce, moju dušu
gdje božanstveni je cvijet
kao pustinja u kojoj pušu
samo vjetrovi slobode, pravde.
Tu se pripravlja došašće
za sve iz daleka i odavde
kao značajno našašće
ili znanstveno otkriće,
za svakoga stvora vijest
da će doći naše zajedničko Biće
da probudi u svakome svijest,
da pokaže smisao nas, ljudi,
naša postojanja jaki plam
da se nitko više ničemu ne čudi,
samo Bogu da se divi sam,
samo Božića i Majku da susretne
jer mu to je cilj od vijeka,
da napusti lamentacije si sjetne
i da uzme nebeskoga lijeka.
07.12.2024. 02:28
Zvuk daljina
Glas daljine,
to je ono
što me dira
kao čar visine,
kao sonor
koji duši svira
potpuno iznutra;
to je zvuk od zvuka
neka druga,
koji stigne sutra
ili usred muka,
tajna pruga
po kojoj se skliže
nešto nalik stihu,
kao riječi ili govor,
kao nota što se diže
i nad tipku tihu
spušta lovor.
Zvuk je takav kao vijest,
kao radosno otajstvo
što ga sprema Bog,
iz daljine čest
koja nosi još potajstvo,
ali nosi svaki slog
kao da je više blizu
nego srce moje
kada otkrije nebeske čari.
Od svih zvukova u nizu
Bog ponudi glase svoje
koji najdraži su dari.
21.09.2019. 15:55
Život moga krštenja
Ljubit ću Te, Kriste blagi,
jer si davno prišao mi s anđelima
i u pratnji svetih srdaca i duša.
Zajedno smo bili u velikoj potragi
sa svim grijesima i nedjelima,
skupa hranili se korom kruša.
Prljavo je bilo moje mi odijelo
i pokora predivna u cvatu
kad si vrata srca milosrdno rastvorio
za te dronjke, za to blato što se htjelo
uzdići do praha na najvišem latu
da bi, poslije mene, ista vrata zatvorio,
puštajući samo mene u nebeski svijet.
Ulica je bila dom sa svojim ugođajem,
a pri mome bijegu stupovi me krili
i otkrivali su mi romantičan koloplet
svega što sam mislila da dajem jer se kajem,
masa tu, na meni, prah i blato nisu bili.
Sjećaš li se, sada dok Te gledam
kao da si moj oduvijek i odavno
tu, u mome srcu zapretanom,
kako bilo me je strah da Ti pogled predam
i da prijateljstvo postane nam javno
dok mi srce skakalo je kišnim danom.
Nikad srce zatvoreno ne bijaše stvarno,
nikad nisam morala do stupova il' vrata,
uvijek tako, svakome na raspolaganju.
Ti privukao si mene tako blagodarno
kao sestru, zaručnicu, majku, brata
jer oduvijek Ti si sa mnom u tom traganju.
31.10.2023. 18:50
Žrtveno Janje
Progone te kao lovinu, veliku i strašnu,
teškom artiljerijom idu sada na te.
Unisona gomila nema sliku jasnu,
histerija se valja protiv, nitko nije za te
jer se nisi nametnuo kao jaki vođa
što se zna probijati u svijetu laži
prevarama, silom što po svijetu hoda,
carem, vojskovođom koji kaznu traži.
Ne podnašaju ti milosrđa nježan vid,
hoće da im laskaš i da ih pohvališ.
Doprijeti do ljubavi smeta strašan zid
i nemaju čime gasit vatre koje pališ.
Srca kamena tvrđa su od svake stijene,
svi bi svoje zasluge i svoja prava,
obaveza samo jedna, da su kao hijene,
da unište i da potapaju zemlju kao lava,
da se krivnja ne vidi u savjesti tupoj.
Lijeni mozgovi što samo kruha žele,
želudaca napunjenih išli bi u boj
tamo gdje se samo nagrade dijele.
Ne znaju za požrtvovnost, ni za trud
i ulažu imovinu čitavu u prazno.
Kažu da si zločinac ili da si lud,
smišljaju opačine i oružje razno.
Ne znaju za nebo i za božanske stvari,
ruju svi po blatnoj oranici smrti.
Svi gledaju dolje, mrze te i nitko ne mari
što se njihov život u praznini vrti.
Tko to može opravdati i zauvijek oprostiti?
Samo Bog nad bogovima i presveto biće
što će žrtvovati mnoge dare svoje i postiti
da nad svima jutro uskrsnuća sviće.
Tko te čuje, tko te vidi, Janje duša svjetlosti,
tko te željno čeka u njihovoj sjeni?
Isuse i Kriste, učitelju praštanja i svetosti,
pogledaj i moje srce i smiluj se meni.
20.09.2024. 01:17
No comments:
Post a Comment
just do it